Radnički "Big Brother" u Hrvatskoj: Uzima se čak i otisak prsta

NADZORNE kamere, prislušni uređaji, provjera elektronske pošte, samo su neki od načina kontrole zaposlenika sve uobičajeniji u Hrvatskoj. Provjerili smo na koje se metode radnici najčešće žale te jesu li zaštićeni od eventualnih zlouporaba?

U Hrvatskim autocestama svojedobno se digla velika bura oko vidljivo istaknutih podataka zaposlenika na naplatnim kućicama. Fotografije i imena uklonjeni su nakon odluke Agencije za zaštitu osobnih podataka. Čelnik cestarskog sindikata Mijat Stanić otkriva da su od tada popularna adresa raznih pritužbi, najčešće zbog nadzornih kamera. Zovu čak i trgovci, službenici banaka, do onih iz manjih privatnih firmi.

"Živimo u divljem sustavu"

"Po tim pravilima i Zakonu o zaštiti osobnih podataka strogo je povučena granica te zaštite privatnosti što poslodavac ima pravo, a što nema. Često puta će vam staviti prislušni uređaj negdje tajno, neku kamericu negdje sakriti iza zavjese. Svega ima. Jednostavno, mi živimo u divljem sustavu u kojem se najmanje drži zakona", kaže Stanić.

Kad su trgovci u pitanju, oni se već odavna osjećaju kao u Big brotheru, kaže čelnica Sindikata trgovine Dragica Mišeljić. No, tamo gdje je izabrano radničko vijeće, za kamere treba njihova suglasnost i opravdani razlog.

"Sve drugo bi bilo špijuniranje radnika što je nedopušteno na radnom mjesto naročito ako poslodavac to koristi na nekakvim mjestima gdje ne bi trebao. Nadam se da na toalet nitko od poslodavaca to ne stavlja, ali kod nas je sve moguće. Tada bi radnici trebali ili se sindikalno organizirati pa si pomoći ili pozvati inspekcijski nadzor", kaže Mišeljić.

"Provjeravalo se s kojih adresa ljudi kreću na posao"

U Zagrebu su, pak, primjerice dosta negodovanja izazvali GPS uređaji u radnim strojevima Vodoopskrbe i odvodnje, kao i alkotestiranje vozača viličara u jednom centru namještaja. Opravdanost provođenja interne kontrole ističu i u HAK-u, koji godinu i pol od izbijanja afere s motrenjem zaposlenika, vodi nekoliko sporova. Glasnogovornik Alan Vojvodić, međutim, ističe, stalo se na kraj eskalirajućoj pojavi lažiranja prebivališta zbog naknada za prijevoz.

"Dakle, u principu se radilo o tome da se provjeravalo s kojih adresa ljudi kreću na posao. Ono što je nama važno da nitko u tom postupku oštećen niti se postupalo protuzakonito niti postoje nikakve indicije da je bilo tko iz HAK-a manipulirao s rezultatima tog nalaza", smatra Vojvodić.

Osim nadležne inspekcije, Mijat Stanić kao jednu od adresa prijave sumnji u kršenje privatnosti, upućuje na Agenciju za zaštitu osobnih podataka. Njezin ravnatelj Dubravko Bilić, pak, otkriva da su imali prijava i zbog provjere otiska prsta radi evidencije dolaska na posao, što u zakonu o radu nije jasno definirano. Puno je bolja praksa u Portugalu, gdje prije stavljanja kamera i ostalog, poslodavac moraju obavijestiti agenciju.

"Saznamo tek kada nas se netko žali"

"Agencija to odobrava ili ne odobrava. U Hrvatskoj je situacija obratna. Poslodavac odluči uvesti biometrijske mjere nadzora, dakle otisak prsta i onda on to uvede. Mi to saznamo tek kada nam se netko žali i rješavamo to u žalbenom postupku", pojašnjava Stanić.

Kako bilo, imate li osjećaj da ste pod stalnom prismotrom-vjerojatno ste u pravu. Preostaje nadati se da će s ulaskom u EU ta tjeskoba, ako ne nestati, a onda barem splasnuti.