Foto: Arhiva
Indexu se između ostalih javio bivši djelatnik Sokol Marića koji je radio u Osijeku. Međutim istog su prebacili na posao u Beli Manastir što je on odbio jer bi mu za prijevoz platili 500 kuna, a njegova mjesečna karta, budući da živi još dalje od Osijeka stoji 1450 kuna. S obzirom na to dau Sokol Mariću prima plaću od 2300 do 2500 kuna, nije kaže, mogao raditi tolike sate samo da bi plaćao prijevoz na posao. Ubrzo je dobio izvanredan otkaz.
Nakon što je primio novi raspored u kojem ga premještaju na posao u Beli Manastir podnio je pritužbu Sokol Mariću, a ista mu je odbijena, Index objavljuje sve dokumente koji potvrđuju njegove navode.
Prijevoz ga stajao 1450 kuna, a plaća 2200 kuna
U zahtjevu za zaštitu dostojanstva radnika ovaj je bivši zaposlenik tvrtki Sokol Marić naveo:
"Prije nekog vremena, poslodavac mi je kazao da u Osijeku više nema posla i da bi trebao ići raditi u Beli Manastir. Kazao sam da mogu ići raditi u Beli Manastir, no da putni troškovi koje dobivamo u iznosu od 230,00 kuna nisu dovoljni za novu relaciju. Udaljenost od mojeg mjesta stanovanja odnosno prebivališta do Belog Manastira, novog mjesta rada iznosi 40 km. Redovne autobusne linije od Čepina do Belog Manastira nema. Mjesečna karta od Livane do Osijeka iznosi 450,00 kuna, a od Osijeka do Belog Manastira iznosi 1.000,00 kuna. Ukupna cijena prijevoza iznosi 1.450,00 kuna. Vozni red je takav da ne mogu doći na novo radno mjesto, a niti se vratiti kući. Moja mjesečna plaća iznosi 2.200,00 kuna neto. Kada bih i imao autobusne veze od mjesta stanovanja do Belog Manastira, ja bih cijelu svoju plaću morao dati za prijevoz na posao i s posla. Kada sam poslodavca upoznao s nemogućnošću dolaska na novo radno mjesto, rečeno mi je neka dam otkaz ili ću dobiti otkaz. To me je toliko pogodilo, da sam morao potražiti pomoć liječnika koji mi je odredio bolovanje.
Poslodavac mi nije ponudio plaćanje povećanih troškova zbog promjene mjesta rada, a niti mi je ponudio organizirani prijevoz. Na ovaj način poslodavac je jednostrano izmijenio bitni sadržaj ugovora o radu što je protivno odredbama Zakona o radu i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, mjesto rada je bitni sadržaj ugovora o radu. Pošto mjesto rada nije definirano ugovorom o radu u skladu s odredbama Zakona o radu, mjesto rada je dogovoreno s poslodavcem tako da sam nastavio raditi u istom mjestu u kojem sam radio i za prethodnog poslodavca. Imajući u vidu naprijed navedeno, tražim da poslodavac poništi pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.01.2014. godine i da me vrati na rad".
Međutim Zahtjev za zaštitom dostojanstva tvrtka Sokol Marić odbila je pod obrazloženjem da za nju nema osnove jer nije uznemiravan ni po rasnoj, spolnoj niti bilo kojoj drugoj, osnovi.
Državnom inspektoratu rada ništa sporno
"Prije tog premještaja podnio sam i prijavu Državnom inspektoratu rada o nehumanim uvjetima i brojnim prekovremenim satima, a oni su mi samo javili da su izvršili inspekcijski nadzor i da poslodavac ne krši nikakve zakone te da nema osnove za pritužbu. S tim da moram naglasiti da su u Osijeku mjesec dana odugovlačili prijavu, a tek nakon što sam prijavu poslao na glavnog inspektora u Zagreb onda su obavili inspekcijski nadzor, no eto ustanovili su da nema prekovremenih sati", rekao nam je ovaj bivši zaposlenik.
I on je baš kao i Vargašević, prije radio u Pro agentu i tvrdi kako tamo nikad nije bilo problema.
"Radio sam tamo tri godine i sve do prelaska u Sokol Marić mi je bilo ok. Nakon što sam 3,5 mjeseca radio u Sokolu, prebacili su me na 50 km udaljeno mjesto od onog u kojem živim. Kad sam to odbio dobio sam otkaz, a oni su naveli da sam dobio raspored rada i da se nisam pojavio 5 dana na radnom mjestu, a ja sam im poslao da tamo ne mogu raditi ako mi ne osiguraju smještaj ili prijevoz. Sad sam ih tužio zbog nezakonitog otkaza i održano je prvo ročište pa ćemo vidjeti kako će se završiti", kazao nam je.
Osim njega javili su nam se i ostali sa sličnim pričama. Tvrde kako su postali robovi tvrtke Sokol Marić i da neprestano rade bez da im se pišu prekovremeni sati.
"Također sam zaposlenik Sokol Marića te vam se javljam u znak podrške kolegi Krešimiru Vargaševiću. Ostao bih anoniman, ne zbog straha za posao (ne bojim se za tih 13.80 kn po satu) nego iz razloga što mi se ne da navlačiti po sudovima jer sam siguran da bi i protiv mene bila podnesena tužba za klevetu poradi iznošenja neistinitih navoda. Sve što vam je kolega Krešimir napisao je istina. Mjesečno smo prisiljeni raditi i do 300 sati, prijeti nam se prijavama i otkazima, a nekad čak i s odbicima od plaće ako odbijemo dodatne smjene. U firmi fali dosta ljudi, ali oni i dalje preuzimaju nove objekte na kojima se ljudi izmjenjuju kao čarape. Radimo smjene od 12 sati nakon kojih nas dodatno znaju poslati na osiguravanje utakmica do kasnih noćnih sati, a sljedeći dan ujutro radimo tako da imamo svega par sati za odmor", kaže jedan od zaposlenika Sokol Marića.
Drugi također potvrđuje ove navode. Tvrdi kako je direktor kadrovske službe njemu i kolegama na razgovoru za posao rekao da su dužni ići na svaki njihov poziv u koliko god to sati bilo i koji god to slobodan dan bio.
"Mi smo robovi Sokol Marića"
"To po njihovom znači da smo im robovi. Ja sam na vlastitoj koži osjetio kad su me tjerali da radim 14 sati u komadu i još su me nakon te smjene slali u drugu smjenu od 6 sati. Želio bih još samo reći kako je direktor kadrovske službe Poljak uvjeravao mene i još pet budućih zaposlenika Sokola Marića koji su došli na razgovor za posao da nemamo pravo na godišnji odmor iako nismo imali prekid radnoga odnosa duljeg od jednog dana.
Poljak nas je bezobrazno prekidao i govorio da u Sokolu Mariću krećemo od nule i da nemamo nikakva prava. Spomenut ću i nadzornike koji su zaduženi za vršenje nadzora zaposlenika na objektima kojima je malo 280 sati za posao s oružjem, a i da ne spominjem prijetnje Siniše Feldinga (nadzornika Sokola Marica) da će maknuti s rasporeda svakog tko ne dođe na utakmicu poslije svojih odrađenih 12 sati.
Jednostavno ti ne dozvole da imaš privatni život, da napreduješ u nečem drugom. Tako određeni ljudi rade svaki dan od 7 do 19 sati. Ponekad se osjećam kao da sam u logoru i da nemam drugog izbora jer živim u korumpiranoj državi i radim u užasnoj firmi koja je na savršenom lasu. Tražio sam i savjet od policije i informirao sam se kod odvjetnika, a oboje su mi rekli da nažalost oni tu ništa ne mogu napraviti.
Pokazao sam im listu i kopirani radni nalog na kojem se vidi da sam u prošlom mjesecu imao odrađenih 270 sati, a na listi mi je prikazano samo 180. Nisu se htjeli petljati niti me savjetovati kod koga bi mogao tražiti pomoć Mislim da sam vam u ovom mailu pokazao koliko sam očajan i razočaran", piše drugi radnik Sokol Marića.
Podsjetimo, na upit o prekovremenim satima u tvrtki Sokol Marić odbili su komentirati ističući kako se sve radi o neistinitim navodima jedne osobe koja je njihov bivši zaposlenik.