RUSKI predsjednik Vladimir Putin uvijek je uživao u svojim globalnim izletima, gradeći imidž jednog od velikih igrača koji upravljaju svijetom. Dok Kremlj odbacuje optužbe Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine protiv njega, unutar zidova Kremlja pojavila se druga stvarnost. Putinov svijet je upravo postao manji, piše u svojoj analizi CNN.
Na summitu G20 u Hamburgu 2017. Putin je proveo sate razgovarajući nasamo s vjerojatno najmoćnijim čovjekom na svijetu u tom trenutku, bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Godinu dana kasnije, na sljedećem summitu čelnika G20 u Buenos Airesu, Putin je srdačno pozdravio saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana nakon što je izbio skandal oko brutalnog ubojstva novinara Jamala Khashoggija.
Korištenje svjetla globalne pozornosti pomoglo mu je i kod kuće, ojačavši njegov imidž snažnog momka golih prsa, lovca na medvjede kao zaštitnika Rusa. Ali sve je to prošlo. I Njemačka i Argentina su potpisnice Rimskog statuta, dvije od 123 nacije koje su obvezne ako im se Putin ponovno nađe na pragu izručiti ga Haagu kako bi se suočio s ratnim zločincem.
Putin pred dilemom
Putin se sada suočava s dilemom ako se pojavi u Delhiju na ovogodišnjem G20 u rujnu. Indija, poput SAD-a, nije potpisala Rimski statut, ali što će učiniti premijer Narendra Modi?
Ubrzo nakon objave ICC-a američki predsjednik Joe Biden je, kada ga je novinar upitao treba li Putinu suditi za ratne zločine, odgovorio da je "jasno da je počinio ratne zločine", ukazujući da Putin neće biti dobrodošao u SAD.
Ovo ostavlja dvosmislenu vrstu pravne zamke u kojoj bi se Putin nenamjerno mogao naći u budućnosti. Bez pažljivog planiranja Putin bi mogao sletjeti u zemlju koja očito nije svrstana uz ICC i koja ne poštuje zahtjeve međunarodnog prava i svejedno biti izručen Haagu.
Naravno, puno optuženika ICC-a je na slobodi, doduše nitko s Putinovim profilom. Jedini drugi predsjednik među 15 bjegunaca pred ICC-om je bivši sudanski predsjednik Omar al Bashir, koji uspješno izbjegava pravdu i na položaju i izvan njega već više od 13 godina.
Slučaj Milošević
Ali međunarodna pravda ima dug doseg. Bivši srpski predsjednik Slobodan Milošević, koji je ranih 1990-ih potaknuo raspad bivše Jugoslavije, naposljetku je završio u Haagu 2001. godine suočen s optužbama za ratne zločine po nizu pitanja i umro od zatajenja srca u tamošnjem zatvoru nekoliko godina kasnije.
Ustavno je smijenjen s dužnosti, nikada nije pobjegao iz Beograda i nikada nije očekivao da će ga njegovo pravosuđe izručiti međunarodnom suđenju.
Njegovi pomagači u nekim od ratnih zločina, vojni zapovjednik bosanskih Srba general Ratko Mladić i njihov srpski nacionalistički vođa Radovan Karadžić, pokušali su se sakriti od pravde. Obojica su završila pred međunarodnom pravdom u Haagu, obojica su osuđena za ratne zločine i obojica su još uvijek u zatvoru.
Možeš bježati, ali se ne možeš sakriti
Lekcija za Putina je da može bježati, ali se ne može sakriti. Možda još bolje, lekcija naučena u Miloševićevom slučaju je da bi današnji podređeni sutra mogli postati vaši tamničari, ako ne zadržite vlast, piše CNN.
Ne samo da je Putinov svijet manji nego su mu se i leđa približila zidu. Njegove opcije, pogotovo ako se gleda kroz njegovu ponekad paranoičnu prizmu, puno su ružnije nego prošli tjedan.
Ipak, ima prijatelje na koje se može osloniti, barem za sada. Kineski predsjednik Xi Jinping bit će danas u Moskvi, dajući Putinu savršenu priliku za ponovno povećanje njegovog inače oslabljenog položaja.