Foto: Google maps
GRAĐANIN M.D. tuživši Republiku Hrvatsku zbog diskriminacije, tražeći odštetu u visini od 50.000 kuna te suglasnost da je podoban kandidat za počasnog konzula Republike San Marino, niti na ročištu 16. listopada ove godine nije dobio pravnu zadovoljštinu, a niti na najnovijem održanom 12. prosinca. Sud i sudovanje odlaze u iduću godinu. Njegova pravna bitka s Republikom Hrvatskom započela je u srpnju prošle godine, kada ga je Republika San Marino, odnosno, njen Kongres imenovao za počasnog konzula, a hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija odbilo njegovo imenovanje bez obrazloženja, te ga na taj način diskriminiralo.
Na ročištu koje se održalo 12. prosinca ove godine, u kojem je slučaju građanin M.D. tužio Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija za diskriminaciju,(MVPEI) odbijen za počasnog konzula Republike San Marino, s obrazloženjem koje do danas nije dobio, jer je predmet proglašen tajnom, iz ODO-a gđa. Nataša Lefort predložila je da se javnost isključi iz predmeta, no kako nije imala nikakve konkretne dokumente, temeljem čega bi se javnost i novinari izuzeli, njen je zahtjev, odnosno ODO-a sudac u predmetu, Hrvoje Vučić odbacio.
Odbijeni ne može saznati svoj "krimen"
Naime, građanin M.D.tužio je Republiku Hrvatsku odnosno MVPEI za diskriminaciju, jer ne može dobiti na uvid svoj "predmet" koji je označen tajnom od strane MVEP-a, premda je Republika San Marino Hrvatskoj uputila dva zahtjeva. Prvi zahtjev je da otvori veleposlanstvo u Hrvatskoj, a drugi da M.D. bude njen počasni konzul.
MVPEI prihvatilo je njihov prvi zahtjev za otvaranjem veleposlanstva, no nije prihvatilo za počasnog konzula M.D.-a. Krajnje neugodna situacija, jer je Republika San Marino, odnosno njen Kongres potvrdio M.D.-a, kao počasnog konzula, a Hrvatska ga odbila bez obrazloženja.
Kako je M.D. povodom odbijenice, tražio na uvid svoj "predmet" temeljem kojega bi uvidio zašto nije podoban za počasnog konzula, ako ga već strana država prihvaća, a obnašao je svojevremeno i dužnost počasnog konzula Konga, MVPEI uporno mu odbija dati na uvid, barem samo njemu, što je njegov "krimen". Kako je M.D. bio počasni konzul Konga u prethodnom mandatu, nije jasno zašto ga je MVPEI odbilo u slučaju države San Marino.
"Tražim samo da mi Država, odnosno MVPEI odgovori koji je moj "krimen”, za nepostavljanje za počasnog konzula. Ovo nigdje u svijetu ne postoji; da strana država potvrdi moje imenovanje, a Hrvatska ga odbije”, istovremeno mi ne dajući na uvid što je moj "nedostatak”, odnosno "nepodoban". Iako sam tražio obrazloženje i razlog od MVPEI-a – nisam ga dobio”. Želim znati, to nije pitanje nekakvoga daljnjeg reagiranja, već želim znati gdje sam pogriješio, a nepodoban sam. No, uporno mi se odbija dati na znanje, što je moja "krivica".
Kvalifikacija tajne, ali niti MVPEI ne zna koji stupanj
Diskriminirajuće je da se u ovakovim situacijama MVPEI ponaša najmanje diplomatski. Čovjek bi trebao dobiti na uvid svoj "predmet", da vidi u "čemu je pogriješio i što stoji pod obrazloženjem ne prihvaćanja njega kao počasnog konzula, no MVPEI uporno odbija dati tužitelju na uvid njegov dosje, koji je proglašen tajnom. Kako postoje i različite kvalifikacije tajne, to nije mogao dobiti čak niti odgovor pod kojom kvalifikacijom tajne stoji njegov dosije u MVPEI-u. Zna li MVPEI uopće, pod kojom je kvalifikacijom tajne stavio ovaj slučaj u "tajnost"?
No za razliku od prošloga ročišta, koje je MVPEI ignorirao, ovoga puta su se na njemu pojavili službenici MVPEI-a: Vesna Cvjetković, veleposlanica u Beču, Ivan Mašina, koji je zbog potrebe rada iz MVPEI-a prebačen u Ured predsjednika, i Ivan Maričić, veleposlanik RH u Portugalu. Svi su došli na ročište.
Malo je službena tajna, malo nije, ovisi kakvo je pitanje
Ivan Mašina, koji je u vrijeme odbijenice M.D.-a kao počasnog konzula obnašao dužnost šefa diplomatskog protokola, koja je u rangu pomoćnika ministra izjavio je kako je njegova služba primila zahtjev od Republike San Marino, za otvaranjem veleposlanstva, no nije prihvatila M.D.-a za počasnog konzula, drugi zahtjev San Marina. Nije znao objasniti sucu Vučiću, osim onoga što je čuo po kuloarima – da se od 1991., godine do danas slučajeva poput ove diskriminacije i odbijanja počasnih konzula bilo, po njegovim riječima 20 do 30, no "misli" da ih se svega oko 11 riješilo negativno. U vrijeme njegova mandata nije znao reći, ako je već bio na čelu diplomatskog protokola, točan broj odbijenih zahtjeva. "U vrijeme obnašanja dužnosti šefa protokola za mog mandata, mislim da je bilo četiri ili pet slučajeva riješeno, no ne znam je li koji bio negativan". Ovu rečenicu valja upamtiti, jer kao šef diplomatskog protokola, gospodin Mašina ne zna koliko je slučajeva rješeno u vrijeme njegovog mandata. "Nisam ostvario nikakav kontakt s tužiteljem", a tužitelj je telefonski obaviješten o negativnom rješenju. MVPEI, lagodno shvaća, iz njegovog iskaza svoju dužnost na visokoj političkoj razini, pa obavještava potencijalne počasne konzule telefonski, na razini sastanka s prijateljem ili dogovora na kavi u gradu. Iako je tužitelj želio doći do njega, kako bi uvidio što je njegov krimen, jer u međuvremenu nije počinio kazneno djelo, niti prekršajno, želio se sastati s njim kako bi saznao razloge odbijanja. Samo to. No glatko je odbijen i za razgovor sa šefom diplomatskog protokola. Tako MVPEI funkcionira. Telefonski objavještava potencijalne moguće konzule, bez pisanog traga i bez mogućnosti uvida u svoju "nepodobnost".
"Tužitelj nije bio stranka u postupku, te je to protivno diplomatskoj praksi, (lijepe li diplomatske prakse kada se visoka politika svela na telefonski razgovor), a s tužiteljem nisam osobno kontaktirao", rekao je Mašina u svom iskazu. "To je protivno diplomatskoj praksi i međunarodnom pravu", nastavio je, rekavši da M.D. nije bio stranka u postupku. "Nadalje mogu reći da kad država šiljateljica dostavi ovakav tip zahtjeva predmet koji se odnosi na taj zahtjev dobiva oznaku tajnosti". Koje kvalifikacije tajnosti, nismo uspjeli doznati na suđenju.
Građanin ne može saznati ništa o sebi niti što je "skrivio"
"Ja znam sve o sebi, no što oni znaju, ne znam i jako me zanima”, kaže M.D.za svoj slučaj. "Očito nešto ne znam o sebi samome, što netko zna, pa bih volio i ja saznati”.
Kako postoje različite kvalifikcije tajnosti, ova bi, po kuloarima bila najmanja, što bi značilo da tužitelj može pogledati svoj predmet, te se upoznati sa svojom "nepodobnošću". No MVPEI se ne obazire na to i ne da mu da vidi svoj spis, te ga istom diskriminira u demokratski zatraženom zahtjevu M.D.-a. Mašina je "oprao ruke od slučaja" diskriminacije, rekavši kako: "konačnu odluku donosi predsjednik Republike Hrvatske, temeljem pisanog mišljenja čelnika institucije koja provodi postupak, tj. MVPEI-a, u ovom slučaju. "Nemam saznanja niti da li je MVPEI vezano uz ovaj predmet uputilo dopis predsjedniku RH. Ja sam i dalje zaposlenik MVPEI-a, ali sam trenutno zbog potrebe posla prebačen u ured predsjednika Vlade RH", stoji u iskazu Ivana Mašine.
No interesantno je da Republika Hrvatska – valjda je to u skladu s europskom praksom, ne mora, niti je neobično uopće ne odgovoriti na upit i zahtjev druge države pošiljateljice zahtjeva. "Nije neobično da države uopće ne odgovore na takve prijedloge drugih država, te se u tom slučaju može smatrati da država primateljica nije pozitivno nego je negativno odgovorila na zahtjev druge države", pojasnio je Mašina.
Telefonski poziv bez pisanog traga
Diplomate se naziva telefonski, bez pisanog traga. To uopće nije čudno za MVPEI, danas kada svaki građanin dobiva svakojake pismene obavijesti, da se razina visoke politike spušta na telefonske razgovore ili neodgovor više od dva mjeseca državi pošiljateljici. No, obavijest o prestanku obnašanja dužnosti, u ovom slučaju počasnih veleposlaničkih poslova za drugu državu, promptno se obaviještava MUP, koji izdaje "tablice" i Ured predsjednika. Sama stranka ne, pa stoga niti ne zna da mora predati diplomatske tablice i ostale dokumente, te da je prestala biti počasni konzul, ili bilo što drugo. Stoga ona sama mora tražiti module svojeg razrješenja. Vjerovati telefonskom pozivu, nije moguće niti relevantno. Teoretski, mogao je M.D.-a nazvati bilo tko i priopćiti mu iz šale da nije prihvaćen, ili je odbačen, no on o tome nema "crno na bijelo”, pisani trag.
Tako funkcionira MVPEI u Hrvatskoj. Ili telefonski ili uopće ne odgovorom stranoj državi na njen zahtjev. Kako državama, tako i kandidatima za, u ovom slučaju, počasne konzule.
Mašina nije znao odgovore, tj. znao ih je, općenito odgovarajući na pitanja sucu Hrvoju Vučiću; "Nije znao je li M.D. vratio MUP-u diplomatske tablice i iskaznicu kojom ostvaruju mogućnost pristupa uredu predsjednika, to je saznao iz komunikacije djelatnika MUP-a s MVPEI-a, nije znao je li M.D. pismeno obaviješten o povratu navedenih, ili samo telefonski, jer je to obavljala njegova kolegica Klaudija Aljinović. Nije imao saznanja je li u vrijeme njegovog mandata RH odgovorila na upit druge države, da kada je stigla nota od Republike San Marino o imenovanju tužitelja od njihove strane za počasnog konzula, a MVPEI je odbio, je li tužitelj dobio pisanu obavijest ili ga se samo telefonski obavijestilo. Osim što je sve rekao, kada mu nije odgovaralo, pozvao se na službenu tajnu. Je li on upravo potpisao "odbijenicu" M.D.-a kao počasnog konzula nije želio odgovoriti. Mašina se ne sjeća dok je stavljao potpis i "amenovao" imenovanja, koliko je predmeta bilo, ali se pozvao na kolege s kojima je pričao, te aproksimativno i kuloarski odgovarao na pitanja, kao i na to da je njegova pomoćnica Aljinović radila te poslove, te njega nije o svemu obavještavala. Ne sjeća se Mašina niti što se razgovaralo na sastanku kod tadašnjeg ministra Jandrokovića na kojem je bio prisutan s tužiteljem. "Razgovarali smo zašto tužitelj nije više počasni konzul Konga", rekao je. No to je bila samo "kap" cijeloga razgovora.
Nije odgovorio na pitanje zašto tužitelj ne može dobiti na uvid što je zgriješio da ga se diskriminira u njegovom slučaju da vidi svoj "dosje" i obrazloženje, tj. temeljem čega je "nepodoban", kako bi po tužiteljivim navodima "znao što je loše učinio".
"Ako je tajna, u redu, ali koje kvalifikacije, i zašto je ja ne mogu dobiti na uvid"? pita M.D. Radi se o meni i želim znati koji je moj krimen".
Pojednostavljeno bi to bilo: "Jel mogu"? "Ne možeš"! A zašto ne mogu kad sam to već bio"? "Zato". I kraj. Bez objašnjenja, samo što se ovoga puta radi o visokoj diplomaciji.
Ovako se zaista mogu vršiti spekulacije o tome da je nekome namješteno mjesto kada je "posao" već bio zaključen. Ako mu se ne da na uvid njegov dosje, suspektno je, mada se svi u državi kunu u transparentnost, da nešto debelo ne valja. Što piše u dosjeu kojeg M.D. želi vidjeti? Na kraju krajeva, to je njegov dosje. A i zašto da vrati sve dokumente kada službeno nije obaviješten od strane MVPEI-a, da je "nepodoban”. Što da netko temeljem poziva počne "razrješavati” stvari, i da mu jave da MVPEI nije ništa takvoga odaslao, a čovjek se već pomirio sa sudbinom?
Drugi svjedok pobija prvoga
Drugi svjedok Ivica Maričić, trenutni veleposlanik u Portugalu, bio je jasan i koncizan u svom iskazu. "Prije ove funkcije obnašao sam dužnost šefa diplomatskog protokola, od 2012., do 2014., kada sam imenovan za veleposlanika Hrvatske u Portugalu", rekao je, naslijedivši Mašinu na njegovom mjestu. U vrijeme njegova mandata kao šefa protokola bila su tri zahtjeva koja su pozitivno riješena, a sastao se i sa tužiteljem M.D.-om, kako bi mu rekao da je predmet "gotov" i da se više ništa ne može učiniti po njemu. "Išao sam u arhivu kako bih se upoznao s predmetom i nisam našao nikakvih negativnih mišljenja, te nemam niti saznanja je li mišljenje napisano ili ne. Kada bi MVPEI zauzelo stav da se neku osobu ne treba imenovati odnosno dati suglasnost tada se isto niti ne šalje predsjedniku države. Prikupljanje mišljenja oscilira od zaprimanja zahtjeva te sam vremenski period oscilira i zavisi od brzine prikupljanja informacija. Šef protokola ne može po svom nahođenju interpretirati već sva mišljenja moraju biti pozitivna. Nemam niti saznanja o imenu akta kojim je propisano, no postoje pravila od kojih se od službi prikupljaju ta mišljenja, te su postupci u svim zemljama jednaki", tada je Maričić rekao nešto vrlo bitno: "Šef protokola prikuplja informacije i sastavlja mišljenje koje poslije ministar samo potpisuje. Nisam vidio odluku koja se konkretno odnosi na D.M-a.
Ivan Mašina, prvi svjedok, napisao je mišljenje, te samim time govorio neistinu na sudu o postupku u slučaju D.M.-a, te naveo kako stranka bila prihvaćena ili ne, po njegovoj interpretaciji, morala biti pismeno obaviještena o ishodu odluke MVPEI-a.
M.D., stavio je prigovor na istinitost iskaza prvoga svjedoka Ivana Mašine, obzirom da iz iskaza drugog svjedoka sadašnjeg veleposlanika u Portugalu, proizlazi kao i iz postupka imenovanja te do sada provedenih dokaza, da je upravo Mašina pripremao mišljenje koje se odnosi na tužitelja, dok iz njegovog iskaza proizlazi suprotno. Mašina je htio baciti "slučaj" kolegi u krilo, no nije uspio. Datumi"mišljenja" i smjena šefova protokola, demantirali su ga.
Treće pozvana nije stigla na red
Iako je sudac Vučić želio saslušati sva tri svjedoka, prekršivši pravilo o radu za četiri minute, Vesna Cvjetković, veleposlanica Hrvatske u Beču, nije stigla biti saslušana. Njezini kolege oduzeli su joj vrijeme obrazlažući postupke, po kojima se netko bira i odbacuje za počasnog konzula, i sve se nekako dalo naslutiti da se u MVPEI-u može "provući" preko veze, bez da se čovjeka suvislo obavijesti o njegovom imenovanju ili ne. Ako MVPEI ima ustaljenu praksu "nazivanja" mogućih konzula i skrivanja spisa od samoga čovjeka, očito nešto nije u redu. Ne moraju dati na uvid javnosti, pod bilo kakvom tajnom, no čovjek na kojeg se odnosi neimenovanje, trebao bi svakako demokratskim putem biti upoznat sa svojim krimenom, odnosno razlogom neimenovanja.
Ako je takva praksa MVPEI-a bila do sada, obavještavanje putem telefona, bez bar naknadno pisane obavijesti, i ispunjavanja forme sadržaja razduženja, slijedeća garnitura na vlasti, uvaži li ovakvu praksu imati će itekakvoga posla.
Uvede li HDZ praksu MVPEI-a postat će "neprofesionalan i nemoralan"
Šef HDZ-a Karamarko pobijedi li HDZ na izborima imati će gadnoga posla od kojeg će se mnogima dignuti kosa na glavi. No samo će "povući" praksu današnjeg MVPEI-a. Danima će "sjediti" na telefonu, i tako obavještavati ljude da više ne rade, ili rade, bez obrazloženja i pismenog traga. Ne sumnjamo da neće, prihvati li se ovakvog načina komunikacije MVPEI-a, bez "piskaranja" "nabiti" račun, sačuvavši bez pismena, cijelu šumu koja bi se drvećem preradila u papir. Zeleni će mu biti zahvalni, no što je to nedemokratski i neregularno, biti će svaljeno na njega. "Telefonski me obavijestio da više nisam ministar". "Rekao mi je preko mobitela, da više ne radim". Ništa čudno, ta praksa je već ustaljena u MVPEI-u. Da se ne bi iznenadili. I obrnuto. "Vi ste od danas"… Nećemo vam slati pismenim putem obavijest, dovoljno je ovako da vas obavijestim, štedimo papir u 21. stoljeću, zaista nema smisla da lijepimo marke na pismena i šaljemo vam notu na kojoj navlas piše ovo što sam vam rekao sada. U slučaju da se predomislimo, nazvat ćemo vas"…
I nije onaj tko pobijedi na izborima, kriv za tu praksu. Naravno, ako je uopće "lud" da krene s njom na opisani način. No, ona već postoji i prakticira se pod Vesnom Pusić, šeficom MVPEI-a. Srećom pa MVPEI takve stvari obavlja pozivom na mobitel. Da ih nema, vjerojatno bi dovikivali ljudima na cesti.
Vedrana Milas, Objektiv