Screenshot: Netokracija.hr
Preuzeto uz dozvolu s vodećeg hrvatskog magazina o internet poslovanju Netokracija.hr
SREDIŠNJI državni portal, koji će objedinjavati informacije i usluge potrebne svim hrvatskim građanima lijepo zvuči, kao što je i bio zamišljen: gov.hr, po uzoru na britanski, središnji portal gov.uk. Iako će se na kraju umjesto gotovo predviđenih milijuna kuna na rješenje potrošiti pet puta manje, ipak se ne radi o uštedi. Jučerašnji #VladaUp je otkrio zašto gov.hr vjerojatno neće biti napravljen u open-sourceu, kao što je obećano, a niti prilagođen potrebama hrvatskih građana…
Bez želje da pišem transkript tog sastanka, glavna misao vodilja svih nas (a tada mi se činilo da je tako bilo i s Vladinim online timom) bila je napraviti nešto novo, kvalitetno, po uzoru na gov.uk, na open-source rješenju (WordPress, eZ, Drupal, Joomla…), kako država ne bi ovisila o samo jednom ponuđaču. Na sastanku su se između ostalog prezentirale ideje svih sudionika, pa smo tako mogli čuti i besmislice da bi se internetska stranica trebala izraditi u XHTML standardu (dakle, nečemu što već nekoliko godina nije aktualno), a od preglednika bi trebao biti podržan i IE6 (koji već odavno nije službeno podržan od strane Microsofta i u pravilu se više ne koristi).
Međutim, nakon što je objavljen natječaj u kojem je dizajn novog "objedinjenog" Vladinog portala gov.hr odvojen od razvoja, postalo je jasno da se ipak neće raditi kvalitetno i dugoročno rješenje, već da se po dobrom starom hrvatskom običaju ide na polovična rješenja koja ćemo na sljedećim izborima vjerojatno zaboraviti i zamijeniti nečim novim.
Za izradu nove stranice Vlade tako je zadužena Hrvatska agencija za poštu i elektroničke telekomunikacije (HAKOM) kojoj bi se trebalo obratiti za bilo kakvo pitanje vezano za sam natječaj ili potpisane ugovore. Gotovo pola godine nakon što je natječaj dovršen tako i dalje nemamo uvid u ugovore koji su potpisani s izvođačem, unatoč opetovanim upitima. Možemo se samo nadati da će u izradi biti korišteno open-source rješenje, jer i na ta pitanja nije jednostavno dobiti odgovor od nekoga iz Vlade. U moru nezaposlenih vjerojatno beznačajno pitanje, ali u našoj struci i ne baš toliko.
Država s malo vizije, središnji portal s još manje
Pravo je pitanje trebamo li u državi koja (prema mom osobnom mišljenju), nažalost, nema viziju razvoja niti jedne važnije grane, očekivati da se i centralni državni portal radi po pravilima struke, uz sudjelovanje kvalitetnih domaćih stručnjaka od kojih mnogi svoj kruh zarađuju radeći sa naručiteljima iz cijelog svijeta? Na jučerašnjem Tweetupu u Vladi bilo je, između ostalog, riječi i o tom novom gov.hr portalu pa smo imali priliku vidjeti nevjerojatnu sličnost s portalom britanske vlade, gov.uk.
Pogledate li screenshote koje vam donosimo uz ovaj članak(naslovna fotografija) i odete li na gov.uk ,vidjet ćete da je potrošenih 50.000 kuna na vizualno rješenje zapravo novac bačen u vjetar. Ako se već išlo na toliku sličnost, onda je dovoljno bilo otići na GitHub i preuzeti kompletan source-code. Kada bismo baš željeli biti zločesti, rekli bismo da nije trebalo potrošiti niti 170.000 kn na razvoj rješenja na CMS-u koji nije dostupan javnosti, jer se i to moglo preuzeti sa GitHuba Vlade Velike Britanije. Ipak, samo kopiranje nečijeg vizuala ne znači da kopirate i sve prednosti njihovog rješenja. Sam proces kojim se došlo do optimalne solucije nešto je što nećete moći "preslikati" na vašu stranicu.
Nikako ne želim ulaziti u probleme koje imamo u Hrvatskoj, a sigurno su veći od jedne pišljive internetske stranice, ali uz sve stručnjake koji su nam na raspolaganju siguran sam da smo mogli dobiti i kvalitetnije rješenje. Jesmo li mogli razmisliti na koji način hrvatski građani koriste javne servise te na koji način se žele informirati o uslugama koje im nudi država? Naravno da jesmo, ali to jednostavno ne spada u domenu "najniže cijene", što je ujedno bio i jedini kriterij prilikom odabira izvođača, prilično apsurdno uzme li se u obzir važnost ovakvog projekta i njegov utjecaj na građane. Da smo htjeli ozbiljan natječaj, onda smo trebali razmisliti o prihvaćanju "ekonomski najniže cijene", no to se (opet) toliko rijetko koristi zbog čestih žalbi na natječajima i zato što (izgleda) u Hrvatskoj nemamo to dobro razrađeno. S druge strane, moglo se uvjetovati i uključivanje UX dizajnera ili Informacijskog arhitekta kako bi sadržaj bio prilagođen ciljanoj skupini. U tom slučaju ne bismo imali doslovnu kopiju tuđe stranice, već bismo više razmišljali o sadržaju i načinu na koji da ga prikažemo. Uostalom, kada se već toliko poistovjećujemo s Vladom Velike Britanije, ima li naša Vlada svoje digitalne smjernice? Čisto sumnjam.
Također, jesmo li zaista trebali koristiti rješenje koje nam ne omogućuje potpunu slobodu u smislu da bilo tko i bilo kada može preuzeti razvoj navedenog portala? Kada se razmišlja kratkoročno, kako gotovo bez iznimke razmišljaju naši političari, naravno da ne trebamo očekivati kvalitetu, što je bilo vidljivo svima koji su se prijavili na natječaj. Naime, u odnosu na procijenjenu vrijednost natječaja (za dizajn je bilo predviđeno 190.000 kn, a za razvoj 785.000 kn) postignuta cijena je gotovo pet puta niža. I nemojte me krivo shvatiti, i ja sam kao i većina za pametno trošenje proračunskog novca, no postignuta cijena je nerealna, ako se želi raditi prema pravilima struke i sigurno spada u domenu dampinške cijene. Na kraju krajeva, u samoj natječajnoj dokumentaciji bilo je rečeno da se očekuje i 100.000 "istovremenih posjetitelja". Može li se takav sustav izraditi u ovakvoj cijeni!?
Nekima se vjerojatno i postignuta cijena čini prevelikom, no prilikom izrade ovako kompleksnih portala čije se vrijeme izrade najčešće mjeri u mjesecima, ako ne i godinama, morate uzeti u obzir broj ljudi koji rade na projektu, količinu istraživanja koja je potrebno obaviti obzirom da se takvim portalima služe ljudi različitog stupnja predznanja, ali i različitog načina pristupa internetu. Najveći problem vjerojatno nije niti cijena, već činjenica da se "negdje putem" izgubio glavni uvjet koji je trebao ući u natječaj, a to je da rješenje mora biti bazirano na open-source tehnologijama.
Emanuel Blagonić, Netokracija.hr