Pričali smo sa Zagrepčankom koja pomaže izbjeglicama u Srbiji: Nema vlade, Crvenog križa, ni Crkve

Foto: Telegraf.rs

TEŠKE scene koje gledamo posljednjih dana na grčko-makedonskoj granici i srpskoj metropoli svakog će iole suosjećajnog čovjeka navesti da suosjeća, nekako pokuša pomoći. Upravo to rade mladi ljudi u Beogradu, koji kako doznaje Index, osobno ljudima donose tople čajeve, hranu i potrepštine. Situacija u Beogradu je tužna za gledati, u gradu danima kiši, a većina izbjeglica hoda u japankama i kratkoj odjeći. U to se uvjerila i Zagrepčanka Iva Vukušić, koja inače živi u Haagu, gdje se bavi proučavanjem ratnih zločina, a trenutno je u Beogradu u posjeti.

Kiša pada, a djeca hodaju u japankama i kratkoj odjeći

"Ljudi je puno, ali su ljudi ovdje govorili da ih je inače i više. I mladi muškarci, ali i cijele obitelji. Djece smo vidjeli barem 30-ak klinaca. Ovdje je sada često čiša, a klinci su u majicama kratkih rukava i u japankama. Skupila se grupa građana koja dolazi kuhati im čaj, a mi smo svojim novcima kupili kekse, kruh, banane, tako neke sitnice, stavili na hrpu s koje onda oni uzimaju", započela je Iva te dodala kako lokalci kažu da im svaki dan dolaze građani, ponesu sendviče i slično.

Zabrinjavajuće je to što, kako kaže Iva, države nema. Imaju neke kemijske zahode, a cisternu su imali prije nekoliko dana. Građani su ti koji skupljaju pomoć. Jučer su kuhali juhu, a kuhala donose i na mjesta gdje su izbjeglice u velikim grupama, pa im rade obroke.

Izbjeglice mahom dolaze iz Sirije i Afganistana, rijetko tko ima novaca, pa zaglave ovdje dok im obitelj ne pošalje novac, kaže Iva.

"Države nema, nema UN-a, nema Crvenog križa, nema Crkve... Mi nikoga nismo vidjeli, a nisu ni lokalci", rekla je.

Građani su izbjeglicama podijelili flajere s informacijama na arapskom i engleskom. Kako kaže naš izvor, ovdje država treba djelovati. Izbjeglicama nedostaje normalnosti, osjećaja da će sve biti u redu, barem na kratko.

Ovo nije Europa kakvu smo zamišljali

Novinarka iz Srbije, koja je željela ostati anonimna, za Index je rekla kako ima i ljudi iz Konga, Somalije, Nigerije, no većinom se radi o Sirijcima.

"Nekoliko stotina ljudi, dok Makedonija nije napravila potpuno besmislen horor na svojim granicama, svakodnevno je bilo u parku u svakom trenutku. Jučer ih je bilo mnogo manje. Pretpostavljam da će danas i sutra stići ovaj val koji je Makedonija ipak na kraju propustila. Oni su u prolazu, čekaju prijevoz za dalje. Idu ka Mađarskoj i uglavnom u Beogradu se ne zadržavaju dulje od dva dana, osim ako nisu ostali bez novca ili ih Mađari ne vrate", ispričala je novinarka.

Oni koji se bave pomaganjem izbjeglica u Beogradu, kaže kako je velik problem i s lijekovima, jer ima jako puno bolesnih i dehidriranij ljudi koji bez ikakve medicinske pomoći spavaju na cesti. Prijeko su im potrebi aspirini, ibuprofeni, kafetini, rehidromixi. Općenito stvari koje se mogu kupiti bez recepta, a pomažu smanjiti bol ili sniziti temperaturu.

Problem je, kaže Milena Zajović Milka, također iz Zagreba, koja se aktivirala u pomaganju izbjeglicama, što je lijekove u takvim količinama teško prebaciti preko granice.

"Srpski carinici nisu friendly, kao što su bili u vrijeme poplava, jer ovo ne doživljavaju kao problem svoj naroda, pa neće zažmiriti i pustiti nas da prođemo s kutijetinama lijekova. Zato smo odlučili skupiti lovu i sve kupiti tamo, na licu mjesta".

Pomoć u nekoliko automobila iz Hrvatske stiže u Beograd

Sve su odlučili potrpati u nekoliko automobila i sve što smijemo prevesti preko granice, gdje će onda pribaviti lijekove koji su potrebni, kako se u tim uvjetima zdravstveni problemi ne bi dodatno pogoršali.

Budući da svakog dana pristižu nove grupe izbjeglice, ovo neće biti jedini vikend organiziranja ovakve vrste pomoći. S novom skupinom ljudi, stižu novi problemi i sve kreće ispočetka.

S obzirom da nitko od onih koji bi se zaista trebao baviti problemima s kojima žive izbjeglice u Srbiji i Makedoniji u ovom trenutku trenutno previše ne savija leđa, olakšavanje gorke sudbine tih ljudi opet su i dalje u rukama dobronamjernih građana. Pitanje je kako će vlade država ciljeva ponašati kada val izbjeglica stigne do njihovih granica, ali ovo što sada gledamo, to definitivno nije Europa kakvu smo zamišljali.