Dana 18. listopada 1945. godine Eva Perón, rođena María Eva Duarte, poznatija kao Evita, udala se za Juana Dominga Peróna, argentinskog vojnog časnika i budućeg predsjednika Argentine, u maloj civilnoj ceremoniji u Junínu, provinciji Buenos Aires.
Ovo vjenčanje označilo je početak jednog od najutjecajnijih političkih partnerstava u povijesti Latinske Amerike. Evita, tada 26-godišnja glumica i radio voditeljica, i Perón, 49-godišnji pukovnik i potpredsjednik vlade, zajedno su oblikovali peronizam, populistički pokret koji je duboko promijenio argentinsko društvo.
Njihova ljubavna i politička priča ubrzo je postala mit, dodatno učvršćen globalnom popularnošću mjuzikla Evita i pjesme Don't Cry for Me Argentina, gdje je Evita prikazana kao karizmatična, kontradiktorna i duboko voljena figura.
Evita i Perón upoznali su se u siječnju 1944. na dobrotvornom događaju za žrtve potresa u San Juanu (Argentina). Evita, rođena 7. svibnja 1919. u siromašnoj obitelji u Los Toldosu, izgradila je karijeru u Buenos Airesu kao glumica u radiodramama i filmovima.
Perón, ambiciozni vojni časnik i član hunte koja je preuzela vlast 1943., bio je ključna figura u Ministarstvu rada, gdje je stekao snažnu podršku radničke klase. Njihova veza, iako u to vrijeme kontroverzna zbog razlike u godinama i Evitina skromnog podrijetla, brzo je postala neraskidiva.
U jesen 1945. Perón je, zbog rastućeg utjecaja i popularnosti, prisiljen dati ostavku i bio je pritvoren 9. listopada. Samo osam dana kasnije uslijedili su masovni prosvjedi sindikata i radnika, poznati kao Día de la Lealtad (17. listopada), koji su doveli do njegova oslobađanja.
Dan kasnije, 18. listopada, Evita i Perón vjenčali su se u civilnoj ceremoniji, a 10. prosinca i u crkvenoj ceremoniji u La Plati. Taj čin simbolički je učvrstio njihovo osobno i političko savezništvo.
Nakon vjenčanja Evita je postala Perónova najbliža suradnica u predsjedničkoj kampanji 1946. Njezina karizma i bliskost s radničkom klasom, poznatom kao descamisados ("oni bez košulje"), pretvorile su je u simbol socijalne pravde.
Kao prva dama (1946.-1952.), osnovala je Zakladu Eva Perón koja je provodila programe pomoći siromašnima, gradila bolnice i škole, a posebno se zalagala za prava žena. Njezinom zaslugom doneseno je pravo glasa za žene 1947. godine. Evita je istodobno postala modna ikona i politička figura koja je nadahnula milijune, ali i izazivala žestoke kritike.
Njezina borba za socijalnu pravdu i glamurozni, ali tragični život, umrla je 26. srpnja 1952. u dobi od 33 godine od karcinoma, učinili su je legendarnom figurom argentinske povijesti. Za siromašne je bila gotovo sveta, dok ju je društvena elita često smatrala ambicioznom oportunisticom.
Pjesma Don't Cry for Me Argentina iz mjuzikla Evita (1976.) prikazuje je kao složenu figuru koja se obraća narodu s balkona Casa Rosada. Stihovi "Don't cry for me Argentina, the truth is I never left you" naglašavaju njezinu emocionalnu povezanost s descamisados, dok pjesma balansira između prizora skromne djevojke i žene koja je postala simbol moći. Ona je istodobno prikazana kao karizmatična, kontroverzna i neizbrisivo povezana s narodom.
Vladavina Juana Peróna (1946.-1955. i 1973.-1974.) ostavila je dubok i ambivalentan trag u povijesti Argentine. Njegov režim obilježen je masovnim socijalnim reformama, jačanjem radničkih prava i nacionalizacijom ključnih industrija, ali i autoritarnim metodama, ograničavanjem medijskih sloboda i gušenjem političke opozicije.
Peronizam je stvorio snažnu socijalnu bazu koja je oblikovala politiku zemlje desetljećima, ali i polarizirao društvo. Nakon vojnog udara 1955. Perón je svrgnut i otišao u egzil, no peronizam je ostao trajno prisutan u političkom životu zemlje.
Vjenčanje Evite i Peróna 18. listopada 1945. bilo je daleko više od privatnog događaja, ono je označilo početak političke dinastije i pokreta koji je oblikovao identitet suvremene Argentine. Evita je postala lice peronizma, njezina smrt učinila ju je mučenicom, a njezin lik i dalje izaziva snažne emocije.
Za jedne je bila svetica siromašnih, za druge ambiciozna i kontroverzna figura. Njihov brak ušao je u povijest kao trenutak u kojem su se isprepleli ljubav, politika i mit, ostavljajući neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji Argentine i svijeta.