ČITAMO kako poduzetnici dobivaju kazne jer im kod izdavanja fiskalnih računa slovo na oznaci poslovnice ne štima. Čitamo kako se za male viškove u blagajnama obrti zatvaraju. Čitamo kako se u poslovanje uvode sve složeniji i složeniji postupci, koje je gotovo nemoguće pratiti ako nemate cijelu pravnu službu.
Nego, što mislite da se netko sjeti one ustavne: Svi su jednaki pred zakonom? Pa se onda istim žarom kako se nadzire realni sektor, kako se gleda imate li u vlastitom stanu u koji ste smjestili firmu oznake za izlaz za nuždu, upisujete li radno vrijeme ili možda (jer i to se kažnjava) u firmi radite i izvan radnog vremena u firmi - e da se upravo takvim žarom počne kažnjavati državna i javna uprava?
Evo za ovaj prvi primjer, netko je našao da neki sud ima oznaku ''opčinski'', a ne ''općinski'', pa zašto sada ne bi službenici dobili zadatak da o svom trošku ispišu sve presude i rješenja u posljednje tri godine i o svom ih trošku opet pošalju poštom?
Zašto službenici svoje pogreške ne bi plaćali svojim novcem?
Ako ste obrtnik, spetljali ste se s propisima (koliko ih ima, ništa neobično), dođe kazna od 100.000 kuna i, naravno, ako obrt nema - naplaćuje se iz vašeg privatnog novca. Pa zašto onda ne bi vrijedilo i da ako ste nekom Johnu Smithu uplatili 50.000 eura mimo propisane procedure (gdje je urudžbirani račun i drugo sukladno internoj proceduri plaćanja?) to morate vratiti u roku od 15 dana, od svojeg novca?
Privatne firme ulažu milijune (i treba!) da bi osobama s teškoćama u kretanju omogućile nesmetan pristup. Državne institucije bi morale to isto. Zašto se ne propiše da svi koji nisu omogućili pristup osobama s otežanim kretanjem zatvore zgrade dok se problem ne riješi, a službenici odu kući bez plaće? Jer kada privatniku zatvore objekt, radnici teško da mogu očekivati plaću. Bilo bi to na tisuće državnih objekata koji svoje obveze drže pod ''lako ćemo''.
Čitamo kako neke općine na plaće dijele dva-tri puta više nego što bi smjele po propisima. Zašto ne bi uredili da im plaće idu preko Fine pa neka im bude isto kao i firmi kada ode u blokadu - nema love dok se ne srede. Imate sedmero zaposlenih, a novca samo za dvije plaće? Nema problema, nema plaće ni za koga dok ne date pet otkaza. Nije fer? A čujete, isto je tako kada privatna firma uđe u blokadu, nema plaće ni za one koji su uredno radili.
Zašto dužnosnici ne bi odgovarali kako odgovaraju poduzetnici?
Policija zimske jakne ili neki dio opreme nije dobila na vrijeme? Fino kazna nekoliko desetaka tisuća kuna ministru i ravnatelju policije jer kada inspektor u privatnoj firmi otkrije da nemate zaštitnu opremu nitko vas ne pita zašto, nego se samo udaraju kazne.
Pravilnik o radu s računalom kaže: ''Srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15°, a ako je njezin donji rub viši od 1,5 cm potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Tipkovnica mora biti slobodno pokretna po cijeloj radnoj površini, tako da omogućuje radniku prirodno držanje tijela i ruku. Mogućnost pomicanja i prilagođavanja tipkovnice ne smije biti ograničena sredstvima za priključivanje ili dužinom kabela.'' Gospođa na urudžbenom nema odgovarajući stol za tako postaviti tipkovnicu? Zašto ne bi kaznili čelnika tijela?
Isti Pravilnik kaže: ''Visina sjedala radnog stolca mora biti podesiva.'' Super, zašto onda za radnika koji ode na bolovanje HZZO ne bi poslao račun ministru, ravnatelju ustanove ili kome drugome od odgovornih političara? Zašto bi to plaćali iz fonda ako je službeniku kičma loše jer stolac nije bio prema pravilniku?
U slučaju da netko padne jer na stepenicama nema one protuklizne zaštitne trake - privatnika bi uredno kaznili. Stoga, ako je u pitanju općina, škola, muzej - zašto ravnatelj ne bi iz svoje plaće platio kaznu u jednakom iznosu, a može i troškove liječenja?
Ako država kasni ili ne radi kako treba - zašto vam ne bi platila štetu?
Povrat poreza nije došao na vrijeme? A gdje je kamata? Ako državi nešto dugujete, uredno će zaračunati kamatu za svaki dan zakašnjenja, u lipicu. Rok? Pa ako je rok za plaćanje poreza koliki jest, zašto rok za povrat poreza ne bi bio jednako kratak?
Kasni upravno rješenje? Zašto se bilo koji gubitak nastao povodom toga ne bi naplatio od službenika zaduženog za rješavanje? Ili još bolje, ako građanin ili firma pokrenu upravni spor i pokaže se da su u pravu, zašto sve troškove ne bi snosio službenik koji je loše riješio? Recimo, ako otvaranje trgovine kasni tri mjeseca, od plaće službenika oduzmite planiranu dobit firme. Nije fer? Nije sve mogao znati? Pa pokušajte poreznim inspektorima objasniti da ''niste znali'' kako se radi s fiskalnom blagajnom ili inspektorima zaštite na radu da niste znali gdje moraju stajati protupožarni aparati.
Zašto inspektori ne bi mjerili razmak među policama u školama?
Zašto ne bi poslali inspektore, kada već broje svaku kuglicu sladoleda, da pažljivo izmjere čuva li svaka škola ili druga ustanova pravilno dokumentaciju? Propisi vrlo precizno kažu: ''Police trebaju biti odmaknute od zidova tako da se omogući cirkulacija zraka i dovoljno međusobno razmaknute za neometan prolaz i rukovanje gradivom. Najdonja pregrada na polici treba biti odmaknuta najmanje 15 cm od poda.'' Pa ako se privatnicima uredno mjeri svaki detalj skladišta, zašto se javnim ustanovama ne bi mjerila visina polica?
Ministri bi mogli odgovarati za državna jamstva
I na kraju, ako u privatnoj firmi napravite procjenu kojom bi firma izgubila 360.000.000 kuna, zasigurno bi vas tužila za tešku povredu radne discipline, nemar, nerad i tko zna sve još što. Sukladno tome, ako neka vlada da državno jamstvo nekoj firmi i to se jamstvo aktivira, zašto članovi vlade ne bi lijepo od svog novca platili ono što je sporno?
Kažem, ravnajmo se time da su svi jednaki pred zakonom pa državnu i javnu upravu kažnjavajmo jednako strogo, jednako opako i jednako sitničavo kako se u ovoj zemlji kažnjavaju privatne firme. U roku od tjedan dana vjerojatno bi se većina državnih tijela našla u blokadi, službenici bi panično tražili posao u realnom sektoru, a za sve čelnike raznih državnih tijela ne bi bilo dovoljno mjesta u zatvorima.