Foto: thierry_ehrmann/Flickr; U.S. Government
BIO JE TO dom o kakvom sanja svaki dječak, uključivao je go-kart pistu, masivne bazene za plivanje i privatni zoološki vrt s rijetkim i egzotičnim životinjama koje su koštale milijune dolara. Sve se to nalazilo na imanju od oko 11 četvornih kilometara u Kolumbiji na kojem je odrastao Sebastian Marroquin, sin zloglasnog "Kralja kokaina" Pabla Escobara.
Sebastian piše da se nije pribojavao tek vodenkonja koji je tumarao imanjem i nekoliko puta ga natjerao u bijeg za život, već da je glavni izvor straha bila briga za oca, tada najtraženijeg svjetskog kriminalca, koji je bio u sukobu s dvije druge narko-bande i državom.
Rođen 1949. Pablo Emilio Escobar Gaviria je kriminalnu karijeru započeo kao tinejdžer na ulicama Medellina u Kolumbiji, gdje je preprodavao cigarete i krao automobile.
Nakon što je u ranim 70-im prošlog stoljeća kratko radio kao tjelesni čuvar, Escobar se prebacio na trgovinu kokainom i pritom bio toliko uspješan da je ubrzo kupio flotu od 15 aviona i šest helikoptera za potrebe raspačavanja na udaljena tržišta.
Novac za ogrjev
Prema autobiografiji, količina gotovog novca je bila takva da je on trošio oko 2.500 dolara mjesečno samo na gumene ovojnice s kojima ga je vezao u svežnje. Strelovit uspon i bogatstvo su brzo privukli pažnju vlasti, no Escobar se pokazao nemilosrdan i neumoljiv, te je nastavio uživati slobodu plaćanjem mita ili ubojstvima onih koji mu stoje na putu.
Nacionalna policija ga je konačno ubila 2. prosinca 1993. godine, zajedno s tjelesnim čuvarom Alvarom de Jesus Agudelom. Policija ga je nakon 15-mjesečne istrage pronašla u jednoj od kuća u Medellinu, a ubijen je dok je pokušavao pobjeći preko obližnjih krovova, piše Daily Mail.
Marroquin u autobiografiji otkriva ''nevjerojatne priče", pa tako tvrdi da je Escobar jednom prilikom spalio gotovo dva milijuna dolara da bi ugrijao njega i njegovu sestru dok su se zajedno skrivali od vlasti u planinskom utočištu. Sebastian je slične tvrdnje iznosio i ranije, pa je u intervjuu za kolumbijski magazin "Don Juan" u 2009. rekao da se gotov novac umjesto drva i ugljena koristio za pripremanje hrane.
Opsjednut sigurnošću
Escobar je navodno bio toliko opsjednu sigurnošću da je kupio taksi tvrtku kako bi doznao o svim pridošlicama u grad, a obitelj je ukupno imala 15 skloništa koja su se naizmjenično koristila svaka dva dana. Otac je djeci prilikom prijevoza vezivao oči tako da ne bi doznali i otkrili lokacije u slučaju da ih netko uhvati i muči.
Marroquin je u nedavnom intervjuu objasnio i povode za pisanje autobiografije rekavši: "Ja sam imao neobičnu privilegiju biti sin Pabla Escobara. On je meni bio veliki otac. Ja imam tisuće pisama koja mi je on unaprijed napisao i pružio mi savjete... ohrabrivao me da se educiram, da budem dobra osoba i da se držim podalje od droge".
No, i takva prisjećanja dolaze s drugom stranom Escobarova karaktera, pa je on čak "prijetio svojim zaposlenicima da će ih ubiti ako zapale joint" pred njegovim sinom.
U joj jednom od intervjuu povodom izlaska memoara, Marroquin otkriva kako je, kad je imao 11 godina, eksplodirala bomba podmetnuta u automobilu ispred brojnih apartmana u posjedu obitelji. To je njega i njegovu majku navelo da Escobara zamole da prestane s nasiljem.
"Moja majka i ja smo ga molili mnogo puta da napusti nasilje, ali on je dosegao točku s koje nema povratka," rekao je Marroquin za Indepnedent.
Darežljivi ubojica
Iako nemilosrdan, Escobar je imao i neobično darežljivu, čak dobrotvornu karakternu crtu, pa je novac često dijelio siromašnim stanovnicima Medellina od kojih ga je dio prihvaćao kao heroja. Milijarder je izgradio nekoliko nogometnih igrališta za djecu u siromašnim četvrtima kako bi ih udaljio od droge.
No, do 1989. "Kralj kokaina" je osvojio 80 posto svjetskog tržišta, izvodio bombaške napade na vladu i vjeruje se da je odgovoran za smrt tisuća ljudi. Marroquin čak tvrdi da on nije ubijen u zadnjem okršaju, već da si je oduzeo život kad su ga "stjerali u kut".
"Ja nemam nikakve sumnje da je on planirao svoju smrt," kaže 38-godišnjak dok ističe da o tome podrobno piše u knjizi, ne zato što oca želi prikazati kao heroja ili mučenika, već zato što ima dokaze.
Marroquin, koji je promijenio svoje originalno ime Juan Pablo Escobar, kaže da je ponosan što nije postao "ubojitija inačica" svog oca. "Ja sam mogao postati Pablo Escobar 2.0, ali ja sam postao arhitekt, dizajner, predavač i sada pisac."
"Ja sam imao tisuću prilika da uđem u nezakonit biznis. Ali sam uvijek rekao ne jer sam naučio svoju lekciju o trgovini drogom... vrlo dobrom, vrlo unosnom poslu koji završava uništenjem".
Sudeći prema memoarima, Marroquin je imao uistinu jedinstveno djetinjstvo, u kojem je otac slao helikoptere da bi mu dostavili hranu i gdje je mogao imati što poželi. No u pozadini svijeta iz mašte je mučna priča o nemilosrdnom ludilu, strahu, izdaji i smrti.