Bivši ovisnici o paklu koji su prošli: "S 15 godina heroin mi je bio prva ljubav"

Foto: Index

HEROIN im je oduzeo obitelj, prijatelje i zdravlje. U paklu droge izgubili su sebe, a ostao im je jedino razrušeni život, koji uz pomoć Zajednice Susret obnavljaju iz korijena. Ivana Jurjević i jedan korisnik zajednice koji je želio ostati anoniman bivši su ovisnici o heroinu koji su s nama podijelila svoja svjedočanstva o ovisnosti i putu do oporavka.

Heroin prvi put probala s 15 godina

Bila je dijete poznate i imućne splitske obitelji, ali iza zatvorenih vrata se, kaže Ivana, nalazila disfunkcionalna obitelj. Novca joj nikada nije nedostajalo, stoga je s 15 godina vrlo lako kupila heroin i ubrizgala ga iglom. On je, kaže, bio njena prva ljubav.

"Ja sam dijete rata i tada je heroina bilo kao u priči. Krenula sam kao i svi moji vršnjaci s travom i alkoholom, ali je heroin baš turbo uletio u moj život. S 15 sam godina već bila na igli. Heroin mi je dao sve što u životu nisam imala. Toplinu, bliskost i nikada me nije ostavio. Društvo me prihvatilo i osjećala sam se važnom", priča nam Ivana.

Pune 32 godine družila se s heroinom, koji joj je pružao toplinu koju nije imala u vlastitom domu. Za sebe kaže kako se predstavljala kao hladna osoba jer se bojala pokazati emocije kako ne bi bila povrijeđena. Danas, kada ponovo uči živjeti, shvaća da joj je droga bila bijeg od stvarnosti.

 

 

Heroinu se vratila nakon sedam godina 

Na početku joj je heroin popunjavao sve nedostatke i ubijao je njenu unutarnju bol dok se stvarala sve veća potreba za njim. Više nije znala funkcionirati bez njega. Kad se prvi put skinula s heroina, bila je čista sedam godina. Mislila je da je napokon sve na svom mjestu. No jedne je večeri stavila sina na spavanje i u dnevnom boravku počela razmišljati tko će joj prodati drogu.

Dok joj je sad već bivši muž bio na brodu, Ivana je heroinom razarala vlastitu obitelj. Drogiranje joj je oduzelo skrbništvo nad djetetom, a izgubila je i obitelj i prijatelje. Dotaknula je dno, sama u stanu bez struje i hrane. Novca nije imala, kao ni, kaže, razloga za život jer je izgubila sina. Spasio ju je prijatelj, i to upravo pitanjem želi li da njen sin zaista ostane bez majke.

"Pomogao mi je da otiđem na psihijatriju. Tamo sam došla autobusom, bez osobnih stvari jer nisam imala ništa. S 40-ak kilograma bila sam kost i koža. Prije sam u bolnicu odlazila samo da dođem sebi, preprodavala sam tablete i tako zarađivala. Ali ovaj put je bilo drugačije.

Nakon nekog vremena otišla sam u Zajednicu Susret u Cisti Velikoj. Nije bilo lako, nije ni danas. Svaki dan radim na sebi i učim ponovo živjeti. Suočavam se sa životom koji se odvija vani", kazala je.

Pobijedila je bolesti i gradi nove obiteljske mostove 

Zbog droge je bila pozitivna na hepatitis C, pobijedila je karcinom, a u periodu drogiranja su je devet puta bolnički oživljavali.

"Bilo je tu još više trenutaka kada su mislili da se više neću probuditi, a tih devet su me bolnički oživljavali. Uvijek sam se pitala zašto se vraćam, zašto me Bog drži na životu, a od toliko sam se bliskih ljudi oprostila i bila prisutna kad su umrli. Tražila sam smisao zbog čega trebam ovoliko patiti i nanositi bol drugima. Trebale su proći 32 godine pakla da bih pronašla smisao i svoje mjesto pod suncem."

Svoj dom ili, kako kaže, drugu majku pronašla je u Zajednici Susret. Iako joj to nije prva komuna, shvatila je da joj je terapijska zajednica u Cisti bila potrebna kako bi izašla iz pakla droge. Završila je program i dvije godine se ne drogira. Dugo je čekala na ponovni susret s 21-godišnjim sinom. Nadala se da će se njihov odnos nastaviti gdje je stao, no to se nije dogodilo.

"Nažalost, ne mogu vratiti godine, ali dao mi je priliku da ponovo budem prisutna u njegovom životu i zahvalna sam mu na tome. Ja ću dati sve od sebe da izgradimo odnos i da mu budem na raspolaganju. Želim da zna da ima majku. Kako me on bude trebao, ja ću biti tu. Iako ima 21 godinu, ja ga tek sad upoznajem i veselim se tome."

Njezini problemi dolaskom u komunu nisu nestali. No terapijska zajednica u Cisti Velikoj je za nju, smatra, bila pravi izbor. U početku nije prihvaćala promjene i nije shvaćala što znači "raditi na sebi". Odbijala je poslušnost, a kaže kako su joj uvijek govorili da se mora ostaviti splitskog "dišpeta".

Uz pomoć djelatnika gradi novi život, Kaže da to nije lagan proces jer su iza nje ostali dugovi i porušeni mostovi, koje sastavlja kako bi vratila svoju obitelj. Napominje kako je za ovisnika najveći korak osvijestiti potrebu za pomoći i doći u komunu. Nakon toga, kaže, dolaze unutarnje promjene, a "vani" se krenu slagati kockice.

Bivši ovisnik vodio dvostruki život 

U Cisti Velikoj program je završio i pedesetogodišnji Zagrepčanin čiji se život s Ivaninim ukrstio još u prošlosti, za vrijeme boravka na psihijatriji. Kroz smijeh nam pričaju kako se na prvom susretu nisu podnosili i jednom drugom su radili spačke. No zbog sličnih problema bili su si motivacija u potrazi za novim životom.

Do novog početka prošao je dug put jer je od droge postao potpuno druga osoba. Živio je dvostruki život. Predstavljao se kao brižan otac i muž kojeg su svi voljeli, a zapravo je, kaže, bio običan narkoman koji je razorio živote svih koje je volio.

"Heroin je bio lijek za sve"

Marihuana, kokain, heroin - put je koji ga je doveo do propasti. Bavio se kriminalom i preprodavao drogu. Prijetilo mu je 15 godina zatvora. No on nije vidio ništa osim heroina. Kada mu je supruga pokušala pomoći, u njemu se, kaže, pojavilo čudovište. Postao je agresivan i nasrnuo je na nju, a ona je sa sinom pobjegla glavom bez obzira.

"Heroin je bio moj izlaz iz svijeta tame i crnila. Rat je donio sa sobom nešto najtužnije i najnesretnije što netko može zamisliti. Bio sam dijete rata i u heroinu sam vidio izlaz. On je bio lijek za sve.

Bilo je jako naporno voditi dvostruki život. Droga mi je pomogla u tome da budem spreman sve napraviti da zaštitim svoje drogiranje. Uvijek sam imao spremnu priču za suprugu i druge ljude. Kada bih odlazio na roditeljski u školi, učiteljice su me hvalile. No nakon nekog vremena se sve raspalo", govori nam bivši ovisnik.

Kada mu je droga oduzela sve, u njegovoj su se glavi pojavile psihoze. Tjerao je sve od sebe i nije mario za sina i ono što njegovo dijete prolazi zbog njega. Priuštio im je, kaže, pakao samo da bi se mogao drogirati. Zatvarao se u stan i vrijeme provodio drogirajući se dok ga jednog dana hitna pomoć nije pronašla kako na cesti leži u donjem rublju.

"Toliko sam se drogirao da sam poludio od droge"

Na psihijatriju je stigao u posljednjem trenu. Doslovno je, kaže, dotaknuo dno, no i dalje to nije shvaćao. Odbijao je odlazak u komunu, a prema svima je iskazivao agresivnost.

"Toliko sam se drogirao da sam poludio od droge. Borili su se sa mnom na psihijatriji i jedva su me nagovorili da odem u komunu. Danas kažem kako su me nogama i rukama ugurali u zajednicu jer sam imao duboke rane, ne samo fizičke već i emocionalne. Izgubio sam obitelj, svi su digli ruke od mene."

Kad je došao u Cistu, veliki mu je motivator, uz obitelj, bila i Ivana. Po dolasku je doživio niz zaokreta zbog kojih je donio konačnu odluku i počeo mijenjati život iz korijena.

"Uvijek sam operatere pitao za Ivanu i je li izdržala. Kada sam shvatio da ona nije odustala, govorio sam sebi da ako ona može, mogu i ja. Neka nevidljiva pozitivna energija postojala je između nas dvoje. Uz moju obitelj i suprugu koja mi nikada nije okrenula leđa, imao sam veliku podršku i od Ivane.

Po dolasku u Cistu, kad sam ugledao Ivanu, nisam vjerovao da je to ona. Danas s odmakom mogu reći da je ona potpuno drugačija i prekrasna osoba. Bilo mi ju je nestvarno vidjeti. Htio sam je zagrliti i opipati da vidim je li to stvarno ona. Nisam vjerovao vlastitim očima", ispričao je sa suzama u očima i kazao kako nikada nije požalio što je došao u Cistu.

Zajednica im je pružila novi dom

Svjestan je pogrešaka i svojih djela i o njima može otvoreno pričati, no nikada si nije oprostio ono što je napravio svojoj obitelji. Prošle su dvije godine od pakla koji im je pružio, a danas o supruzi i sinu i dalje priča sa suzama u očima.

"Iako je otišla od mene, nikada mi nije zatvorila vrata. Uvijek se brinula i željela da ozdravim. Njima je jako teško i znao sam da neće biti lako, ali trudimo se. Ponovo se zaljubljujem u svoju ženu i gradimo odnos. Još je puno problema, ali to je dio života i moram se nositi s tim."

Zajednica Susret im je, kažu, pružila novi dom i zaštitu od samih sebe. Naučili su se nositi sa životnim problemima i preuzeti odgovornost za svoja djela. Uz puno rada i problema, ali i smijeha, danas svojim iskustvom pomažu onima koji se bore protiv ovisnosti. Svjesni su da mnogi ne uspiju započeti novi život, stoga su sretni kada svojim iskustvom barem jednu osobu potaknu na put do oporavka.

Pročitajte više