JUČER je u Laubi održan E&Y izbor za poduzetnika godine. Možda ste o ovome već negdje čitali, možda i niste. Pobijedio je, potpuno zasluženo, dvojac iz developerskog tima Nanobit. Bave se razvojem računalnih igara, pa mi je kao gejmeru i čovjeku iz IT svijeta drago da je baš takav projekt prepoznat od strane žirija. Hrvatska gejmerska industrija zaista je svijetla točka i o tome se premalo govori. Svaka čast Nanobitovcima. To je, nažalost, i jedino pozitivno što o događaju mogu kazati.
Sam izbor bio je elitistički, preser-do-jaja black tie event.... black tie? Kome uopće pada na pamet organizirati ikakav, i zaista IKAKAV black tie event u Hrvatskoj? Taj je ozbiljno pogubio svaki kontakt sa stvarnošću. Za one koji ne znaju – black tie je standard odijevanja (dress code) koji traži, ili sugerira tamno odijelo i leptir mašnu, iako u Hrvatskoj neki zaobiđu leptirke koje se ionako iznimno rijetko koriste, i stave "običnu", našu kravatu. Otprilike kao za vjenčanja i sprovode, ili čak zericu ozbiljnije.
Neukus i očajan PR
Sama činjenica da se radilo o black tie događaju je neukus i očajan PR. Većina poduzetnika koje znam ni nema leptir mašne i ostalu black tie opremu jer firme vode u majicama i tenisicama, vjerojatno su i sami pobjednici morali posuđivati odjeću za ovo preseravanje. Također, govor o nekakvim uzvišenim kategorijama žrtvovanja, istraživanja i avanture drži lik koji je pare namlatio na distribuciji kikirikija (nije da imam išta protiv kikirikija, dapače), koji je osobni frendač najgoreg premijera u povijesti države, i čija vizija ukusa je pozvati Suede da mu privatno sviraju na derneku, a za ročkas ženi plati put u Kopenhagen za par desetaka ljudi i obijesno partijanje u Danskoj.
Mislim, sve okej, nisi napravio ništa nelegalno, troši svoj novac i živi svoj život i sve ti cvalo, ali 'ajde me u ime temeljne pristojnosti poštedi laprdanja o avanturizmima poduzetništva.
Eh da, i naravno, ono najgore, ono bez čega se ne može - ministri... od kojih jedan može slobodno ponijeti titulu grobara poduzetništva i obrtništva u HR.... ministri su pozvani kao uglednici, a čujem da su recimo novinari bili smješteni u nekakav "kavez" da se ne miješaju s "elitom". Ministri grobari – da, novinari – ne? I onda Tedeschi poziva medije da više šire poduzetnički optimizam – na eventu na kojem su ti mediji smješteni u kavez?!
"Pozivam medije da približe ovih šest poduzetničkih priča široj javnosti kako bi građani dobili toliko željeno svjetlo u tunelu i nadu, a mladi da uzor ne traže u među starletama, nogoloptašima, da ne podliježu rentijerskom mentalitetu i triku brze zarade, već da im inspiracija budu uporni graditelji timova, odvažni istraživači neotkrivenog, znanje, moral i etika." - kaže tip čija proslava rođendana neukusom nadmašuje ijednu nogometašku proslavu za koju znam, i čije "istraživanje neotkrivenog" se valjda svodi na isprobavanje novih aroma čipsa za svoj distributivni imperij, a čija etika se reflektira u ispijanju koktela s bahatim političkim štetočinom, kojem tako daje poduzetnički legitimitet i besplatan prijateljski marketing, iako svaki put ne propušta napomenuti kako Milanoviću, ah, toliko toga zamjera. Tu mi obično suze od tronutosti što bogataške nesuglasice dva privilegirana bahata elitista nagrizaju dugogodišnje prijateljstvo zamute vid pa ne čitam dalje...
Imam dosta dobrih frendova iz svijeta poduzetništva, i malog i srednjeg i velikog i "elitnog". Većina ih s ovakvim ljigavim eventom ima veze koliko i s palačom predsjednika Turkmenistana. Sama ideja da je ovaj događaj organiziran njima u čast im je neshvatljiva i nepojmljiva. Imam i par frendova koji svršavaju nad ovim eventom, što pripisujem njihovom vlastitom manjku veze sa stvarnim svijetom. Nisu loši ljudi ali neke stvari očito ne kuže ili ne doživljavaju. Primarno iz sfere društva i PR-a.
Pitamo se zašto je percepcija poduzetništva u javnosti tako negativna
Iako formalno nisam poduzetnik, smatram da po svemu pripadam tom svijetu, realnom, proizvodnom, koji živi i umire na tržištu, koji svakodnevno "poduzima", čak i ako formalno nije pokrenuo d.o.o.. U životu sam napisao na desetke tekstova kontra političara, uhljeba, ministara, države, birokracije, poreza i paraporeza, zalažući se za sve elemente realnog sektora (od poduzetnika i managera do radnika i dalje). Mislim da sam u hračkanju političkih uhljeba i zalaganju za poduzetnički, realni i proizvodni sektor i vrijednosti tržišnog slobodarstva u nekoliko najaktivnijih drobeža u državi....
Rekavši sve to, dosta je vidjeti jedan ovakav događaj, da čovjeku bude jasno zašto je percepcija poduzetništva u javnosti tako negativna. Evo zašto. Svakome normalnom vidjeti ovo je gadljivo. I percepcija će biti još negativnija.... Prosječan građanin kad ovo vidi reagirat će s gađenjem i logičnim pozivom da se te bogataše – pa time indirektno i njihove radnike – propisno odere porezima. Možemo li mu to zamjeriti? Ne možemo.