Analiza: Zašto su se Rusi povukli sa Zmijskog otoka? Natjerala su ih ova dva događaja

Foto: EPA

"RUSKE snage povukle su se sa Zmijskog otoka pokraj ukrajinske obale u Crnom moru u znak dobre volje", objavilo je rusko ministarstvo obrane. A navodni "znak dobre volje" odnosi se na napore Ujedinjenih naroda da organiziraju humanitarni koridor za izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine pa Moskva napuštajući Zmijski otok čini dobro djelo.

Jedino što rusko ministarstvo obrane nije spomenulo jest činjenica da ih je na to natjerala američka donacija višecijevnih raketnih bacača M142 High Mobility Artillery Rocket System (HIMARS). Ukrajinska vojska prevezla je jedan od prvih HIMARS-a prvo u Odesu, a zatim malo južnije, nadomak Zmijskog otoka. Prvi napad objavljen je 21. lipnja kada su satelitske snimke pokazale najmanje tri mjesta napada. Satelitske snimke od 23. lipnja pokazale su znatno veću zonu udara ukrajinskih projektila.

 

Dva ključna događaja

Kako je Zmijski otok u biti nešto veća litica, ruske mogućnosti za raspoređivanje ljudstva i oružja bile su vrlo ograničene. A vođene rakete M30 i M31 lansirane iz HIMARS-a imaju domet od najmanje 70 km (prema proizvođaču Lockheed Martinu), ali i kombinirano inercijalno/GPS navođenje tako da im se točnost ne smanjuje povećanjem dometa.

Svaki put kada HIMARS napadne, može ispaliti šest projektila M30/31 u nekoliko sekundi. Dovoljno male i brze da izbjegnu ruske proturaketne sustave Tor i Pancir-S1, rakete su "nekažnjeno" pogodile ruske položaje na Zmijskom otoku, očito iz dana u dan čineći taj otok najopasnijim dijelom ukrajinskog bojišta za ruske vojnike.

Jednako važan događaj koji je potaknuo "dobru volju" Rusije dogodio se nekoliko dana ranije. Ukrajinsko ministarstvo obrane 17. je lipnja objavilo dobre vijesti da su dvije protubrodske vođene rakete Harpoon potopile ruski tegljač Vasilij Bek, koji je bio na putu za Zmijski otok, noseći oružje i osoblje.

Kako bi potkrijepili svoju tvrdnju, objavili su i snimke s drona na kojima se vidi da su obje rakete pogodile cilj. Bek je pogođen iako je plovio tako da se u svakom trenutku između njega i ukrajinske obale nalazio Zmijski otok, iza kojeg su se pokušavale sakriti radarske sjene. Potonuće Beka dokazalo je da bi svaki daljnji pokušaj opskrbe otoka većim ratnim brodovima vjerojatno završio isto.

Gubici veći od koristi

S obzirom na to da su ukrajinski dronovi neprestano kružili iznad Zmijskog otoka, opskrba helikopterima nije bila bez rizika. Uz brzinu veću od 2500 km/h, projektilima HIMARS potrebno je 100 sekundi da prelete udaljenost od 70 kilometara. To nije dovoljno za sigurno slijetanje, iskrcavanje i polijetanje helikoptera. Ruski glavni stožer je na kraju zaključio da će gubici biti veći od koristi te je donesena odluka o "dobroj volji".

Ni Ukrajinci se ne mogu tek tako "prošetati" do Zmijskog otoka. Što su učinili Rusima, Rusi im mogu vratiti. Ako Ukrajinci pokušaju uspostaviti bazu na otoku i ondje rasporediti protuzračne sustave i protubrodske rakete, odmah će biti pogođeni ruskim krstarećim i/ili balističkim projektilima.

Ukrajinska protuzračna obrana trenutno nema oružje kojim bi se obranila od ovih napada. Kad jednom dođe sa Zapada, sigurno ga neće postaviti na liticu usred mora, nego će ga koristiti za obranu gradova. Ukrajinska mornarica može poslati nekoliko vojnika na otok da ondje podignu nacionalnu zastavu kao vrlo simboličan čin i ništa više. Stoga će Zmijski otok do kraja rata ostati ničija zemlja.

Dva problema

Činjenica je da je ruska mornarica već potisnula svoje ratne brodove iz dometa protubrodskih projektila Harpoon, čime se otvara koridor duž ukrajinske obale. Ali postoje dva problema. Prvi je taj što su ruski brodovi ostali u južnom dijelu Crnog mora i možda još uvijek onemogućuju plovidbu do ukrajinskih luka.

Drugi problem su stotine morskih mina koje plutaju Crnim morem. Rusi optužuju Ukrajince, a Ukrajince Ruse za postavljanje minskih polja, a vjerojatno su i jedni i drugi postavili morske mine - rusi da spriječe plovidbu, a Ukrajinci da otežaju pomorsko iskrcavanje, posebice na području Odese. Velik broj ovih mina sada nekontrolirano pluta Crnim morem i ugrožava pomorski promet ne samo duž obale Ukrajine nego sve do Bospora. Rumunjski, bugarski i turski mediji svako malo donose vijest o otkriću i uništenju još jedne takve mine.

Zauzimanje Zmijskog otoka za Ruse je bio čin velike simbolične težine i tek potom osvajanje otoka na kojem su namjeravali uspostaviti bazu za nadzor južne ukrajinske obale. Stoga je njihovo povlačenje velika simbolična ukrajinska pobjeda. I ništa više. Rješavanje problema pomorskog izvoza ukrajinskog žita i dalje ovisi o dobroj volji Moskve.

Pročitajte više

 

Pročitajte više