Gosti iz galaksije

Foto: radnici Diokija koji plaću nisu primili već mjesecima (Ranko Šuvar/Cropix)

"Vjerujemo da ćete kao poslodavac pronaći rješenje za ovaj problem, na radost i veselje zaposlenih u državnoj upravi koji još uvijek nisu izvršili svoje financijske obveze po kreditima, platili račune za struju, odvoz smeća, dječji vrtić, užinu u školi i slične trivijalne stvari s kojima Vas ovom prigodom ne bismo zamarali".  Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika u otvorenom pismu predsjedniku Vlade povodom kašnjenja njihovih plaća.

E PA, DRAGI državni i lokalni službenici i namještenici, dobro došli u Hrvatsku.

U pitoresknu zemlju zakašnjelih plaća i astronomskih računa, nagomilanih kredita i brutalnih kamata, stečajeva i predstečajnih nagodbi, zaostalih primanja i otpuštanja, u zemlju neizvjesnosti i strepnje, straha i apatije.

U zemlju u kakvoj još niste bili. Ali lijepo od vas da ste nas odlučili posjetiti.

Kako je to kad kasni

I osjetiti kako je to kad kasni plaća. Makar malo, makar na par dana, tek toliko da vaši sindikati osjete potrebu obratiti se premijeru i podsjetiti ga da biste i vi isto htjeli dobiti plaću.

Da, to je Hrvatska u kojoj preživljavaju stotine tisuća ljudi s istim i još gorim problemima.

Oni koji ne rade, oni koji rade a ne primaju plaću, oni koji plaću primaju sporadično, oni kojima se reže plaća i koji s tom srezanom plaćom moraju podmiriti one iste nabujale troškove na koje se sad pozivate i vi, dragi gosti iz galaksije poznate kao Proračunske jasle, smještene tik do Kumove slame.

Reality show

Vama ovo predstavlja izlet u nepoznato, reality show iz kojeg ćete se brzo isključiti, safari po Hrvatskoj kakvu dosad niste poznavali samo kako biste je više voljeli.

Ali ne brinite, za takve kao što ste vi u ovoj zemlji nema opasnosti.

Niste vi radnici Diokija koji su se morali bacati s tornjeva i štrajkati glađu da bi im se obećao spas i plaće, samo da bi ih sad opet prevarili i ostavili bez zaostalih. Niste vi radnici Vjesnika kojima Vlada nije mjesecima isplatila plaće, pljujući ih da su sami krivi što propadaju, da bi ih naprasno zatvorili i poslali na burzu.

Niste vi svi oni luzeri koji strepe za radno mjesto i kojima govore da će od sada raditi još više, a zarađivati još manje.

A niste ni oni koji se dobrovoljno žrtvuju i bacaju na burzu kako bi spasili od otkaza samohranu majku.

Novca ima i bit će

Za vas je osiguran novac za plaće u proračunu, kao što su sigurna vaša radna mjesta. Za vas mora biti, jer bez vas ni jedna vlast ne može. Zbog vas nema masovnih prosvjeda, jer vi ne grizete ruku koja vas hrani.

Vas se ne otpušta, već vas se - prema nekim istraživanjima - čak i dodatno zapošljava. Za vas premijer ove čudne zemlje govori da u vašem slučaju neće biti otkaza, bez obzira što strani kreditori govorili. U vašem slučaju Vlada odustaje od štednje i za vašu dobrobit poreznici gule košulju s leđa svakom jadniku.

Propale investicije

U vaše ime kreće se u još jedan propali ciklus investicija, koji se upravo zbog vaše prekobrojnosti nikome ne isplati, a zbog vaše inertnosti redovito propada.

Vi imate kolektivne ugovore s plaćenim godišnjim odmorima, prijevozima, božićnicama, uskrsnicama, stimulacijama i dodacima. Vi dolazite iz neke druge Hrvatske.

Stoga ništa ne brinite, vi ćete sigurno biti spašeni, premda vaš rad neće nikoga spasiti.

Život drugih

Ali svejedno, lijepo od vas da ste nam došli malo u goste, da vidite kako je to kasniti s plaćanjem komunalija, kako je to panično provjeravati stanje na računu, zivkati računovodstvo s pitanjem kad će plaća, izlagati se ovrhama i uglavnom, živjeti životom običnog hrvatskog smrtnika.

Ovo je, na vaše čuđenje, zemlja u kojoj svaki poslodavac - pa čak i svemoćni Ivica Todorić - brine o tome kako će isplatiti sljedeću plaću. Osim vašeg. On će za vas učiniti što god bude potrebno: ući u nova zaduženja, raspisati nove poreze, ubrati nove namete, podijeliti nove stranačke iskaznice...

Za vašu sreću naprosto nema granica.

I za tu sreću, to vam valja priznati, vrijedi se boriti. Vrijedi prijetiti štrajkom, dizati sindikalne bune, pisati otvorena pisma. Kad bi barem to vrijedilo i za ostatak Hrvatske.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje  

Pročitajte više