Screenshot: Youtube
"Kao da nisu komunistička zemlja"
Za razliku od dvije prvospomenute nesretnice, ulazak u postkomunistički eru Mađarskoj je tekao "sumnjivo" glatko: Zemlja koja je Zid podrivala iznutra spremno služeći kao transfer-ruta Nijemcima s Istoka na Zapad, bila je predvodnica ekonomskih i tržišnih promjena nakon njegova pada:
Prvakinja privatizacije državnih poduzeća, a stranim ulagačima omogućila je da polovica ukupnih sredstava investiranih u Srednju Europu, bude upravo u mađarsku privredu, ali sretna vremena trajala su točno 10 godina, od 1998. do 2008.
Mađarska je visoko letjela na valu predvodničke uloge i kreditnog oblaka, sve do grubog prizemljenja 2008.
Kao i Hrvati u prvoj polovici i posebnom sredinom prošlog desetljeća, Mađari, osokoljeni predvodničkom ulogom srednjoeuropskog post-komunističkog zamašnjaka, članstvom u NATO-u još od 1999., a u Uniji od 2004., trošili su ono što nemaju kao da nevjerojatno brojni krediti, kojim su se opteretili građani i država, nikad neće doći na naplatu.
Ali, došli su. Itekako su došli kreditnim slomom 2008., kada je Mađarska zbog visoke razine kreditne zaduženosti ekspresno pala na koljena, a desetljeće života u iluzijama kreditnih oblaka, razbilo se strašnim treskom i povratkom u realnost, toliko crnu da je već u jesen iste godine Vlada bila prisiljena od MMF i Europske središnje banke zatražiti značajne pozajmice kako bi izbjegla "bankrot zemlje".
Pad veleizdajnika ljevičara i skok neofašista i desničara čvrste ruke
U dobro poznatom scenariju, za slom privrede, ekonomije i pad u dužničko ropstvo velikog broja od ukupno 10 milijuna Mađara, krivac je pronađen u koalicijskoj vlasti ljevice i centra, koja je vladala od 2002. do 2010.
Proglašeni su za rasprodaju zemlje strancima, odvođenje naroda u propast i sužanjstvo, ukratko - veleizdaju. Teške riječi za teško vrijeme i naravno, uspon spasitelja nacije teške kategorije - neonacističke, ksenofobne stranke Jobbik, čija paravojna Garda širi mržnju protiv Židova i Roma, maršira u "povijesnim odorama, a zalaže se za povratak ništa manje povijesnih mađarskih granice, po kojima bi se njihovoj zemlji vratio i teritorij od Rijeke do Belog Manastira.
Ovo nikako nisu samo naci-redikuli s ljubavlju prema folkloru i oružju, nego treća stranka po snazi u zemlji, za koju je na parlamentarnim izborima 2010. glasalo preko 850 tisuća birača, koja u mađarskom parlamentu ima 43, a u europskom tri zastupnika!
Na istim izborima, održanima u trenutku kada je očaj mađarskog naroda na vrhuncu, što dakako pogoduje zapaljivoj i nacionalistički-spasiteljskoj retorici, na vlast uvjerljivom pobjedom dolazi Fidesz, desničarska stranka čelično čvrste ruke, a premijer postaje radikalni Viktor Orban.
Orbana i zaštita mađarskih interesa: Svađa s EU-om i MMF-om, uz istovremene pregovore s njima
Orban misli ozbiljno, pa je prionuo promjeni Ustava iz temelja, kojim se državna kontrola osjetno povećava, dok se ona Ustavnog suda smanjuje, što je izazvalo veliko negodovanje iz Bruxellesa, jer EU smatra kako te promjene nisu u skladu s visokim europskim demokratskim standardima. Međutim, briga za demokratske standarde i slobode je formalno u prvom planu, ono što je najviše zaboljelo Europu, udarac je po džepu, kojim je Orban opalio strane kompanije u Mađarskoj i prije svega, banke.
Žestoki premijer ima saveznika u stranačkom kolegi, predsjedniku države Janosu Aderu, ali Orban, koji je prvi put premijer bio početkom sretnih vremena (1998-2002), zanimljiva je figura "Europske Mađarske", koja zaslužuje detaljniji osvrt, upravo zato što mu većina i potpora predsjednika, kao i to što mu oporbu (osim socijalista), čine neonacistički velikomađari, omogućava da "apsolutistički" vlada državom. Zarekao se kako će smanjiti nezaposlenost, poreze i birokraciju, ali primarni cilj bio mu je i ostao suzbiti krizu i zaduženost.
Pri tome često dolazi u sukob s EU i posebno MMF-om, koji je prekinuo pregovore oko nove pozajmice za spas mađarskog gospodarstva, koji su ipak nastavljeni prije godinu dana, kada Orban odbija uvjete aranžmana teškog 15 milijardi eura, koji su bili "protivni nacionalnim interesima Mađarske".
Kada ga se optužuje za krutost i radikalizam, odvraća kako je upravo njegova Vlada spasila zemlju i njenu ekonomiju od potpune propasti te smanjila dugove.Mora se priznati kako je pod njegovim vodstvom Mađarska uspjela suzbiti proračunski deficit, a iz recesije je službeno izašla početkom 2013.
Primjer koji gazi medijske slobode
Orban se obrušio i na EU, koju je optužio da se miješa u mađarske poslove, jer su iz Bruxellesa digli glas i zbog sve većeg kršenja i gušenja medijskih sloboda, nakon donošenja notornog Zakona o medijima iz 2011.
Njime se uvela institucija Vijeća za medije, tijela koje nadzire rade li mediji "dobro" i čijeg predsjednika naravno bira premijer! Osim što ovo predstavlja nedopustiv i nedemokratski primjer kršenja medijskih sloboda, kontrole nad medijima i miješanja vlasti u uređivačku politiku, vrijedi napomenuti kako je većina mađarskih medija, koji nisu u vlasništvu stranih tvrtki, pod šapom otvorenih simpatizera vladajuće stranke Fidesz.
Stranke čiji predsjednik Viktor Orban gospodar Mađarske i ne radi ništa da suzbije govor i djela mržnje Jobbikovih ekstremista, koji nesmetano marširaju.