Foto: FAH/Index
OKO IZBJEGLICA, interesantno, sve strane imaju pravo. Oni jadni, velika većina nemaju doma svoga, Europe im je kao našim bakama, nonama i djedovima nekada - koji su pobjegli iz Dalmacije i Crne Gore, iz sušnih i peronospornih Dinarida - kao Amerika. Samo da im se dočepati, misle oni, pa će poteći med i mlijeko. Mi znamo iz genetskog koda našeg, da neće, makar neće odmah, ali znamo i da današnja Europe nije Amerika.
U Americi ste nakon 2 tjedna, čak iako ste turist, Amerikanac. Legalni i ilegalni imigranti Americi donose milijarde dolara i rast BDP-a. U Americi, Bog da mi oprosti, Bog je vaš posao i vaš dolar, a što doma radite, ukoliko, naravno, ne spremate napad na Blizance u NYC, to nikoga nije briga.
U Europi koja je na globalnoj razini za sada jedan malo bolje organiziran i mnogo bogatiji, ali vrlo sličan i zasigurno socijalistički koncept, neki novi SSSR, bez obzira na proklamirana zajedničke pravne akte, a na unutarnjoj razini je skup prije svega nacionalnih država, koje na kraju glasaju samo za svoje uske interese, ne znaju što će s emigrantima. Iako je demografija Europe katastrofalna, poražavajuća u svakom smislu te riječi, iako ne znaju kako će bez nove i svježe krvi isplaćivati penzije svojoj sve zdravijoj i sve starijoj populaciji, oni misle da emigrante ne trebaju, ne žele ih.
Uspon antisemitizma u Francuskoj
Donekle ih razumijem, kao i Slovake koji ne žele primati muslimane jer kažu nemaju džamija. Vidjeli su što se dogodilo mnogo većim nacijama. Englezi se danas pitaju što su im trebala osvajanja Indije i Pakistana, Francuzi što im bi da daju državljanstva narodima Magreba. Francuska je, nekada sjedište kršćanskog carstva, papinska zemlja (papa je sjedio dugo, jako dugo u Avignonu) u značajnoj mjeri danas islamska zemlja. U njoj - neki to pokušavaju sakriti pod tepih - jača antisemitizam iz dana u dan. Samo u prošloj godini Francusku je napustilo 7000 autohtonih Židova. Otišli su u Izrael. Ove godine taj broj se već približava broju od 15.000. U Francuskoj ubrzo više Židova biti neće. Terorizam na svakom ćošku. Noćas su napali vlak. U islamu vidimo postoji vrlo jaka, agresivna i militantna struja. Koja je jako bučna i kojoj "podvizi" ISIS-a, javno ili tajno, daju mahove, ne varajmo se.
Zapad ili neće ili ne smije, taj problem riješiti na njegovom izvoru. Oni ubijaju na najgroznije načine kršćane, šiite, sve one koji nisu pobornici novog mračnog Kalifata. Zapad za to vrijeme šuti. I što se događa? Ljudi pred naletom ISIS-a a u potrazi za boljim životom, bježe. Time podržavaju strategiju ISIS-a, kako god okrenete. Jadne države Balkana u kojima je nezaposlenost na razini polovine radno sposobne populacije, u kojima caruje nemar, nered i korupcija, Srbija i Makedonija, trebaju se još i nositi s tim problemom za račun neke, za njih i za sada, imaginarne Europe.
Mađarska notorno nacionalistička, mada su i oni došli kao imigranti jednom, na konjima i naoružani na europski kontinent, diže zid. To je u njihovom mentalitetu. Sjevernokorejci i Mađari su istog genetskog stabla. Samo su ovi, prvi, kao u Europi. Grčka, u najvećoj krizi u kojoj se našla od vojne hunte treba još prihvatiti stotine tisuća izbjeglica. Kako? Dragi moji prvo Grčka i euro, sada izbjeglice, pokazuju da Europe nema.
Europa kao slabašan, ultrabirokratski tigar od papira
To je jedan slabašan, ultrabirokratski tigar od papira koji nijednu jedinu krizu, ne varajmo se, od rata u bivšoj Jugoslaviji do danas nije mogao riješiti bez Amerike. Ako Europa ne formira svoju vojsku, svoju vladu, svoj stvarni Parlament, neće više postojati osim kao carinska unija, a i to je uvjetno. A do tada Grci, Makedonci, Srbi, Hrvati nosite se sa imigrantima kako znate i umijete, kako vam savjest nalaže.
Europa vam neće pomoći, jer kad treba, kad je najviše potrebna, nje nema. Možda vam pošalju neki stari Land Rover ili neku novu Toyotu da lakše kontrolirate granicu. Ili neki manji grant kao onomad što su lakiranoj buba švabi omogućili da se on, baš on, bori za ženska prava.
Živimo nažalost u doba licemjerja, hipokrizije velikih razmjera. Ponekad se pitam, a zašto mi se djed ikada vratio iz Amerike. Mogao je, radi mene, tamo i ostati.
Ratko Knežević je investicijski bankar iz Londona, magistar znanosti, koji već godinama radi za najveće svjetske financijske institucije kao stručnjak za ekonomije malih zemalja. Upravo to je bila i tema njegovog magistarskog rada na prestižnoj i cijenjenoj u svijetu London Business School i njenoj školi za lidere Sloan fellowship. Često su ga citirali u Financial Timesu, The Economistu, BBC-u, New Yorkeru i ABC Newsu...
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala