Foto: glaspodravine.hr
ZARUČNICI Dalibor Jelak (36) i Andrea Androlić (26) početkom kolovoza napuštaju Koprivnicu i odlaze u irski Dublin, iako ne pripadaju tipičnim iseljenicima koji u potragu za kruhom kreću pritisnuti ekonomskim nevoljama. Par u razgovoru za Glas Podravine i Prigorja otkriva da je Dalibor imao dobar posao u Komunalcu gdje je radio na projektiranju infrastrukture, dok Andrea sa završenim fakultetom ekonomije već sedam mjeseci neuspješno traži posao.
Zaručnici nisu dugo dvojili oko odluke i Dalibor je odmah dao otkaz u Komunalcu, iako odlaze na blef, jer tamo nemaju posao koji ih čeka.
Deset godina zaposlen, a bez ušteđevine
"Riskiramo, no ne bojimo se. Nešto ćemo pronaći. Tamo je minimalac 1400 eura što je dovoljno za pokriti najam, režije i hranu za mjesec dana. S još jednim minimalcem bismo mogli opušteno živjeti," promišlja Dalibor koji je, barem za početak, spreman raditi bilo koji posao, iako bi preferirao onaj u struci.
"Što da radim? Već 10 godina sam zaposlen, a nemam niti kunu ušteđevine. Nešto moram promijeniti," kaže i dodaje da im je jedina alternativa bila zadužiti se kao i većina Hrvata i to do penzije kako više ne bi bili podstanari i mogli osnovati obitelj.
Dok su Daliborovi propitkivali odluku da napusti dobro plaćen posao, Andrea ima puno podršku roditelja i nada se da će ubrzo po dolasku u Irsku pronaći bilo kakav posao, čime se dobiva svojevrsni OIB, nakon čega je put do pristojnog zaposlenja lakši.
"Ako ne uspijemo i potrošimo sve s čim idemo bar možemo reći da smo nešto pokušali," ocijenili su na kraju razgovora zaručnici.
"Nije sjajno, ali treba biti uporan"
Na sličan se put uputio i kolega novinara Glasa Podravine i Prigorja Marijan Sušenj, koji se ostavio novinarstva i sreću potražio u Njemačkoj, gdje se nalazi već tri mjeseca.
"Otišao sam iz istog razloga kao i većina naših ljudi – zbog bolje zarade. Prihodi su mi postali manji od rashoda, dugovi su se nagomilali i jedino rješenje je bilo otići raditi u inozemstvo," kaže Marijan koji trenutačno radi u Stuttgartu.
U Njemačkoj je, kaže, prije svega radno, radi se od jutra do večeri, ovisno o branši. Radno vrijeme traje 12 i više sati. Uspjeti se može, ali nužno je biti uporan, strpljiv i treba samo mnogo raditi.
"Ako je riječ o novcu onda je u svakom slučaju bolje vani zbog većih plaća, a može se dosta zaraditi i kroz dodatne poslove. Plaće su dovoljne za dobar život, ali ne raskošan, zakoni se poštuju, cijeli sustav funkcionira, posla ima nevjerojatno puno," priča Marijan iako mu se čini da je vani sve podređeno biznisu i zaradi i da su ljudi otuđeni, pa većinu nije briga ni za koga osim sebe.