Foto: FAH
Ministre, kako uopće možete sjediti na tom mjestu gdje sjedite i imati socijalnu inteligenciju na razini ne amebe, jer i one znaju tvoriti neke zajednice, nego ne znam, odbačenog rješenja biste Franje Tuđmana? Jer da se naslonimo na jedno od onih nakaradnih mramornih rješenja spomenika pokojnog predsjednika osjetili bi više ljudske topline, samilosti i razumijevanja od onoga što ste danas ispalili.
Ispalili i dokazali kako ministarska glava uglavnom služi da bi nosila ministarsku frizuru.
Tehnički, to je točno
Tehnički, ministar Grčić je u pravu. Štednja raste. Brojevi su tu – štednja građana oko 2000. godine iznosila je 40-tak milijardi kuna, na kraju 2005. 87 milijardi, na kraju 2009. građani su u bankama imali 141 milijardu kuna. U prošloj godini – štednja građana je narasla na više od 183 milijarde kuna.
Iako ne prvi pogled začuđuje – to je klasična i poznata pojava iz ekonomije. U doba krize ljudi se plaše ulagati, sve zarađeno i ušteđeno stavljaju sa strane. U doba kada je stanje optimistično, ljudi više kupuju, troše, putuju, ispunjavaju male i velike snove, osjećaju se optimistično i dobro i štednja pada.
Odakle štednja? Ako sami nemate, i kao i većina razvlačite od prvog do prvog, nemojte misliti da samo par postotaka ljudi u Hrvatskoj ima štednju. Posebno nemojte misliti da su to kriminalci – lopovi neće stavljati novce na banku, posebno ne u zemlji gdje su drpili, jer ti računi nisu tajni nadležnim tijelima.
Štednja dolazi od prodaje nekretnina ili nasljedstva (troje braće i sestara naslijedi kuću i odluče je prodati), dolazi od rada u inozemstvu (pa koliko imamo samo pomoraca!), a i neki su bili pametni i ulagali u zemljišta na otocima kada je bilo jeftino. Ako imate i osrednji posao i par apartmana na moru – ostati će vam sigurno nekoliko tisuća eura nakon sezone. U dobra vremena to ćete potrošiti, a u loša vremena ćete pogledati svog Golfa dva broja manjeg od aktualnog i reći: „Napraviti ćemo malo jači servis, bude dobar još koju godinu!“.
Dakle, sve to je u zoni uobičajenog i predvidljivog – štednja postoji, u krizi čak i raste, s time da opet ti ulozi su često vrijednosti jednog automobila compact klase, ne baš puno ako razmišljamo da je to životna ušteđevina pojedinca ili obitelji.
No, mnogi nemaju ništa. S time da ti „mnogi“ ne znači 5% nego u našim uvjetima i više od 50%. Ovakva izjava je stoga dno dna. Potpuno odsustvo socijalne inteligencije, doslovno lupanje pred kamerama čovjeka koje jest to izvalio „znanstveno“, ali je pri tome zaboravio da je čovjek.
Zamislite Grčića u drugim strukama
Zamislite ministra Grčića u drugim strukama? Recimo, liječnik koji kaže bolesniku kojemu treba odsjeći noge da više neće trošiti novac na cipele? Ili liječnik koji članovima obitelji objavi da im dragome didi život gasi, a kako je dobrostojeći, da mogu rezervirati karte za Vegas? Ili humanitarac koji će ovim jadnicima iz Sirije reći kako je dobro što su postali izbjeglice jer je klima u Srbiji ugodnija? Ili kao kapetan broda koji tone i može spasiti samo žene i djecu – objasniti im da su svi muškarci na brodu dobro osigurani i da preživjele čeka lijepa svotica?
Postoje neke ekonomske, tehnološke, druge istine koje se jednostavno ne mogu i ne smiju hladno interpretirati, posebno ako je čovjek političar. To s odnosom štednje i BPD-a je stvar koja se priča studentima. Možda i stvar koja se priča u državi gdje bi 80-90% ljudi imalo neku smislenu štednju.
Shvaćaju li ti ministri gdje žive?
Shvaćaju li ti ljudi, naši ministri, koji su se pred nama pojavili u onoj odvratnoj kombinaciji raskopčane bijele košulje i tamnog sakoa, naravno bez kravate, otprilike kako pred jutro izgledaju muškarci kada se pijani vraćaju s vjenčanja, a kako preko dana izgleda samo Ilija Čvorović i brat mu Đuro (film Balkanski špijun), shvaćaju li ti ljudi gdje žive i što je s ovom zemljom?
Koliko je ono blokiranih u ovoj zemlji? Koliko je ono ljudi koji jedva preživljavaju s ratama u švicarcima uza sve ove mjere? Koliko ono imamo nezaposlenih? Koliko je mirovina ispod 2000 kuna? Uopće, koliko je pad nezaposlenih posljedica turističke sezone i ukidanja ograničenja za rad u EU, a koliko stvarnih reformi?
Mislim, zadnji je vikend u dugom kolovozu, danas da pretresete ljude po ulici valjda bi svakom desetom našli 200 kuna u džepu. A u utorak je prvi, dan kada se krediti, stambeni i oni drugi skidaju s računa. Što mislite, koliko je naših sugrađana koji upravo ovog vikenda gledaju hoće li im prvi rujna zadaviti dozvoljeni minus ili će ostati nekako iznad vode?
Problem dobrog dijela SDP-ovih ministara je što ti ljudi ne shvaćaju gdje žive. Cijeli svoj život su u nekim zaštićenim, kontroliranim uvjetima uglavnom državnih, stranačkih i javnih plaća i nikada im se nije dogodilo da ta plaća kasni. Apsolutno ne poznaju situaciju koju zna puno ljudi iz realnog sektora – gdje dobijete obračun, a plaća tko za kada. Ni u snovima im nije što znači boriti se za firmu i za plaće kada vam tržište nestaje ili se bitno mijenja, a stotine računa i dalje dolaze u firmu – porezi, prirezi, takse, trošarine, što li već. Jer da su okusili išta onog stvarnog života, poput većine nas drugih, onda im ovakve misli ne bi ispadale preko jezika.
Upravo radi ovakvih stvari – zadnjih mjeseci SDP stagnira, a HDZ raste i razlika lijeve i desne koalicije se povećava. HDZ zna barem pustiti koju krokodilsku suzu i barem verbalno izraziti suosjećanje građanima, prije nego što sjednu u trozonsku klimu i krenu u bolju budućnost na kožnatom grijanom sicu.
Neke stvari treba proslaviti
Definitivno neke stvari treba proslaviti – BDP realno raste (dobro, može rasti i masovnim zaduživanjem, ali čini se da ipak realno nešto rastemo!). Treba biti ponosan i što će turistička sezona proći dobro – ali tu treba biti svjestan da je to dobrim dijelom zato jer više nema odlazaka europskih turista u zemlje Afrike, a i prosječan zapadnjak će dobro razmisliti da li će automobilom i do Grčke. Hrvatske je tu idealna destinacija i ovo je šansa da ljude pridobijemo da i dalje dolaze u Hrvatsku. Samo treba još jako puno raditi.
No, da bismo uopće realno počeli izlaziti iz problema – rast BDP-a mora biti 2-3%, jer ovime ne možemo ni kamate servisirati. Kako rekoh, treba proslaviti i uhvatiti se dalje posla.
I pokoja o ekonomiji
Dragi ministre – i pokoja o ekonomiji. Hrvati uglavnom štede u eurima, pa ako bi sada ova ekipa koja štednju ima poslušala poziv i počela masovno trošiti – trebali bi kupiti kune i došlo bi do destabilizacije tečaja.
Drugo, u hrvatskome govornom jeziku riječ „trošiti“ uglavnom znači kupovati potrošna dobra – od kruha do televizora. Dakle, ako je već ministar turizma tu, ako znamo probleme koje imamo oko turizma i ako imamo šansu u ovoj situaciji gdje je pola Mediterana za turiste opasno postati cijenjena turistička destinacija – zar ne bi bilo bolje pozvati ljude da ulažu? Grade objekte, kupuju dionice turističkih firmi, obnavljaju stare kuće ili dodaju bazene kako bi produžili sezonu? A – ono – udri pa troši…
Znate li koliko je majki plakalo jer nemaju za opremiti djecu u školu?
Više od pola građana ove zemlje kada je ovo čulo o pročitalo se nasmijalo, mnogi vas opsovali, a neki se i rasplakali. Škola počinje dragi ministre za tjedan dana, mislite li da svi imaju za knjige, pernice i svu opremu koju treba? Znate li koliko treba ako vam je još dijete uspješan sportaš?
Mislite li dragi ministre da se nije jedna majka rasplakala ovih dana kada je vidjela da je njeno zlato preraslo tenisice od prošle godine? Mislite da nije jedna skrivala suze dok je djetetu prelazila kosom po glavi, govoreći mu: „Ići ćemo ih brzo kupiti…“, i računajući koga može moliti za tih 300 ili 500 kuna? I dok takvih ima u Hrvatskoj, a ima i previše, dotle ministre Grčiću, nemate pravo lupati što već lupate.
I molim, na kraju, javite nam što vi to konzumirate. Ne da uzmemo i mi, nego da izbjegnemo, jer čini se udara izravno na sinapse i kida neuronske veze.