ISTRAŽNO povjerenstvo za Inu u Saboru je danas vidjelo dva lica HDZ-a: Damira Polančeca, čovjeka koji nema što izgubiti, i Ivana Šukera, ministra financija koji balansira na tankom užetu. Što s njegovom tjelesnom konstitucijom nije uopće lako.
> Bahati Šuker: Glasovao sam za ugovor s MOL-om, a izvješće nisam ni pročitao
> Polančec na rubu plača: Osjećam se kao Josip prodan u egipatsko roblje od strane svoje braće
> Zoltan Aldott: MOL ne može donositi odluke o Ini bez pristanka hrvatske strane
Zar itko vjeruje da je Polančec sam vodio kriminalnu hobotnicu?
Kome vjerovati? "Najvećem kriminalcu u državi", kako se Polančec sam predstavio, ili "najvećem poštenjačini", kako je predstavio svog nekadašnjeg kolegu. Kad Polančec kaže da se osjeća "kao da su ga vlastita braća prodala u roblje" i odgovorno tvrdi da su Šuker, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Marina Matulović Dropulić i brojni drugi ugledni HDZ-ovci znali za sve što se u Ini događalo, to je riječ čovjeka koji je, ako je vjerovati nakupljenim kaznenim prijavama, do grla ogrezao u korupciju.
Ivana Šukera, s druge strane, ni za što ne možemo (zasad) optužiti, jer nesposobnost nije protuzakonita. Zbog čega bismo onda vjerovali Damiru Polančecu? Ne valjda zbog toga što je iskaz pred povjerenstvom dao mirno, staloženo, jasno, bez vrzmanja. Zato što je članovima povjerenstva detaljno pojasnio sve pojedinosti koje su ih interesirale. Zato što je naglas izrekao činjenicu koja bi dosad već svima trebala biti jasna: Damir Polančec nije mogao voditi kriminalnu hobotnicu bez znanja Ive Sanadera i njegovih najbližih suradnika.
Bahatom i otresitom Šukeru svjedočenje pred povjerenstvom je ispod časti
Za razliku od bivšeg ministra Polančeca, sadašnji ministar Šuker bio je vidno nezadovoljan što se mora pojaviti pred povjerenstvom. Bahat i otresit, ponašao se kao da mu je ispod časti odgovarati na pitanja o biznisu koji je možda unazadio Hrvatsku za desetke milijuna kuna. Jasne odgovore odbijao je dati, a kompletnu odgovornost za privatizaciju Ine prebacio je na dojučerašnjeg kolegu Polančeca. On, kaže, s cijelom pričom nema nikakve veze, a ništa sporno ne vidi ni u vlastitom priznanju da se nije udostojio niti obavljati svoj posao i pročitati izvještaje koji su mu dostavljeni.
"Polančec je rekao da je to sve OK i ja sam mu vjerovao", rečenica je u koju može stati cijelo Šukerovo svjedočenje. A to je i općenito stav HDZ-a prema bivšem potpredsjedniku Vlade, čak i onih koji su donedavno za Polančeca i sve ostale HDZ-ovce optužene za mutne radnje "stavljali ruku u vatru". Kome ćemo vjerovati? "Uglednom" ministru Šukeru ili "žrtvenom janjetu" Polančecu? Čovjeku koji, uza sve za što ga se tereti, više nema razloga štititi bivše kolege ili ministru čija stranka balansira na rubu ponora?