HRVATSKA je vlada nakon dugogodišnjih peripetija konačno ove godine donijela odluku o kupovini novih borbenih aviona, odlučivši se za francuske avione Rafale.
Dassault Rafale u svom zadnjem operativnom standardu F3-R, za koji se na natječaju odlučila Hrvatska, potpuno je kompatibilan s NATO-ovim standardima.
Hrvatska plaća milijardu eura za francuske borbene avione
Rafale F3-R je dvomotorni avion generacije 4.5, koji ima mogućnost superkrstarenja pri brzini od 1.4 Macha (letenje nadzvučnom brzinom bez korištenja naknadnog dogorijevanja goriva radi štednje). Stručnjaci smatraju da je njegova najveća prednost pred ostalim avionima u natječaju mogućnost obavljanja širokog spektra borbenih zadaća istovremeno, bez obzira na vremenske uvjete i doba dana.
>> Koliko će Hrvatsku koštati Rafalei?
Hrvatska će Rafale, kako je službeno objavljeno, platiti gotovo milijardu eura, što je za jednu od najsiromašnijih članica Europske unije velik novac. Također, pitanje je koliko će kroz godine koštati održavanje tih borbenih aviona, pa će se tek vidjeti je li milijarda eura konačna cifra u ovom kontekstu.
Da se stvari oko izbora i kupovine mogu itekako zakomplicirati i poskupjeti u odnosu na početni iznos, najbolje pokazuje višegodišnje mučenje Austrije s Eurofighterima. Riječ je o borbenim avionima koje je proizvodio koncern EADS, predvođen francuskim Airbusom, uz sudjelovanje britanskih i talijanskih tvrtki.
Konzervativna vlada Wolfganga Schüssela 2002. donosi odluku o kupovini Eurofightera
Odluku o kupovini novih borbenih aviona, koji bi trebali štititi zračni prostor Austrije, donijela je 2000. godine konzervativna vlada kancelara Wolfganga Schüssela. Dvije godine kasnije u srpnju predstavljena je odluka da se konkretno ide u kupovinu 24 Eurofightera, što je tada Austriju trebalo koštati 1.8 milijardi eura. Mjesec dana su Austriju pogađale katastrofalne poplave, pa je vlada odlučila dio novca preusmjeriti u obnovu i smanjila je broj aviona na 18.
Ugovor o kupovini potpisan je u ljeto 2003. godine. No, ubrzo se pokazalo da će ovi borbeni avioni koštati mnogo više nego što se na početku govorilo. 2006. godine u austrijskom parlamentu (Nationalrat) pokrenuto je istražno povjerenstvo o kupovini Eurofightera, a novi austrijski kancelar Alfred Gusenbauer 2007. naredio je svom ministru obrane Norbertu Darabosu da s EADS-om započne pregovore ili o manjem iznosu za borbene avione ili o raskidu ugovora.
Onda kreće još jedan skandal povezan s austrijskom kupovinom Eurofightera. Dužnosnik ministarstva obrane Erich Wolf, odgovoran za uvođenje Eurofightera, u travnju 2007. privremeno je suspendiran s dužnosti i prijavljen je nakon što se saznalo da je lobist EADS-a Erhard Steininger uplatio tvrtki Wolfove supruge 87.600 eura. Otprilike četiri godine kasnije javni tužitelj u Beču prekinuo je kazneni postupak protiv Wolfa, njegove supruge, koja je sada u mirovini, lobista Steiningera i bračnog para Rumpold, koji je također bio dio cijele priče.
Pokrenute istrage
U međuvremenu Austrija smanjuje broj Eurofightera na 15 jer je njihovo održavanje preskupo. No, državna revizija je utvrdila da je i tu bilo muljaža, kao i da su pregovori s EADS-om vođeni šlampavo. Bilo kako bilo, u rujnu 2009. Austrija je konačno od EADS-a dobila 15. borbeni avion, ali to nije ni približno bio kraj priče.
Javno tužiteljstvo u Beču je u svibnju 2011. ponovno započelo istragu u vezi Eurofightera, a državna revizija je utvrdila da su isporučeni avioni ograničeno upotrebljivi.
U veljači 2014. grupa Airbus, bivši EADS, završava svoju unutarnju istragu o navodnom mitu u vezi s prodajom Eurofightera Austriji. Nema podataka o sadržaju izvješća, koje nikad nije objavljeno. No prema medijskim izvještajima, britanska tvrtka pod nazivom City Chambers Limited dobila je oko osam milijuna eura za lobiranje u Austriji između 2003. i 2009. godine, a sve povezano s kupovinom Eurofightera.
Austrija odlučila tužiti Airbus
Konačno je u veljači 2017. objavljen izvještaj posebne skupine zadužene za istraživanje kupovine Eurofightera (Taskforce Eurofighter). Nakon toga je austrijsko Ministarstvo obrane, pod vodstvom socijaldemokrata Hansa Petera Doskozila, pokrenulo tužbu protiv Airbusa zbog sumnji na prevaru, između ostalog u nabavnoj cijeni dijelova aviona. Republika Austrija također se pridružuje kaznenom postupku kao privatna stranka i traži milijunsku odštetu od Airbusa.
Nekoliko mjeseci kasnije ministar Doskozil najavljuje da će Austrija od 2020. godine prestati koristi Eurofightere jer su jednostavno preskupi. Prema Darabosu, Austrija bi na Eurofightere na kraju potrošila čak 5 milijardi eura. Prva cijena koju je objavio Schüssel 2003. bila je 1,7 milijardi.
U veljači 2018. godine njemačko Državno tužiteljstvo u Münchenu obustavilo je dugogodišnji postupak protiv Airbusa zbog podmićivanja pri prodaji aviona Eurofighter Austriji - uz kaznu od 81 milijun eura, na koju je Airbus pristao. Istrage javnog tužiteljstva u Beču o prevarama, podmićivanju, pranju novca i kršenju povjerenja u vezi s kupovinom Eurofightera se nastavljaju.
Istragu u Austriji preuzima poseban odjel za korupciju
U Münchenu su godinu dana kasnije dvije osobe uključene u korupcijski skandal oko Airbusove prodaje Eurofightera Austriji osuđene na uvjetne kazne. Bivši menadžer Airbusa i drugooptuženi osuđeni su na zatvorsku kaznu zbog ozbiljnog kršenja povjerenja i pomaganja u kršenju zakona. U šest slučajeva istraga se obustavlja jer su osumnjičeni već bili osuđeni u sličnom kontekstu u Njemačkoj ili zato što ih na meti imaju tužitelji u Austriji. Time je postupak u Münchenu završen, dok u Austriji istraga još traje, no zasad bez rezultata. Nakon toga istragu od javnog tužiteljstva u Beču preuzima poseban odjel za korupciju WKStA.
U međuvremenu je u austrijskom parlamentu osnovano drugo pa onda i treće istražno povjerenstvo o Eurofighterima. Potonje je u rujnu 2019. objavilo detaljan izvještaj na 440 stranica, u kojem oštro kritiziraju i EADS odnosno Airbus, kao i vladu Wolfganga Schüssela, koja je donijela odluku o kupovini Eurofightera.
U veljači 2020. Airbus je priznao američkim vlastima koruptivno ponašanje pri prodaji Eurofightera u Austriji. Ministrica obrane Klaudia Tanner zatražila je od Airbusa naknadu štete. Prema WKStA, trenutno se istražuje oko 60 osumnjičenih u ovom višegodišnjem skandalu. Navodna kriminalna djela uključuju: ozbiljne prevare, povrede povjerenja, pranje novca, podmićivanja i financijski kriminal.
Nedostatak transparentnosti
Austrija se tako već skoro dva desetljeća mrcvari zbog pogrešne odluke o kupovini borbenih aviona, koji su koštali više nego što se najavilo, a bili upotrebljivi manje nego što se očekivalo. Hrvatska ne bi smjela ponoviti iste pogreške kada je riječ o kupovini aviona Rafale, stoga je ključno da cijeli proces bude potpuno transparentan, što nije.
Podsjetimo, premijer Andrej Plenković i ministar obrane Mario Banožić su bili suzdržani u otkrivanju detalja francuske ponude, a ni o konkurentskim ponudama službeno se ne zna ništa.
Premijer Plenković je rekao da ih nikada neće ni objaviti. Tek se u obrazloženju vladine odluke navode općeniti podaci ponude. Javnost u ovom trenutku nema odgovor na ključno pitanje - što ustvari kupujemo za 999 milijuna eura i koliko će se morati dodatno uložiti u taj projekt?