Foto: Index
KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ je neposredno izabrana za novu predsjednicu Republike Hrvatske, dakle državnog poglavara, vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, sukreatora vanjske politike i što već sve stoji u predsjedničkim ovlastima.
Ivo Josipović je uspio gotovo nemoguće – izgubiti u drugom krugu neposrednih izbora, što je u državi koja ima parlamentarni oblik vladavine, s vrlo slabim ovlastima predsjednika Republike, paradoks sam po sebi. Do sada se to niti jedan put nije dogodilo – i Tuđman i Mesić vladali su po dva mandata. O tome da je Ivo Josipović šutio četiri i pol od pet godina – već smo pisali. A da se javljao uglavnom kada mu je bio povrijeđen ego – i to je istina. Ukratko, više je pazio da se nikome ne zamjeri nego što je pazio na svoj mandat i pri tome zaboravio jednu ključnu stvar – Hrvatska je u recesiji.
Hrvatska koja ide natrag
Republika Hrvatska je već punih šest godina u recesiji i zadnji barem statistički porast BDP-a imali smo u doba premijerke Jadranke Kosor. Puno je vode prošlo ispod mosta od tada, svijet je u međuvremenu potpuno izišao iz krize, ušao u jednu novu globalnu vojnu utrku, čovječanstvo se spustilo na komet… Puno toga novoga. Djeca rođena u doba prije recesije pripremaju se za školu.
Gotovo nema države svijeta: afričke, azijske, europske, da Ameriku i ne spominjemo, koja je pokazuje jačanje, koja nema rast BDP-a i koja ne usvaja nove tehnologije. Mnoge od tih država ovih pet godina provele su u reformi obrazovnog sustava kako bi bile spremne za sutrašnjicu. Mnoge su reformirale i zakonodavni okvir na način koji je do prije koju godinu bio SF, pripremajući se za samovozeće automobile i slične tehničke novotarije koje će još jednom preokrenuti izgled svijeta.
Za to vrijeme Hrvatska stoji. Odnosno, preciznije ide unatrag. Aktualna Vlada se ponaša kao da je ovo Švedska ili Finska, uređena zemlja visokog standarda, gdje gotovo svatko tko želi ima posao, gdje tko nema posao ima socijalnu pomoć razine standarda hrvatske srednje klase, gdje dolaze ulaganja, gdje se gospodarstvo bavi svojim poslom – no Hrvatska nije takva zemlja. Jasno je da je HDZ doveo zemlju u krizu, a ono što je radila Sanaderova vlada, dobrim dijelom predmet je aktivnosti DORH-a i USKOK-a. Građani su to razumjeli (zato uostalom i jest lijevo-liberalna koalicija dobila glasove!), no građani nemaju beskonačno strpljenje. Godinu, dvije, već u trećoj trebalo je doći do pomaka naprijed! Pomaka, do kojih nije došlo.
Minimalne promjene oko gospodarskog okruženja, nikakve promjene jalovog, slabog skupog sustava ogromnog broja općina, gradova i županija (štoviše, ostavljene za neki hipotetski novi mandat koji je sve više samo u glavama vodećih SDP-ovaca), nepostojanje reforme državne i javne uprave (slušanje i dalje svakog miga sindikata državnih službi, kao da su oni kreatori politike) i mnoge druge teme koje su ostavljene za ljepše sutra – imaju svoju cijenu. Cijena je pad realnih plaća, cijena su brojni građani blokiranih računa i cijena su 322.829 nezaposlenih po današnjoj evidenciji. Da je 30.000 ljudi danas više imalo posao – vrlo moguće da bi Ivo Josipović pobijedio s 52%. Ili možda više.
HDZ ne nudi ništa suštinski drugačije
HDZ u biti ne nudi ništa suštinski novo – znaju i oni da županije dobrim dijelom služe uhljebljivanju stranačke vojske, slobodno poduzetništvo i jačanje malog i srednjeg poduzetništva im je u biti jednako daleko kao i SDP-u i općenito daleko su do klasičnog demokršćanstva koliko je i SDP daleko od socijal-demokracije.
Zato u HDZ-u i nisu vodili predizbornu bitku oko pitanja gospodarstva, već su je vratili na ideološke podjele lijevo i desno, na '41, '45, '91 (negdje se izgubila '71, valjda jer su vodeći iz tog doba bili izvan HDZ-a), i uostalom već ste sve slušali zadnjih dana. HDZ tu ne nudi, barem ne za sada, ništa drugačije od SDP-a, u smislu da ako ste mali privrednih ili radite u realnom sektoru – da možete sutra očekivati bolje uvjete i veću plaću.
No, to je sve sada iza nas. Vlada Zorana Milanovića ima još kratku i prekratku godinu dana da pokuša preokrenuti stvari – da jednostavno nemamo taj strašan, ogroman broj od 322.829 ljudi bez posla. Koliko god ovih dana navijali za jedne i za druge – mi koje sutra ujutro očekuje posao i nekakva izgledna plaća narednog mjeseca skoro pa da smo privilegirani u odnosu na tih par stotina tisuća nesretnika bez posla, na one koji čekaju specijalistički pregled mjesecima bez mogućnosti da ga plate privatno i na one koji jednostavno ne mogu dovoljno razvući minuse do narednog mjeseca.
Nedostatak reformi
Kolindu Grabar Kitarović nije na mjesto predsjednice Republike doveo ni Karamarko ni Brkić, a pogotovo ne dijaspora, čiji glasovi bi u normalno vrijeme bili zanemarivi. Doveo ju je nedostatak reformi, neotvaranje radnih mjesta (ali istovremeno i nedavanje barem ponekog otkaza nekom neradniku u javnom sektoru) i potpuna pasivnost i depresija hrvatskog društva, dok politička vrhuška uopće ne razumije da se ovdje treba osjećati sretan onaj tko je relativno siguran da mu se firma neće raspasti u narednih pola godine.
Ako se nešto ne promijeni, i predsjednik Vlade umjesto da se uhvati posla nastavi svoje kadrovske kombinatorike i latinske sentence, evo nama za godinu dana i Karamarka za premijera. Ali to neće biti zasluga HDZ-a, nego SDP-a.
Kako uopće ne dvojim da ni Karamarko s ekipom oko sebe nema ni snage ni volje za pravim reformama koje bi Hrvatskoj donijele gospodarski prosperitet – u vrhu HDZ-a i u vrhu SDP-a ljudi je koji su došli iz realnog sektora i nešto konkretno radili u životu manje nego u vrhu katoličke crkve – Hrvatska će malo lijevo-malo desno nastaviti svojim putem unatrag. A to već onda znači, ako se svi ne opametimo, dolazak na vlast za 5 godina nekih lijevih ili desnih ekstremista. Bliže onome što se događa u Grčkog, nego onome što se događa u Njemačkoj.
Krivac za to neće biti Ivo Josipović, čeka uostalom čovjeka njegova katedra na Pravnom fakultetu i struka u kojoj je sasvim dobar, krivac za to će biti – Zoran Milanović i njegovo potpuno nepoznavanje Hrvatske i potpuno nerazumijevanje egzistencijalnoga straha i nemoći koje većina građana danas osjeća.
Dajte ljudima posla i mogućnosti da se bave poslom. Ili se nosite s posljedicama ekstremizama, u kojima će sukob HDZ-SDP izgledati kao kamilica. A to tek neće biti dobro.
Nadajmo se da će ova kohabitacija barem malo trgnuti vladajuće, i lijeve i desne da se uhvate pravih problema.