Foto: Goran Stanzl/Pixsell
NEKOLIKO minuta prije ponoći, na Trgu bana Jelačića govor je povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju održao premijer Zoran Milanović.
Govoreći ove povijesne i svečane noći u Hrvatskoj, moram biti subjektivan, jer to je, uostalom, Hrvatska kakvu sanjamo i gradimo: mozaik sastavljen od četiri i pol milijuna slobodnih shvaćanja vlastite zemlje, njezine prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je i Europa o kakvoj sanjamo i koju ćemo s drugima graditi: zajednica u kojoj će svaki pojedinac razvijati svoj poseban odnos prema ideji i praksi Europe.
Što god vam pričali o nama, znajte da je ovo zemlja racionalnih ljudi koji realno doživljavaju i sebe, i svoju državu, i ulogu svoje zemlje u Europi i svijetu.
Hrvatska zna da ove noći nikuda ne bježi. Ostajemo tu gdje jesmo, ali sad s novom odgovornošću. Na nama je da pružimo ruku zemljama iz regije u što bržem usvajanju europskih kriterija. S tim zemljama i narodima vežu nas čvrste spone među kojima je najuzvišenije zajedništvo u antifašističkoj borbi tokom Drugog svjetskog rata. Povezuje nas privrženost vrijednostima solidarnosti i slobodarstva, koje želimo još jače utisnuti u temelje Europe.
S druge strane, Hrvatsku od Srbije, Crne Gore, pa i od Bosne i Hercegovine, udaljavaju ratni događaji iz devedesetih. Hrvatska je u tom ratu dokazala svoju odanost slobodi, ali naknadno svjesna i vlastitih posrtaja na putu koji, zapravo, nije imao alternativu. Taj put bio je suštinski ispravan, pošten i pravedan.
Parafrazirajući misao jednog velikana zapadne filozofije, reći ću da je u državi, kao i u čovjeku, veliko ono što je most, a ne obala i cilj. Putovanje, a ne odredište. Hrvatska je izabrala biti most prema boljoj budućnosti regije kojoj su proeuropske težnje, uz najviše standarde zaštite prava manjima, najefikasije sredstvo za prevladavanje prošlih trauma.
Naš identitet, kao i svaki identitet, sastavljen je od mnogih, katkad i proturječnih sastavnica. Jedna od njih je srednjeeuropski i općenito zapadni civilizacijski utjecaj koji je - možda i presudno - preuzeo sve sfere našeg društva. Balkan - koji podrazumijeva i orijentalne uplive - također je važan i nezaobilazan element našeg identiteta i naše povijesti. Gorko-slatki Mediteran, kolijevka civilizacije, oduvijek je bio naša veza sa svijetom i prvo vrelo naših humanističkih ideala.
Duboko vjerujemo, i zbog toga smo i radosni ove noći, da će Europska unija i sve njezine članice biti otvorene da dožive hrvatsku posebnost sastavnim dijelom svog raskošnog i šarolikog identiteta. Najveće ličnosti hrvatske kulture i znanosti, ali ne samo hrvatske, ujedno i važne ličnosti u povijesti modernog svijeta - poput Nikole Tesle, Andrije Štampara, Ive Andrića, Antuna i Fausta Vrančića, Lavoslava Ružičke, Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića, Vladimira Preloga, Marka Marulića, Julija Klovića i drugih koje nepravedno izostavljam - daju nam pravo da vjerujemo kako naše ambicije nisu plod iluzije, drskosti i uobraženosti.
Utoliko, razvijanje i poticanje intelektualne znatiželje smatram najvažnijim strateškim projektom Republike Hrvatske u ujedinjenoj Europi. To je projekt cijele jedne zemlje i svih njezinih građana. U osnovnim školama, gimnazijama, tehničkim školama i na fakultetima nalaze se ključevi slobodnijeg i ispunjenijeg života. Trajna je obaveza ove države, naše države i Unije kojoj se noćas priključujemo, da te ključeve učini što dostupnijima svim ljudima, bez obzira na njihov društveni status, nacionalnost, vjeru ili porijeklo. To je preduvjet svih naših nada o blagostanju i uspjehu. To je preduvjet naše želje da stvorimo zemlju zadovoljnih ljudi koji će živjeti i izražavati se u skladu sa svojim uvjerenjima i slobodnim shvaćanjem vlastitog identiteta.
Živjeli, živjela Hrvatska, živjela Hrvatska u Europi!"