Cijena goriva je 1.62. Bez vladina uplitanja bila bi ispod jednog eura

Foto: Lovro Domitrovic PIXSELL

CIJENE goriva su opet narasle. Litra dizela i eurosupera 95 je 1.62 eura, tj. za napuniti spremnik goriva od 40 litara treba izdvojiti 64.80 eura. Unatoč vladinim tvrdnjama da bi bez državnih intervencija poput zamrzavanja cijena i ograničavanja trgovačkih marži cijena rasla, ona prati kretanje na svjetskim tržištima.

Stvara se dojam da su za visoke cijene goriva krivi pohlepni trgovci, vlasnici rafinerija koji prerađuju naftu i kompanije koje vade sirovu naftu. Takva percepcija je u interesu subjekta koji je zapravo najodgovorniji za visoke cijene goriva, a to je država.

I to ne samo država kroz opći proračun, koji se puni PDV-om i trošarinama, nego i državne kompanije koje po zakonu imaju pravo na transfer dijela trošarina iz svakog plaćenog računa za gorivo. Cijena i benzina i dizela bi bila manja od 1 eura po litri da država ne naplaćuje PDV i trošarinu, čak i kada bi trgovci povećali marže. 

Koliko od cijene spremnika dizela uzima država?

Iako je konačna cijena litre benzina i dizela 1.62 eura, dio koji se odnosi na zaradu samog vlasnika benzinske stanice je 0.1245 eura po litri (manje od kune, tj. 0.94 kn/l). Za pun spremnik od 40 litara dizela treba izdvojiti 64.80 eura, od čega se samo 4.98 eura odnosi na maržu trgovca, tek 7.69 posto cijene koju plaća kupac goriva.

Petinu cijene čini PDV, koji je opći prihod državnog proračuna. Na plaćenu cijenu za napuniti puni spremnik od 40 litara dizelom to znači da država na račun PDV-a prihoduje 12.96 eura, daleko više od samog trgovca.

Još se više država naplati iz trošarina, čak 15.32 na spremniku dizela od 40 litara. 23.64 posto cijene čine trošarine države. Ukupno preko PDV-a i trošarina državni nameti čine 43.64 posto cijene, a udio samog trgovca koji isporučuje gorivo iznosi samo 7.69 posto. Ostalih 48.69 posto se odnosi na troškove nabavke sirovine, prijevoz, skladištenje i ostalo. 

Koliko od cijene spremnika benzina zaradi država?

Iako je cijena eurosupera ista kao cijena dizela, država na tom gorivu više zaradi zbog većih trošarina. Tako od 64.8 eura koliko treba platiti za napuniti spremnik od 40 litara, 12.96 eura odlazi državi na račun PDV-a i 18.24 eura na račun trošarina, ukupno 31.2 eura.

Kod plaćanja eurosupera, 48.15 posto cijene je ustvari plaćanje državi (PDV i trošarine), 7.69 je marža trgovca, a ostalih 47.69 se odnosi na cijenu sirovine, prijevoz, skladištenje i ostalo. Znači država "zaradi" kao svi ostali akteri prije samog trgovca, od vađenja sirove nafte, tankerskog prijevoza, prerade u rafineriji, skladištenja do prijevoza konačnog proizvoda (goriva) do trgovca.

 

Koliko od cijene spremnika benzina zaradi država?

To da država daleko najviše zarađuje na prodaji goriva od svih u lancu, od vađenja sirove nafte do prodaje goriva kupcu, neosporna je činjenica. To može promijeniti samo ukidanje trošarina uz radikalno smanjivanje PDV-a.

Djelomično je država "pomogla" kada je smanjila trošarine prošle godine, ali to nije bilo dovoljno značajno. Država ne želi ostati bez prihoda od poreza (trošarine su oblik poreza) na gorivo, pa je umjesto toga počela kriviti trgovce za visoke cijene i odlučila fiksirati trgovačke marže.

Prema najnovijoj odluci, trgovcima je dopuštena marža od 0.1245 eura po litri. Manje od 5 eura po spremniku od 40 litara. Država samo naplatom trošarina zaradi više od trostruko većeg iznosa, 15.32 eura po spremniku od 40 litara dizela i 18.24 eura po punom spremniku benzina.

Zapravo je sama država zadnjih mjeseci, suprotno od nastojanja da smanji trošarine ili PDV, Uredbom 30. lipnja povećala trošarine, benzina s 406 eur/1000 litara na 456 eur/1000 litara, a dizela s 353 eur/1000 l na 383 eur/1000 l. Te trošarine su potvrđene i zadnjom Uredbom o izmjeni Uredbe o visini trošarine na energente i električnu energiju koja je donesena 25. rujna. 

Trošarine su zapravo danas veće nego prije 30. lipnja, ali se vlada svejedno na službenim stranicama hvali snižavanjem visine trošarine, samo zbog toga što su manje nego 2022. Toliko o obećanju da će država učiniti sve što može da spriječi rast cijena goriva. Može učiniti puno, ako drastično smanji poreze, ali umjesto toga određuje trgovcima koliku smiju imati maržu iako je ta marža manja i od iznosa PDV-a i od iznosa trošarina.

Tri državne kompanije se financiraju trošarinama

Zakon o cestama (članak 91.) određuje da se 0.11 eura po litri naplaćene trošarine po litri goriva mora prebaciti na račun državne kompanije Hrvatske ceste i 0.03 eura po litri na račun Hrvatskih autocesta (HAC).

S obzirom na to da je marža trgovaca ograničena državnim dekretom na 0.1245 eura po litri, navedeno znači da Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste zajednički više uprihoduju po litri goriva (indirektno, posredstvom državnog proračuna) od samih vlasnika benzinskih stanica.

To nije sve. Zakon o željeznici (članak 18.) određuje da se od naplaćenih trošarina po litri benzina i dizela dio mora uplatiti na račun državne kompanije HŽ Infrastruktura. 2022. je HŽ Infrastruktura ostvarila više od milijardu kuna prihoda od državnog proračuna, što se velikim dijelom odnosi upravo na prihode od trošarina.

Sustav podjele trošarina državnim kompanijama funkcionira tako da se prvo trošarine po litri goriva uplate u držani proračun, a zatim iz državnog proračuna transferiraju na račune tri državne kompanije; Hrvatskih cesta, Hrvatskih autocesta i HŽ Infrastrukture. Građani i ne znaju što financiraju, jer na računu ne piše koji dio cijene se odnosi na trošarine ni s kojim dijelom trošarina se financiraju tri državne kompanije.

Država se osigurala i u slučaju pada cijena i u slučaju rasta cijena, da nema poreza cijena goriva bi bila ispod 1 eura po litri

Država je svakako osigurana jer postoje dvije vrste poreza na gorivo. Ako cijena pada, osigurani su državni prihodi od prevelikog pada zbog toga što su trošarine fiksne, isto se plaćaju bez obzira na cijenu. Ako cijena raste, država više zarađuje zbog toga što se PDV naplaćuje kao postotak od cijene.

Zbog toga što je dio oporezivanja fiksan, događa se da udio države ustvari pada s rastom cijena. Pri nižim cijenama udio države prelazi 60 posto. Da državni prihod ne pada previše kada padaju cijene, osiguravaju trošarine, a PDV osigurava da se i država okoristi od rasta cijena.

Na službenim stranicama Vlade piše da bi bez bez državne intervencije cijena benzina bila 1.74 eur/l a dizela 1.78 eur/l, umjesto 1.62 koliko je odredila država. Ali istina je da bi bez "intervencije" države, jer su i porezi oblik intervencije zbog toga što zadiru u cijene, cijena bila manje od 1 eur/l i za benzin i za dizel. Da nema PDV-a i trošarina, a da trgovci čak udvostruče svoje marže, cijena bi bila oko 1 eur/l. 

Buduće kretanje cijena goriva je u rukama države, unatoč očekivanju globalnog rasta cijena

Globalne vijesti nisu dobre po pitanju budućih cijena goriva. Cijena barela sirove nafte raste zadnjih mjeseci, i procjenjuje se da bi do kraja godine mogla dosegnuti 100 dolara po barelu. Strahuje se i od nestašice dizela zbog raznih poremećaja još iz doba pandemije, namjernog smanjivanja proizvodnje zemalja OPEC-a i ruske zabrane izvoza.

Ponovni val rasta cijena bi mogao pomrsiti planove središnjih banaka EU i SAD-a u borbi protiv inflacije. Energenti čine veliki dio ukupne inflacije, a posebno rast cijena dizela podiže cijene svih ostalih proizvoda jer je to najzastupljenije gorivo za transport.

Hrvatska država ima iste alate kao prije. U cijelom lancu, od vađenja sirove nafte, pomorskog transporta tankerima, prerade u rafinerijama, distribucije do benzinskih stanica i na kraju prodaje vozačima, država čini daleko najveći dio. Ako se izuzmu trgovci, država čini veći dio od svih ostalih u lancu koji počinje vađenjem nafte, a završava ulijevanjem goriva u spremnik automobila.

Za pretpostaviti je da će bijes vozača i građana opet biti usmjeren na trgovce, iako oni nikada nisu bili problem nego država. Posebno sada, kada im država prisilno ograničava iznos marže po litri goriva.

Hipotetski, da se ukine PDV na gorivo i trošarine, cijene bi mogle odmah pasti za više od 40 posto. To nije realno za očekivati, ali radikalno smanjivanje "zagriza" države u konačnoj cijeni može puno zaustaviti rast cijena, a ovisno o tome koliko porezi budu smanjeni, može pasti i cijena goriva.

Pročitajte više