Zapadni Balkan: Meka za obavještajne agencije?

Foto, video: balkans-aljazeera.net

BRITANSKI list Independant pisao je prošle godine kako CIA ima špijunske baze u svojim veleposlanstvima širom svijeta. Tako su se na popisu našle baze u Zagrebu, Ateni, Bakuu, Budimpešti, Frankfurtu, Ženevi, Kijevu, Madridu, Milanu, Moskvi, Parizu, Pragu, Prištini, Rimu, Sarajevu, Tbilisiju, Tirani i Beču, objavio je britanski dnevnik pozivajući se na dokumente zviždača Edwarda Snowdena.

U navodnoj šijunskoj aferi ovih dana našla se i Crna Gora, izvještava američko novinska agencija AP, tvrdeći da se ulazak Crne Gore u NATO odlaže jer u crnogorskim tajnim službama rade ruski špijuni. Premijer Crne Gore, Milo Đukanović, izjavio je kako "u razgovorima koje je vodio nije spominjano da postoji ijedan, a kamoli 25 do 50 takvih agenata koji bi ugrožavali crnogorske sigurnosne standarde putem kojih Crna Gora ima namjeru pristupiti NATO-u".

O ovoj temi u emisiji Kontekst Al Jazete govorili su u Tome Batkovski, profesor na Fakultetu sigurnosti u Skoplju, Željko Cvrtila i Zoran Dragišić, profesor Beogradskog fakulteta za bezbednost.

Regija je često upletena u različite sigurnosno-špijunske spekulacije, države iz regije spominju se, kako u velikoj objavi diplomatskih depeša koje je objavio WikiLeaks, tako i u objavi informacija NSA zviždača, Edwarda Snowdena. Na NSA-ovoj mapi nadzora koju je Snowden predstavio, Hrvatska je, zajedno uz BiH, Makedoniju, Sloveniju i Crnu Goru označena zelenom bojom, što označava veći stupanj nadzora, dok je Srbija označena crnom bojom, što pak označava najmanji stupanj nadzora.

Na temelju tih podataka, izgleda da je regija i dalje interesantna stranim obavještajnim službama.

Tome Batkovski, profesor na Fakultetu sigurnosti u Skopju, tvrdi kako je "Balkan uopće, a i historijski, jako interesantan obavještajnim službama jer se na njemu često prelamaju strateški interesi država koje imaju svoje aspiracije u ovom dijelu Europe". Batovski ističe kako je "Balkan i most prema Aziji, ali i demarkirajuća linija interesa velikih sila" te navodi da je "za strane države jako važno kako će se ovo područje konsolidirati nakon procesa tranzicije i kakvi će se procesi u njima odvijati". Batovski razlikuje tri razine sigurnosno-obavještajnog djelovanja u regiji. "Prva razina se odnosi na sudar službi velikih sila, druga na odnose službi novonastalih država koje u postratnom periodu imaju niz otvorenih pitanja. Treća rezina ukljućuje najslabije države, koje i same moraju osigurati svoju sigurnost".

U globaliziranom, umreženom svijetu, postoje problemi koji nadilaze sposobnosti pojedinačnih država, kao što su međunarodni kriminal, trgovina ljudima, oružjem te terorizam.

Željko Cvrtila, savjetnik za poslovnu i javnu sigurnost, ističe kako "službe u nekim predmetima moraju surađivati, no navodi da se službe s područja bivše Jugoslavije nalaze u posebnoj situaciji. Zbog niza otvorenih pitanja između tih zemalja, postoji animozitet u postratnom vremenu". Cvrtila to povezuje sa situacijom nepovjerenja i opipljivih tenzija između SAD-a i Rusije u posthladnoratovskom periodu te smatra kako će takvo stanje "i kod nas prevladavati još neko vrijeme".

U fokusu stranih obavještajnih službi sve manje se nalazi "klasična špijunaža". Zoran Dragešić, profesor beogradskog Fakulteta za sigurnost, drži kako je "Balkan izašao iz ratova", ali ističe kako je u regiji "razvijen organizirani kriminal", a prisutno je i djelovanje "međunarodnih terorističkih mreža".

Profesor Dragešić smatra kako je najveći interes stranih službi "upravo nadzor takvog oblika transnacionalnog kriminala, terorizma te ostvarivanje ekonomskih interesa matičnih zemalja". Komentirajući metode rada obavještajnih službi, ističe kako je "HUMINT, ljudska komponenta prikupljanja podataka, nezamjenjiva". Unatoč tehničkom nadzoru i sredstvima koja stoje na raspolaganju stranim službama, Dragešić smatra kako "razvoj mreža agenata ostaje ključan", ističući pritom kao najvažnije "vrbovanje utjecajnih agenata - novinara, državnih dužnosnika, magnata". Cvrtila podupire takav pogled na aktualne trendove u sigurnosno-obavještajnoj zajednici, navodeći kako je "ključni strateški interes danas utjecaj na dužnosnike. Moć države danas se mjeri kroz gospodarstvo i snagu ekonomije, a fokus službi već je dugo na otkrivanju patenata i ekonomskih situacija koje se mogu preslikati u matične države".

Batkovski ističe i kako je Balkan dobio na važnosti zbog islamskog fundamentalizma te navodi kako je evidentirano da je "u Siriji poginulo oko 30-ak islamista s područja Balkana". Navodi kako je utoliko preventivno protuterorističko djelovanje na Balkanu ključno.

Dilema o sigurnosno-obaještajnom djelovanju uključuje i njegovu legalnost.

Batkovski ističe kako je samo "prikupljanje podataka u stranim zemljama špijunaža, i da je to kazneno djelo. Ako je agent koji to radi otkriven, kazneno će odgovarati".

"Rizik je za aktere ogroman, no opravdava se potencijalnim dobitima na području ostvarivanja strateških i vanjskopolitičkih interesa država", navodi Batkovski.