Ilustracija: Facebook, Marko Buljan
MNOGO JE velikana prodefiliralo Hrvatskom radiotelevizijom: od pričuvnih generala i političkih komesara, pa do slavnih urednika i sinova slavnih očeva.
Ali ni jedan od njih nije se dosad javnosti predstavio kao Superman. Sve dok na Prisavlje nije sletio Goran Radman.
Naravno, mnogi su prije njega mislili da imaju Supermanove moći, neki su vjerovali da imaju Supermanove ovlasti, mislili su da im nitko ništa ne može, a da oni mogu apsolutno sve. Spašavati HRT, kao i sustavno ga uništavati, čuvati javni servis, kao i pretvoriti ga u jednopartijski servis, razbacivati se javnim novcem i istodobno ubirati onaj marketinški, lagati i krasti, cenzurirati i devastirati.
Uglavnom, rasturati k'o supermeni.
A neki siročići ostali su zapamćeni tek po nabavi Supermanovih količina toaletnog papira.
Clark Kent s Prisavlja
Ali od svih njih samo se Goran Radman, taj tihi čovjek, samozatajan poduzetnik i ispeglani dekan privatnog veleučilišta, usudio novinarima predstaviti kao Superman. U mišićavom odijelu i s borbenim sloganom: No guts, no glory.
Već nakon usvajanja Statuta mnogi su ga prozvali Faraonom, ali eto, njemu je draži Superman.
Superheroj koji bi trebao uvesti reda na poprište najveće medijske devastacije u modernoj Hrvatskoj, spasiti "etične, profesionalne, lojalne i kompetentne", kazniti lijene i sramotne, podići novinarsku ruševinu iz pepela, ispraviti nepravde i uvesti novu pravednost...
Vrati vrijeme
A kao Superman, Radman će imati mogućnost zavrtiti Zemlju i, kao što je obećao, vratiti vrijeme "u doba Radiotelevizje Zagreb iz šezdesetih i početka sedamdesetih, kad je ova kuća najuspješnije odrađivala svoju javnu funkciju".
Služila jednoj partiji, jednom predsjedniku, jednoj istini.
Supermanovi motivi nikad nisu bili upitni. On je uvijek služio dobru i štitio istinu. Pa stoga i ove ogromne, faraonske, gotovo Lex Luthorove ovlasti, za koje se Radman izborio kako bi zavladao Prisavljem, ne bi smjele biti upitne.
Zar ne?
Ubila nas demokratičnost
Novi ravnatelj ne imenuje urednike, ali ih smjenjuje, kontrolira programski i novinarski, a ne samo poslovni dio HRT-a, dok je jučer Radmanu izletila intrigantna opaska kako je u prethodnim godinama sustav upravljanja tim javnim servisom podbacio zato što je bio - pazite sad! - "previše demokratičan".
Toga, složit ćemo se, nije bilo u šezdesetima i sedamdesetima.
Međutim, Clark "Radman" Kent kojeg na televiziji nije bilo dvadeset godina, trebao bi znati da toga, dakle te "demokratičnosti", nije bilo ni u Tuđmanovim devedesetima ni Sanaderovu desetljeću.
Programske katakombe
"Demokratičnost" je vegetirala negdje u programskim oazama HTV-a - kod Latina, Stankovića i još nekih - i samo je na taj način sačuvan komadić obraza javne televizije u doba raširene cenzure i partijske poslušnosti.
Ono o čemu Radman govori bio je orkestrirani kaos. Zamišljen da omogući krađu, pljačku, apatiju i cenzuru.
Nije, dakle, HRT bio previše demokratičan, nego upravo suprotno. I onda kad novi ravnatelj golemih ovlasti u kontekstu uvođenja reda govori u tome da je bilo "previše demokratičnosti", izlaže se opasnosti da se to shvati kao nova centralizacija, postrojavanje po kriteriju lojalnosti, stavljanje programa - u prvom redu Informativnog - pod jednu kapu koju je Radmanu na glavu nabila vladajuća politika.
Onaj Jor-El s Pantovčaka.
Ne treba Faraon
I stoga je prilično znakovito što je Radman na predstavljaju spomenuo upravo Antuna Vrdoljaka. Neka bolje pripazi da to ne krenu ponavljati njegovi kritičari.
Pa ipak, u ovom trenutku jedno je sigurno: Hrvatskoj radioteleviziji treba jedan Superman. Ne Faraon. Treba joj uvođenje reda, poništavanje dugogodišnje negativne selekcije, promoviranje kvalitete i inovacije, treba joj stabilnost i povjerenje. Ali ne treba joj vraćanje u šezdesete i sedamdesete, kao ni u devedesete.
Treba joj ravnatelj koji će služiti javnom servisu, a ne državnoj vlasti, onaj koji će promovirati kvalitetu, a ne poslušnost, onaj koji će iskorijeniti, a ne produbiti sukob interesa, promovirati javni, a ne privatni, politički, korporativni ili specijalni interes.
Kad je Superman omanuo?
Treba joj ravnatelj koji će jačati tu famoznu demokratičnost, a suzbijati kaos. Kaos koji je eskalirao upravo u mjesecima od Radmanova stupanja na Prisavlje.
Je li baš Goran Radman prava osoba za taj zadatak, tek treba vidjeti. Nažalost, Superman je imao taj hendikep da se od njega uvijek očekivalo najviše i najbolje. Neuspjeh jednostavno nije dolazio u obzir. Samo je pitanje što bi se na HRT-u smatralo uspjehom.