OTVORENO razočaran odabirom Ive Josipovića za trećeg hrvatskog predsjednika don Ivan Miklenić, nemajući nikakve prljavštine za iznijeti o profesoru Ivi Josipoviću, a očigledno nadahnut popularnim crkvenim teorijama o uroti jednu je ekskluzivno smislio samo za novoizabranog hrvatskog predsjednika.
Krećući "ab ovo", prema Miklenićevoj teoriji novi je predsjednik hrvatskom stadu nametnut kao jedini favorit od samih početaka kampanje jer već tada je bilo jasno da je umilni profesor miljenik većinskog biračkog tijela. Postao je tada i službeni kandidat ne samo svoje stranke, nego i određenih centara moći, "centara koji djeluju daleko od očiju javnosti". A ti "tajni centri moći", navod Miklenić, omogućili su mu specijalni medijski tretman - Josipović je zauzeo medije, a njegova se moć počela nekontrolirano širiti, vjeruje službeno glasilo Kaptola.
Urotnik do urotnika
Nakon prvog izbornog kruga, urotnici su već sami počeli izlaziti u javnost, pa je Josipoviću stigla i otvorena potpora dosadašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića, pa onda i političkih stranka uključujući neke koje su sada u vladajućoj koaliciji, zatim "čak i predsjedničkog kandidata HDZ-ova disidenta". Čušnuo je velečasni pri tom i vladajući HDZ, zaključujući po onoj "tko šuti, taj se slaže" da se HDZ neizravno slizao s urotnicima i dao "svojevrsnu" potporu agnostiku Josipoviću.
No, činivši sve kako bi njegova "držala vodu", velečasni je sam sebi skočio u usta. Pojedini su se centri moći pobrinuli za Josipovićevu pobjedu time što su "snažno podupirali nerealnu ambicioznost pojedinih kandidata, makar deklarativno desničarske opcije" - i pri tom je mislio na koga drugoga nego na Bandića.
A Bandić je lijepo danima prije konačnog odabira hodočastio na Kaptol gdje mu je kandidaturu blagoslovio kardinal Bozanić. I tada s križem od odakativnih pet kilograma stajao za govornicom nimalo proračunato samoreklamirajući se kao veliki bogoljub.
"Bilo bi pravo čudo da se dogodilo drugačije"
I eto sada, očajni Miklenić zbroji je dva i dva kostantirajući da je slijedom svega toga razumljivo da je izbore dobio SDP-ov kandidat. "Bilo bi pravo pravcato čudo da se dogodilo drugačije", zdvaja on.
I dok za Josipovića kaže da je postao potvrda kontinuiteta valjda Mesićeve politike, velečasni je zapravo lamentirao nad slabljenjem moći crkvene politike. Miklenić lamentira jer je Josipović samo potvrda da im više nije mjesto u politici. I razumljivo postaje tek to da Crkvi takav scenarij nimalo ne odgovara. Razumljivo je zašto Mikleniću izbor Josipovića ne predstavlja demokratski iskorak.