Foto: Index, azop.hr
SAZNALI smo danas da Ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka, Anto Rajkovača, uredno živi već 20 godina u državnom stanu u Zagrebu koji mjesečno plaća 303 kune i tu – ne vidi ništa sporno! U državi gdje ljudi za rješavanje stambenog problema daju cijelu plaću, u državi gdje deseci tisuća građana jedva plaćaju kredite, u državi gdje ćete u istom gradu, lijepom nam Zagrebu studentsku rupu bez ugovora plaćati 2000 kuna – frajer živi po 303 kune mjesečno i to smatra normalnim! Što je onda nenormalno?
> Reagiranje odvjetnika Dubravke Dolenc
Pa 303 kune je ispod amortizacijske cijene stana, dakle ne samo da tip živi besplatno, nego mu vi uredno plaćate, uz debelu plaću državnog dužnosnika i stanovanje. Tko vi? Svi vi koji ste podstanari, svi vi koji grcate u kreditima za stanove, svi vi koji boravite u skučenim, nikakvim stančićima gdje se gura nekoliko obitelji – svi vi plaćate porez da bi Anto Rajkovača živio po 303 kune na mjesec.
Zašto – zato što ste u ovom sustavu nitko i ništa! Samo raja, samo puki pogon koji služi da bi neki na račun vašeg poreza živjeli udobno i dobro, a usput nemali pojma o poslu za koji su zaduženi.
Da barem zna posao
Anto Rajkovača, kao pravi policijski kadar (karijeru je započeo još 1989. u tadašnjem SUP-u) naravno nema šanse da pogriješi, pa kaže večeras o karticama dužnosnika (Dnevnik N1): ''Radi se o dužnosnicima, što je širi pojam od političara. Ovo su osjetljivi podaci i tako se mora postupati. Mogu se rabiti u ograničenom postupku''.
O, da, naravno i Anto Rajkovača je dužnosnik, nije političar, što bi narod treba znati da dotični uz debelu dužnosničku plaća stan 303 kune, što znači da kada mu se gledaju prihodi – ima više od ministra!
Zašto bi narod takve stvari znao? Narod je neuk i zavidan, što narod ima gledati na Googleu kako se stanuje za 303 kune u državnom stanu? Možda bi i mi drugi tako htjeli? Malo se uhljebiti? Malo pokazati Povjerenstvu za sukob interesa tko je glavni?
Čovjek kakvog ja, a vjerujem i većina građana želi za dužnosnika, i to posebno na mjestu osjetljivom kao što je šef Agencije za zaštitu osobnih podataka, treba biti čovjek koji će s gnušanjem odbiti povlasticu života za 303 kune i reći: "Dajte to onima kojima treba, ja sa dužnosničkom plaćom sebi mogu priuštiti stan!"
Znam ja da Anto ima ugovor, ali pravo je pravo, a moral je moral. Od dužnosnika očekujemo upravo da poštuje i pravo i moral!
Želimo znati i prethodne poslodavce i kredite
Nadalje, večeras na televiziji odgovara Anto na pitanje voditelja što je sporno u objavi podataka o kreditnom zaduženju i primanjima iz prethodnog zaposlenja. Voditelj pita zar ti podaci nisu bitni da bi se ustanovio možebitni nesrazmjer između tekućih primanja i imovine?
A Anto fino, politički: ''Moglo se i pretpostaviti da će ta razina izazvati poseban interes. Agencija je ustvrdila da se u određenom fondu podataka koji je objavljen javno došlo do prekomjernog opsega u odnosu na financijske podatke. Ne sporimo da se ti podaci prikupljaju po zakonu po kojom svaki dužnosnik mora dostaviti imovinsku karticu''.
Anto, kao prvo, nemojte se skrivati iza Agencije, jer ste rješenje potpisali vi osobno. Nismo djeca. U državi u kojoj imamo godinama priče o bankarskom kriminalu, vi finim, naučenim eufemizmom "prekomjerni opseg u odnosu na financijske podatke", govorite da nemamo pravo znati gdje je tko radio, koliku je plaću tamo imao, gdje i upravo u kojoj banci je digao kredit i – još, ne najmanje bitno, uz koje kamate!
Znate li da mogu postojati posebne kamate za posebne ljude?
Skrivanjem ovakvih podataka u biti omogućavate da banke nekome daju kredite uz 1% ili čak 0% kamata, onako, za sitne usluge. Ne da bi svi ti podaci (koji su do ove zabrane bili vidljivi) treba biti vidljivi građanima, nego bi još trebalo biti vidljivo po kojim je kamatama netko dobio kredit!
Jer, ako ne znate, bankarski softveri imaju jednu kategoriju koja se zove VIP. Vrlo važna osoba kako bi mi Hrvati rekli. Davno sam pričao s prijateljem koji je još 90-tih radio na takvim softverima, saborski zastupnici i jače face slijedom funkcije dobiju tu kvačicu u sustavu. A to može značiti i niže kamate. Niže kamate temeljem političke funkcije. A to je puno veća ušteda od onih 500 kuna koliko državni dužnosnik smije dobiti poklon. I to je mogući sukob interesa. Korupcija. Na većem kreditu moguća i teška korupcija. I te podatke želimo znati.
Recimo, željeli bismo znati i kamate po kojima je vaša zamjenica, Dubravka Dolenc, dobila kredit državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR). Zaposlenički kredit. Dobro. Je li, kada je napustila HBOR doplatila razliku između "zaposleničke" i komercijalne kamate, što bi bilo barem etički, ako već nije propisano?
Jer ti krediti služe da bi se zadržali stručnjaci. Ona je otišla. A banka je državna. Sigurno je i ta isplata utjecala na dobit banke.
Propisi su jasni – imovinske kartice se mogu objaviti
Obzirom da se izvlači na struku, bilo bi kao prvo zanimljivo vidjeti koliko gospodin Anto Rajkovača ima referenci u istoj. Pretraživač NSK uredno navodi samo jednu jedinu referencu koju ima ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka: koautorski rad "Otuđenje i krijumčarenje motornih vozila" iz davne 1998. godine!
Čak u autor ovih redova, kojemu zaštita osobnih podatka nije uža struka, ima iz toga područja objavljeno jedno poglavlje u udžbeniku i nekoliko radova…
Zakon o zaštiti podataka navodi u čl. 7. kako se Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati "u slučajevima određenim zakonom" (dakle posebnim zakonom – što je ovdje Zakon o sprječavanju sukoba interesa), a navodi se i kako se mogu prikupljati i dalje obrađivati "ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu" (a to je opet Zakon o sprječavanju sukoba interesa). Taj Zakon o sprječavanju sukoba interesa, kojega je donio također Hrvatski sabor, propisuje među ostalim:
"Podaci o stečenoj imovini obuhvaćaju podatke o:
– nekretninama stečenim kupoprodajom, zamjenom, darovanjem, unošenjem i izuzimanjem nekretnina iz trgovačkog društva, stečenim u postupku likvidacije ili stečaja, stečenim na temelju odluka suda ili drugog tijela, povratom imovine stečene u postupku denacionalizacije te na drugi način stečenim nekretninama od drugih osoba,
– pokretninama veće vrijednosti,
– poslovnim udjelima i dionicama u trgovačkim društvima,
– udjelima o vlasništvu drugih poslovnih subjekata,
– novčanoj štednji ako ona premašuje jednogodišnji iznos neto prihoda dužnosnika,
– dugovima, preuzetim jamstvima i ostalim obvezama,
– dohotku od nesamostalnog rada, dohotku od samostalne djelatnosti, dohotku od imovine i imovinskih prava, dohotku od kapitala, dohotku od osiguranja i drugom dohotku,
– primicima koji se ne smatraju dohotkom i primicima na koje se ne plaća porez na dohodak."
I to je ono što su naši saborski zastupnici propisali da imamo pravo vidjeti! Kako znate, da dodatno posebni zakon derogira opći, a Zakon o sprječavanju sukoba interesa je ovdje posebni Zakon – nikakvog problema, osim onoga kojega ste sami smislili, ili su vam javili da smislite nema!
I na kraju – dužnosnik se ne postaje prisilom. Državni dužnosnik se postaje svojom voljom i onaj tko ide u dužnosnike zna da će neki njegovi podaci postati javni. Zna da postaje javna osoba. Isto kao kada boksač ide u ring – zna da može dobiti po glavi. Kome se to ne sviđa – ne treba ići u dužnosnike, odnosno ne treba igrati boks nego recimo šah. Nitko nije prisiljen dati svoje osobne podatke, jer nitko nije prisiljen biti dužnosnik!
Anto Rajkovača, vi i vaša zamjenica Dubravka Dolenc izgubili ste povjerenje građana, izgubili ste povjerenje čak i političara i nemate više nikakvog moralnog ni drugog opravdanja držati fotelje kojih se držite. Znam ja dobro da ćete ih se sada uhvatiti, održavanje tih fotelja po svaku cijenu, jer su fine i mekane, udobne i važne!
Ono osnovno za obavljanje javne dužnosti, posebno ovakve, povjerenje građana – izgubili ste i to trajno. Igrate se s našim živcima, igrate se s našom pameću i igrate se s našim novcima – jer vas mi uredno plaćamo! I ne želimo vas više plaćati.
Poruka Zoranu Milanoviću
Dragi Zorane Milanoviću. Vrijeme je da se ovdje i Vama osobno obratim. Anto Rajkovača i Dubravka Dolenc su samo simbol onoga što je u vašem mandatu i za vrijeme vaše odgovornosti ušlo u državni sustav i to na najvišoj razini – dužnosnika iznimno važnih državnih agencija koji rade i protiv interesa građana Hrvatske, pa čak i protiv vas kao premijera.
Položaj koji je dobio ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka je tipično političko uhljebljivanje. Tipično postavljanje čovjeka odanog nekome utjecajnome, čovjeka koji ima malo dodira sa stvarnošću i koji u biti nije specijalist za područje za koje je imenovan. I kojemu je, u njegovu lijepu i bogatu životu, sasvim normalno da uz državnu plaću ima stan od 303 kune na mjesec.
Mi građani, strpljivi smo. Jako strpljivi. Plaćamo kredite. Čekamo dugo na posao. Izdržavamo veće trošarine na gorivo. Evo i ja osobno radim cijelu normu na faksu za pola radnog vremena i pola plaće jer su mi rekli da nema love za punu dopusnicu. U realnom sektoru, firmama, tko ima za plaće naredna tri mjeseca – faca je. Vremena su, da prostite sjebana, i jasno nam je da to dobrim dijelom nije krivnja ove Vlade – ona Sanaderova poharala je valjda koliko Huni i Avari zajedno nisu poharali ove krajeve.
Imamo još mrvicu, ali samo mrvicu razumijevanja – tako da ili pokrenite smjenu ovo dvoje komedijaša iz Agencije za zaštitu osobnih podataka, ili priznajte da nemate pojma o kadroviranju i proglasite parlamentarne izbore, da ovo mučenje, jad i bijedu nekako razriješimo, makar doveli neke nove komedijaše. Dosta nam je ovog cirkusa. Ili rješavajte ili idemo birati nove cirkusante.
E, da i da ne zaboravim: Dragi premijeru, nemam pojma po kojoj osnovi netko plaća državni stan 303 kune, ali pozivam Vladu da to od narednog mjeseca bude realna tržišna cijena. Svima. Prošlo je vrijeme zajebavanja i "nemamo pojma".