Slučaj Dine i Diokija: Osam mjeseci laži, obmanjivanja i bezobrazluka Milanovićeve vlade

IZ UREDA Vlade premijera Zorana Milanovića danas su od Indexa zahtijevali promjenu naslova koji je sugerirao da ova Vlada oteže s rješavanjem pitanja Dine i Diokija. Štoviše, u svom demantiju tvrde "da upravo na primjeru Dine, Vlada Republike Hrvatske pokazuje da joj je stalo do radnih mjesta i do nastavka uspješne izvozne proizvodnje".

Bit će sljedeći petak...

No, to je daleko od istine. Naime, od prosinca prošle godine kada je ova Vlada počela rješavati pitanje Dine i Diokija pa do danas kontinuitet imaju samo neispunjena obećanja. Da će plaće stići "sljedeći petak" i da će se "sutra nastaviti proizvodnja" prvo je obećavao ministar Mrsić od prosinca do ožujka. Tada nastupa ministar Čačić koji obećava rješenja od ožujka do lipnja. Posljednji na sceni s obećanjima je ministar Linić koji je od lipnja preuzeo inicijativu.

Od prosinca do danas, javnost kao i radnici Dine i Diokija, uskraćeni su za osnovne informacije o pregovorima za Dinu i Dioki te o stvarnom stanju. Od početka godine do danas u kontekstu spasa za Dioki spominjale su sljedeće tvrtke - investitori: Adris grupa, Čermak, TerraNova, Danko Končar, Vinyls Italia, neimenovani investitori iz Azerbejdžana koji su najavljeni i na burzi, Saudijci, rusko-ukrajinski konzorcij, grupa iz Švicarske, Ina, HEP, Arkema, MFC Industrial te na kraju Čališkan iz Turske.

Apsolutno netransparentno vođenje pregovora

Da i ne govorimo o tome da je jedno vrijeme država predstavljana kao apsolutan spas za Dinu i Dioki, odnosno za pokretanje proizvodnje i očuvanje radnih mjesta. Da bi samo par dana iza toga prvi potpredsjednik Vlade Čačić rekao da ga nije briga za tu privatnu tvrtku. A tri dana nakon toga Linić predstavlja prodaju kao rješenje.

O posljednjoj opciji, turskim investitorima, javnost nema nikakvog pojma. Kao ni o detaljima razgovora koje apsolutno netransparentno vodi ministar financija Linić. Ako i dalje mislite da Vlada od početka zna kuda ide u slučaju Dine i Diokija pročitajte kronološki sve najave, sva obećanja i sve odluke koje do sada nisu dovele ni do čega osim agonije radnika i njihovih obitelji.

Hrvatska javnost nije saznala ni stvarno stanje Dine ni Diokija, ni jedan suvisli detalj o uvjetima prodaje, ne znamo ni što se točno prodaje ni za koju cijenu. Ne znamo ni koje se pogodnosti nude tajnim investitorima, a na kraju ni ima li tu vraćanja duga prema Robertu Ježiću kojeg su krasile ili krase dobre veze od Linića pa sve do predsjednika Ive Josipovića kojeg je i sponzorirao.

Što se točno događalo!?

31. prosinca 2011. godine: Radnici Diokija prosvjeduju u Zagrebu, a traže ministra gospodarstva Radimira Čačića. Umjesto prvog potpredsjednika Vlade, obećavanje im daje ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić koji tvrdi da će računi biti odblokirani, a proizvodnja pokrenuta " sljedeći tjedan". Nova je Vlada, novi su ljudi. Agonija Diokija i Dine traje od rujna, no spremno su im povjerovali.

Siječanj 2012.godine: Čačić najavljuje ponovno pokretanje proizvodnje na Žitnjaku te obećava da će se isplatiti plaće. Još uvijek na valu optimizma nitko previše ne zapitkuje ni kako ni koje je stvarno stanje.

Uletio im Agrokor s K-bonovima

Veljača: "Krivac" za nastavak agonije Diokija je Ina, tvrde "neslužbeni izvori u Vladi. Navodno Ina jedina od vjerovnika ne prihvaća njihov ponuđeni plan restrukturiranja.

23. veljače: Umjesto šest plaća radnicima Diokija ponuđeno je 200 kuna bonova za Konzum, a isplaćen je jedan manji dio plaća.

5. ožujka: Radnici Diokija opet prosvjeduju u Zagrebu. Od Mrsićeva obećanja "sljedeći tjedan" prošlo je više od dva mjeseca.

Dogovor samo što nije

6. ožujka: Vlada najavljuje da će pokušati prekinuti šestomjesečnu agoniju privatne tvrtke i to dogovorom s najvećim vjerovnicima - bankama, HEP-om i Inom - o pretvaranju dugova u vlasničke udjele. "Inzistiramo na isplati plaća i otpremnina te programu restrukturiranja i konsolidacije i sve to treba završiti do 31. ožujka. Ne postigne li se dogovor s vjerovnicima Dioki ide u stečaj", rekao je ministar Mrsić.

7. ožujka:  Trebao bi se postići dogovor s najvećim vjerovnicima - bankama, HEP-om i Inom - na način da se dugovi pretvore u vlasničke udjele, opet najavljuju iz Vlade. Zapravo ponavljaju isto od prosinca prošle godine. Radnici daju ultimatum da se agonija riješi do 31. ožujka kako je najavio Mrsić.

Samo država može spasiti!?

7. ožujka:  HEP je pristao deblokirati račun Dine Omišalj, službeno je potvrđeno. Samo se čeka potpis. U Omišlju čekaju strateškog partnera iz Azerbajdžana da dopremi sirovinu i uplati predujam za plaće. Ukidanje HEP-ove blokade, nakon što su na to pristali i ostali vjerovnici, odnosi se samo na Dinu, koja kao tvrtka-kći u sastavu Diokija ima samostalni račun.

9 ožujka: HEP i Ina su deblokirali račun Dina Petrokemije. Potpisan je sporazum o otplati dugovanja, čime je otvoren put ponovnom pokretanju proizvodnje na Krku i isplati jedne od pet zaostalih plaća radnicima. Počinje štrajk glađu radnika Diokija koji se zatvaraju na platformi.

12. ožujka: Ulazak najvećih vjerovnika - HEP-a, Ine i banaka - u vlasničku strukturu jedini je spas za Dioki. Alternativa je stečaj, poručuju iz Vlade.

Bez obrazloženja odgođeni sastanci

13. ožujka: U Ministarstvu gospodarstva sastala se Uprava Diokija s najvećim vjerovnicima, a iza zatvorenih vrata se razgovaralo o vlasničkom restrukturiranju tvrtke. Novi sastanak je dogovoren za sljedeći tjedan, što znači da se nastavlja agonija radnika sa Žitnjaka koji nisu dobili posljednjih šest plaća, a ni otpremnine. Dio radnika odlučuju se za štrajk glađu.

15. ožujka: Traju pregovori Uprave i vjerovnika Diokija. Sve nade radnika Diokija bile su usmjerene obećanju Vlade RH da će se na sastanku, zakazanom za taj dan, konačno pronaći rješenje o statusu i sudbini 420 radnika na lokaciji Žitnjak. Međutim, održavanje sastanka bez obrazloženja je otkazano! Ne zna se ni zašto je otkazano, ni o čemu se pregovaralo. Sve se radi iza zatvorenih vrata. Ministri tvrde da je sve pod kontrolom.

Čačić: To je privatna tvrtka pa prema tome zašto mene pitate

16. ožujka: U Saboru je burno zbog Diokija. Traži se da Hrvatski Sabor donese odluku da se izvršna vlast odnosno Vlada obveza da se stanje u Diokiju napokon riješi. SDP-ov Igor Dragovan rekao je da Vlada radi sve kako bi se riješio problem radnika, te da je od kraja siječnja održano deset sastanaka. Preostala dvojica radnika Diokija prekinula su danas poslijepodne štrajk glađu zbog iznemoglosti i iscrpljenosti. Kolima Hitne pomoći odvezeni su u bolnicu.

17. ožujka: Na pitanje o Diokiju i njegovim radnicima Čačić je poručio: "To je privatna tvrtka pa prema tome zašto mene pitate".

19. ožujka: Radnici Dina Petrokemije u Omišlju i dalje čekaju odgovor na svoj zahtjev o isplati plaće. Ukoliko ne stigne sutra će krenuti u prosvjed ispred pogona. Po prvi puta najavljuje se napuštanje postrojenja. Hrvatska javnost kao i sami radnici i dalje su uskraćeni za informacije što se zapravo događa na tim sastancima.

Ne rade ništa, a htjeli bi plaće

20. ožujka: Plaće stižu sljedeći tjedan, poručio je potpredsjednik Čačić. Radnicima se duguje pet plaća. Ježić pristaje potpisati što god se od njega traži.

21. ožujka: Dva prosvjedna marša, stotine neprospavanih sati, štrajk glađu i upozorenja - urodila su plodom. Agonija Diokija, ako je suditi po najavama iz Vlade bliži se kraju. Ježić izlazi, ključni vjerovnici ulaze.

22. ožujka: "Ni ovi u Diokiju, privatnoj tvrtki, ništa ne rade, a htjeli bi da im Vlada dade plaće! E pa ne može!“, rekao je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić samo dan nakon što je radnicima Diokija obećao plaće.

Priče o pozajmicama

23. ožujka: Opet obrat. Pitanje plaća radnika Diokija bit će riješeno iz pozajmica koje će dati banke i to na temelju jamstava iz Diokijeve imovine, izjavio je prvi potpredsjednik Radimir Čačić nakon sjednice Vlade. Vlada donosi odluku  da će u vlasničku strukturu Diokija ući dio dosadašnjih vjerovnika tog društva,

24. ožujka:  Sindikat EKN-a očekuje da nova Uprava u roku tjedan dana od imenovanja riješi problem isplate svih zaostalih plaća radnicima, kako je to i navedeno u zaključku Vlade, a radnici prihvatili.

26. ožujka: "Nadzorni odbor donio je odluku nakon sveobuhvatnih konzultacija s ključnim vjerovnicima društva, a u svrhu realizacije dogovora vezanih uz isplatu zaostalih plaća zaposlenicima, provedbu vlasničke tranzicije kao i cjelovitog restrukturiranja društva", stoji u priopćenju Diokija.

Istekao rok, a plaća nema, kao ni rješenja

27. ožujka: Dioki ima novu Upravu na čelu s nekadašnjim predsjednikom Nadzornog odbora, Leom Dolezilom. Predstavnik radnika Zdravko Rumenović novi je šef Nadzornog odbora koji najavljuje da bi proizvodnja mogla krenuti već za desetak dana, a isplatu plaća najavio je do petka.

30. ožujka: Računi radnika Diokija i dalje su prazni. Nova Uprava na čelu s Leom Dolezilom obećala je isplatu zaostalih plaća do kraja tjedna, ali ni ovoga puta - sreće nema.

Mistični spasitelj iz Azerbajdžana

6. travnja: Tjedan dana nakon isteka roka kojeg je dao Mrsić u ožujku stigla je plaća. I to samo jedna od obećanih pet. Iz Vlade opet obećavaju da će sjedeći tjedan stići uplata.

7. travnja: Prema nekim najavama strateški partner iz Azerbajdžana želi da se to ostvari što prije. Ima novac i želi pokrenuti proizvodnju.

10. travnja: Radnici Dina Petrokemije primili su na svoje račune dvije zaostale plaće, a preostalih pet moglo bi im biti isplaćeno već do kraja tjedna.

Radnici traže sedam svojih plaća

5. lipnja: Sindikati Diokija i svi radnici ujedinjeni u Stožer za obranu Diokija poslali su otvoreno pismo Vladi u kojem ih pitaju što se dogodilo s njihovim dva i pol mjeseca starim obećanjem da će se radnicima isplatiti zaostale plaće, pokrenuti proizvodnja i provesti vlasničko restrukturiranje, kao i porukom da će Dioki postati ogledni primjer spašavanja posrnulih hrvatskih tvrtki.

10. lipnja: U iščekivanju da Vlada provede vlastitu odluku iz ožujka ove godine o ulasku HEP-a i HŽ carga, zajedno s ostalim vjerovnicima, u vlasničku strukturu matičnog društva Dioki i isplati zaostale plaća, radnici Dine i njihove obitelji došli su do zida. Iz Vlade opet stižu obećanja kako će plaće stići

13. lipnja: "Nismo dobili već sedam plaća. Iz tjedna u tjedan nam obećavaju da će se nešto riješiti, a ništa se nije riješilo tako da su radnici već toliko očajni da sami pokušavaju nešto napraviti", kažu radnici Dine koji opet idu u prosvjed.

Linić: Sutra će država ući...

19. lipnja: Radnici poručuju Vladi da ih je izigrala i prevarila te traže hitne konkretne poteze kako bi se pokrenula proizvodnja. Naime, suprotno prošlotjednim obećanjima, još uvijek nije riješen problem isplate zaostalih plaća i pokretanja proizvodnje ove petrokemijske tvrtke. Rješenja, sudeći po pregovorima s Vladom, skoro neće ni biti.

20. lipnja: Ministar Linić sada je u prvim redovima za davanje obećanja. "Sutra, ako uspijemo naći rješenje oko Diokija, država ulazi u vlasništvo sa 38 posto", rekao je Linić tog dana te dodao kako je posao države da ulazi u posrnule tvrtke.

21. lipnja: Opet obrat zbog sukoba na relaciji Čačić-Linić jer se najavljuje stečaj. "Imovina dijela koji nije profitabilan će se prodati dok se za Dinu traži strateški partner kako bi se nastavila proizvodnja", rekao je ministar gospodarstva Radimir Čačić tog dana te još jednom obećao da će se radnicima isplatiti zaostale plaće.

Stižu Ukrajinci

1. srpnja: Radnici Dine blokirali ulaz u postrojenje te poručili: "Ne treba nam stečaj, možemo pokrenuti proizvodnju". Radnici Diokija daju im podršku.

16. srpnja: Dioki ide u stečaj, a Dina će biti prodana rusko-ukrajinskoj firmi United Energy. Zaključak je to sastanka između predstavnika države, sindikata i vjerovnika koji je održan u Ministarstvu gospodarstva. Nitko ne zna koja je to rusko-ukrajinska tvrtka ni što je dogovoreno. Iz Vlade ne objavljuju nikakve detalje osim da će se uplatiti odmah 5 milijuna eura koji će ići za plaće. 

17. srpnja: Index otkriva kako je riječ o švicarskoj kompaniji United Energy Commodities. Njih je još prije doveo Robert Ježić 

Ne, ipak su Švicarci

18. srpnja: Dioki službeno obavijestio Zagrebačku burzu: Imamo ponudu strateškog partnera! Ne navodi se kojeg.

19 srpnja: Sasvim je jasno kako u Vladi imaju oprečna mišljenja. Ministar financija Slavko Linić se protivi stečaju, izlaz traži u dokapitalizaciji, a ministar gospodarstva Radimir Čačić se zalaže za stečaj u kojem bi Hrvatska elektroprivreda s glavnim vjerovnikom Hypo Bankom dogovorila kupnju i tako se domogla zemljišta na Krku na kojem se planira gradnja LNG-a terminala.

24. srpnja: Istekao je rok za uplatu pet milijuna eura bez kojih će Dina Petrokemija u stečaj, a radnici koji mjesecima ne primaju plaću izlaze na ulicu.

Ne, ne, ipak su Turci

27. srpnja: Dopredsjednik Sindikata radnika Dine Predrag Mihaljević izjavio je kako je švicarski United Energy Commodities uplatio 5 milijuna eura za plaće. Vijest se pokazala lažnom.

1. kolovoza: Opet jedan od niza preokreta. Švicarci netragom nestaju. Vlada  preko noći stavlja na dnevni red točku na kojoj će odlučiti o davanju jamstva u korist Zagrebačke banke d.d., za avansno plaćanje turskog investitora Čalikšana za isplatu plaća radnicima Dine i Diokija!

2. kolovoza: Vlada izdaje jamstva i najavljuje se skora isplata plaća.

10. kolovoza: Uplate 5 milijuna eura i dalje nema. Index doznaje da se u pregovori zapeli. Turski investitor traži dodatne uvjete. Iz Vlade ne žele o detaljima.

20. kolovoza: "Mislim da je krajnje vrijeme i na to bi danas trebalo staviti naglasak, da se netko i službeno očituje i da se i predsjednik Uprave Diokija Leo Dolezil očituje i da kaže zbog čega ljudi devet mjeseci nisu dobivali plaću. Ako ništa drugo, da kaže u kojoj je fazi realizacije sada taj dogovor s turskim investitorom, nedostaje li još nešto i kolika je uopće realnost da se će se to realizirati", istaknuo je predsjednik Sindikata radnika Dina Petrokemije Predrag Mihaljević.