Osmanske sultane uglavnom pamtimo po njihovim vojnim uspjesima i pohodima, no priča o Bajazidu II. posve je drukčija. Sultan Bajazid II. rodio se 1447. godine, kada je Osmansko Carstvo još uvijek bila lokalna rastuća sila.
Njegov prethodnik Mehmed II. osvojio je Carigrad 1453. te napokon okončao Bizantsko Carstvo, stoga su očekivanja od novog sultana bila velika. Bajazid preuzima kontrolu nad državom s 34 godine te će svojim potezima zaraditi nadimak Pravedni, najviše zbog vjerske tolerancije koju je propagirao tijekom svog cijelog života.
Bajazidov početak obilježio je sukob s njegovim bratom Cemom. U Osmanskom Carstvu za nasljedstvo su se često borili sinovi prethodnog sultana pa tako i u 15. stoljeću. Bajazid je, uz pomoć svojih pristaša, pobijedio u sukobu i natjerao brata da bježi iz države. Cem je uhvaćen i odveden papi koji je mislio da će s tako važnim taocem uspjeti nagovoriti Osmanlije da odustanu od europskih osvajanja, no u praksi time nije ništa postigao, a Cem je umro u zarobljeništvu.
Bajazid II. vodio je četiri velika rata tijekom obnašanja dužnosti sultana. Sukobio se s Mamelucima iz Egipta te započeo širenje osmanskog utjecaja na Levantu. Također je ratovao na istoku protiv Karamanida te osigurao čvrstu kontrolu nad Anatolijom.
Započeo je rat sa Safavidima, odnosno Perzijom, što će potaknuti mnoge sukobe na istoku kroz cijelo 16. stoljeće. U kasnijem dijelu vladavine vodit će pomorski rat protiv Venecije u kojem će osvojiti prevlast u Jonskom moru.
Zvali su ga Pravedni
Baš kao i njegovi prethodnici, Bajazid je sudjelovao u brojnim osvajačkim ratovima, no više ga pamtimo po njegovoj naredbi da pruži utočište Židovima i muslimanima iz Španjolske. Naime, u to vrijeme završava španjolska reconquista, odnosno osvajanje Pirinejskog poluotoka i protjerivanje nekršćanskog stanovništva. Bajazid je javno osudio odluku španjolskog dvora i poslao osmansku flotu kako bi pomogla prognanom stanovništvu.
Upravo je zbog te odluke od tad poznat kao Bajazid Pravedni. U Carigradu je pokrenut niz stambenih projekata kako bi izbjeglice imali gdje živjeti, a neki od tih pojedinaca pridonijet će gospodarskom i kulturološkom jačanju Osmanskog Carstva u narednom periodu.
Od vremena Bajazida II. Osmansko Carstvo bit će poznato po svojoj vjerskoj toleranciji, naročito prema Židovskom stanovništvu, što će biti još istaknutije zbog diskriminacije koju Židovi doživljavaju u Europi kroz rani novi vijek.
Bajazid II. umro je na današnji dan 1512. godine, a nasljeđuje ga njegov sin Selim I. Selim će nastaviti vojne pohode i proširiti Osmansko Carstvo na područje Levanta i Egipta te Mađarske u Europi. Njegovi vojni uspjesi djelomice su posljedica Bajazidovih unutarnjih politika koje su Selimu omogućile bogatu državnu blagajnu iz koje će financirati svoje pohode.