JUČER je ruski predsjednik Vladimir Putin objavio da su Moskva i Minsk sklopili sporazum o razmještanju ruskog taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiju, što je odgovor na vojnu pomoć Zapada Ukrajini, posebice na slanje tenkovskih granata napravljenih od osiromašenog urana.
Činjenica da je o sporazumu javnost obavijestio Putin osobno pokazuje da se radi isključivo o političkoj odluci u kojoj će ruska i bjeloruska vojska biti tek izvršitelji. U svim državama posjednicima nuklearnog oružja ono je pod izravnim i trajnim nadzorom politike. Kodovi za njegovu upotrebu nalaze se kod premijera i predsjednika i nitko osim njih ne smije zapovjediti njegovu upotrebu. Jer je nuklearno oružje preopasno da bi se stavilo pod nadzor generala.
Politička demonstracija moći
Zbog toga je Putinova odluka da prisili bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka na prihvat ruskog nuklearnog oružja prije svega politička demonstracija moći usmjerena istovremeno prema bjeloruskoj javnosti i Europljanima. Na ovaj je način Bjelorusima jasno pokazano tko je glavni u odnosu između Moskve i Minska.
S obzirom na to da je rusko taktičko nuklearno oružje već razmješteno u ruskoj baltičkoj enklavi Kalinjingradu, dodatno razmještanje u Bjelorusiju samo će neznatno povećati ruske mogućnosti prvog udara. Tako da s vojnog stajališta takav potez nije odveć važan. No kako ruski politički vrh voli prijetiti nuklearnim oružjem, Putin je povukao jedan od rijetkih političkih poteza koji te prijetnje čini vjerodostojnijim.
Pritom je većini komentatora i analitičara promakla činjenica da ruskog nuklearnog oružja u Bjelorusiji još uvijek nema te da su u tijeku pripreme za njegovo razmještanje. Prva skladišta izgrađena za prihvat nuklearnih bojnih glava bit će dovršena početkom srpnja ove godine. Rusija je u bjeloruske zrakoplovne baze već razmjestila 10 borbenih aviona osposobljenih za nošenje nuklearnog oružja te projektile 9K720 Iskander koji se mogu naoružati nuklearnim bojnim glavama. Za sada se ne zna kada će i hoće li rusko nuklearno oružje doći u Bjelorusiju ili će sve ostati samo na prijetnjama. No Putinova je objava privukla pažnju svjetskih medija i time ispunila svrhu.
Putinov veliki problem
Putinov najveći problem je taj što bi upotreba nuklearnog oružja isprovocirala jednaki odgovor Zapada. Ne samo Sjedinjenih Država jer i Velika Britanija i Francuska posjeduju nuklearno oružje te su ga spremne upotrijebiti. Doduše, London nešto više nego Pariz. Zbog toga je vjerojatnost upotrebe nuklearnog oružja u Europi vrlo mala.
Barem za sada dok se ruska vojska još nekako drži u Ukrajini. Opasnost od ruske upotrebe značajno će se povećati ako i kad ukrajinske snage dopru do Krima. Stoga ne čudi da sa Zapada često upozoravaju Kijev da ne pokušava vojno vratiti Krim. Nekad izravno, a češće kroz tvrdnje da ukrajinska vojska nema snage za takvu operaciju.
Čime to Putin prijeti?
Čime to prijeti Putin? Taktičko nuklearno oružje razvijeno je pedesetih godina prošlog stoljeća kao oružje kojim će se zaustaviti deseci sovjetskih tenkova kad preko Zapadne Njemačke krenu za Zapad. U tu kategorizaciju ulaze nuklearne bojne glave snage do 50 kilotona, što je dovoljno da se razori grad veličine Londona.
S obzirom na to da je razvijeno kao taktičko oružje koje se namjeravalo koristiti u bitkama, napravljene su i nuklearne bojne glave namijenjene ispaljivanju iz haubica kalibra 203 i 155 milimetara. Sovjetski Savez je razvio posebne taktičke nuklearne bojne glave za protubrodske projektile namijenjene potapanju američkih nosača zrakoplova.
Od raspada SSSR-a 1991. godine broj taktičkih nuklearnih bojnih glava bio je u stalnom opadanju. Prije svega jer se smatralo da za njih više nema potrebe. Barem se tako smatralo na Zapadu. Amerikanci su u Europi ostavili oko 150 nuklearnih bombi B61 razmještenih u bazama Kleine Brogel u Belgiji, Büchel u Njemačkoj, Aviano i Ghedi u Italiji, Volkel u Nizozemskoj i İncirlik u Turskoj.
To se oružje smatra zastarjelim te mu je vrijednost više simbolička nego vojna. S druge strane, Rusija ima arsenal od oko 2000 taktičkih nuklearnih bojnih glava namijenjenih za postavljanje na balističke i krstareće projektile te na torpeda. I njima od veljače prošle godine neprestano prijeti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala