Foto: Index
Branko Sruk je, naime, zajedno s Katicom Mišetić iz Šibenika, kao vlasnik parcele od 1,49 hektara u Zatonu kod Šibenika na kojoj je prije skoro četrdeset godina sagrađen tv odašiljač, 2006. g. podigao tužbu protiv tri poduzeća: Hrvatske televizije, Odašiljača i veza d.o.o. te Hrvatskih telekomunikacija d.d. U tužbi, na osnovu katastarskog vlasništva, traži da se odašiljač s pripadajućim objektom ukloni s njegovog zemljišta na kojem stoji od 1968 g., ili da tužene tvrtke u suprotnom isplate odštetu za korištenje parcele u vidu plaćanja najma.
No, koliku odštetu, od kada i uz koliki najam, to još uvijek nije jasno budući da se Branko Sruk o tome vanparnično pokušava dogovoriti s HRT-om, Odašiljačima i vezama te Hrvatskim telekomunikacijama.
"Istina je da sam podigao tužbe zbog korištenja moje parcele, no, to nema veze s mojim sinom Borisom, od kojeg sam zahtijevao da ne sudjeluje u pregovorima vezanim za isplatu odštete", izričit je Branko Sruk koji tvrdi da od početka spora predlaže nagodbu i sporazum s utuženim poduzećima. Uklanjanje antenskog stupa s vrijednom opremom mogao bi, naime, ostaviti cijelo područje Šibenika bez TV signala čime bi nastala velika šteta za HRT koji je prvooptuženi u sporu, a potom i za druge dvije tvrtke.
Općinski Sud u Šibeniku u međuvremenu mu je dao za pravo, pa je nakon tri godine parničenja, 2010. g. donio odluku o ovrsi nad imovinom HRT-a i povezanih tvrtki. Tom je odlukom ustanovljena šteta za tužitelje od približno 450 tisuća kuna, a naloženo je i rušenje postavljene tv antene/odašiljača na privatnoj parceli. Odluka ipak do danas nije provedena jer se na nju, kao vanknjižni vlasnik, žalila treća strana u sporu - Republika Hrvatska. Kako bi spriječio rušenje tv odašiljača, DORH je u siječnju ove godine u ime RH podigao tužbu protiv Branka Sruka i Katice Mišetić, tražeći odgodu izvršenja ovrhe. Zahtjev je obrazložio pozivajući se na čl. 3 Zakona o elektroničkim komunikacijama koji elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, pa tako i navedeni tv odašiljač, definira kao "prirodno ograničeno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku". DORH osporava vlasništvo Branka Sruka nad spomenutom parcelom i poziva se na kontinuitet državnog vlasništva nad njom od Austrougarske do bivše Jugoslavije.
Zbog pokretanja novog sudskog postupka, provođenje ovrhe privremeno je obustavljeno. U svojoj tužbi DORH napominje i da bi ovrha nad HRT-om bila fatalna za praćenje programa javne televizije na području Šibenika, čime bi se nanijela velika šteta HRT-u "jer je položaj parcele na kojoj se nalazi odašiljač idealan za emitiranje". Ponovno montiranje antene bilo bi skupo i nepotrebno, tvrdi se u tužbi Republike Hrvatske.
Sud je, čini se, bliži argumentima Branka Sruka, pa se uskoro može očekivati i realizacija ovrhe. Kako doznajemo, uprava HRT-a se od 2010. pokušava nagoditi s Brankom Srukom, kako ne bi došlo do rušenja antene za odašiljanje programa. Prema neslužbenim izvorima Branko Sruk i Katica Matišić odbili su nagodbenu ponudu na milijun kuna, očekujući da mogu dobiti i veću naknadu za pretrpljenu štetu. Zanimljivo je da procjene o tom sporu i eventualnoj nagodbi sa Srukom na HRT-u odlučuju pravna i financijska služba kojoj je odnedavno na čelu njegov sin Boris Sruk. U upravu HRT-a Sruk je došao na poziv Gorana Radmana s kojim je surađivao na veleučilištu Vern. Do 2012. Sruk je bio financijski direktor kontroverzne tvrtke Medikol, koju se svojevremeno sumnjičilo zbog financijskih transakcija s Ministarstvom zdravstva. Osim Sruka, Radman je u upravu HRT-a doveo i Marka Lackovića te Marka Bajića. Oni su do siječnja ove godine bili direktori u Lutriji Hrvatske koja je u 2012. zabilježila gubitak od 3,5 milijuna kuna.
Branko Sruk odbija mogući sukob interesa svog sina u parnici koju vodi protiv HRT-a.
"Glavni tuženik su Odašiljači i veze, a ne HRT jer on nije instalirao odašiljač i time se ne bavi. Zato ne vidim u čemu bi bio sukob interesa mog sina."- tvrdi, no, demantira ga sama tužba kojoj je na prvom mjestu upravo Hrvatska Radio Televizija.
Na upit Indexa zbog čega se na tužbu odlučio prije sedam godina, a ne prije, budući da se odašiljač na njegovoj parceli nalazi od 1968.g, Branko Sruk odgovara da je tužbu podigao kad je čuo da se spominju moguće transakcije s navedenom parcelom, kao i kupoprodaja njemu iza leđa. "Bio sam za dogovor i nagodbu od samog početka, tako da nitko ne trpi nepotrebnu štetu. Sud je potvrdio moje argumente i zakon je na mojoj strani.", zaključuje Branko Sruk.