Saborski zastupnici Centra upozorili su danas na lošu situaciju u vezi s gospodarenjem otpadom u Splitu, optuživši gradonačelnika Tomislava Šutu (HDZ) za stanje na Karepovcu i kašnjenje s Lećevicom za što će, kažu, građani Splita računima za otpad skupo platiti loše političke odluke.
"Posljednjih dana gradonačelnik Splita Tomislav Šuta govori o odlagalištu otpada Karepovac, kako je blizu zatvaranja, javno se hvali postotkom odvajanja otpada i govori o cilju od 50 posto. Prije četiri godine odvajanje otpada u Splitu bilo je oko 15 posto, a pred lokalne izbore prošle godine 34,8 posto.
To je postignuto promjenom procesa postupanja s komunalnim otpadom i nabavom odgovarajuće opreme za obradu biootpada. Danas, prema podacima samog gradonačelnika, govorimo o 28 posto. Dakle, u samo šest mjeseci – pad odvajanja otpada za gotovo sedam postotnih bodova umjesto napretka", upozorila je Marijana Puljak na konferenciji za novinare u Saboru.
Poništena je, pojašnjava, nabava opreme za jedan biostabilizator, vlastitim sredstvima, iako je postupak bio pred završetkom te se odustalo od nabave dva biostabilizatora, šredera i rotosita preko Fonda, ključnih da se sav biootpad obradi i iskoristi.
"Interesantno, Split odustaje od opreme, a privatna turistička tvrtka iz Istre preko natječaja Fonda, za obradu svog biootpada nabavlja biostabilizator. Znači privatniku se isplati, a Gradu Splitu ne. Riječ je o opremi koja je, prema procjenama struke, mogla podići stopu reciklaže do gotovo preko 50 posto već do kraja 2025. godine i znatno smanjiti količinu otpada koja završava na Karepovcu", kazala je.
To, ističe, nije tehnički detalj nego politička odluka s vrlo konkretnim posljedicama jer se odustalo od opreme koja je mogla produljiti rok trajanja Karepovca i smanjiti troškove građanima. Naime, zato što se ne smanjuje količina recikliranog i odloženog, već samo u prošlogodišnjih šest mjeseci, građani Splita će platiti takse koje su veće od nabave jednog biostabilizatora, ustvrdila je.
Svjedočimo, napominje, i pokušaju prebacivanja odgovornosti jer gradonačelnik proziva okolne gradove i općine zbog otpada koji se odlaže na Karepovac, a istina je da ti gradovi već traže alternativna rješenja, jer je svima jasno da Karepovac ulazi u završnu fazu, da više nije stabilna dugoročna opcija te da sustav puca po šavovima.
Puljak je kazala i da je Tomislav Šuta godinama bio na čelu Lećevice.
"U tom razdoblju nije napravljen ključni iskorak da se centar otvori i da Split i okolne jedinice dobiju sustavno rješenje. Za taj neuspjeh odgovornost snose HDZ, Splitsko-dalmatinska županija, i ljudi koji su tim projektom upravljali. Zbog tog neuspjeha danas smo u situaciji u kojoj Karepovac ide prema zatvaranju, Lećevica je odgođena barem do 2028. godine, a alternativna rješenja su skuplja, lošija i hitna", naglasila je.
Njezin stranački kolega Damir Barbir upozorio je da će građanima Splita računi za odvoz otpada drastično poskupjeti, i to ne malo, nego značajno, možda i dvostruko, jer se otpad neće imati gdje zbrinjavati na razuman i jeftin način.
"A to poskupljenje nije bilo nužno. Postojala su stručna rješenja i konkretni alati da se Karepovac sačuva do otvaranja Lećevice, ali su svjesno zaustavljeni. Tražimo odgovornost i da se prestane s PR-om i prebacivanjem krivnje te da se građanima kaže istina, jer oni će, na kraju, platiti cijenu loših politika i ovakvih odluka", poručio je.
Stručnjak za gospodarenje otpadom Viktor Simončić istaknuo je da je Split imao realnu priliku stabilizirati Karepovac i produžiti mu vijek do otvaranja regionalnog centra u Lećevici.
"Ključ za to bio je biootpad, jer upravo on čini najveći dio mase komunalnog otpada. Oprema čija je nabava poništena nije bila eksperiment, nego provjereno tehnološko rješenje. Da je uvedena, omogućila bi smanjenje količine otpada za odlaganje, sporije punjenje Karepovca i kontrolirano prijelazno razdoblje do regionalnog centra", naglasio je.
Svaki kilogram otpada koji se obradi i ne završi na odlagalištu znači manje plaćanja za odlaganje, manje troškova prijevoza, manje budućih troškova sanacije, a veća stopa reciklaže znači i izbjegavanje budućih penala, naknada i skupih hitnih rješenja, poput odvoza otpada na veće udaljenosti, upozorio je.
"Zato je važno jasno reći: ne možete istovremeno govoriti o cilju od 50 posto reciklaže i ukidati alat bez kojeg se taj cilj ne može ostvariti. To nisu političke ocjene. To su operativne i ekonomske činjenice", zaključio je Simončić.