Nakon višemjesečnog natezanja, pregovora i dogovora, koji su s vremena na vrijeme sadržavali sve elemente tragikomedije, Crna Gora će u konačnici ipak dobiti vladu. Manjinsku.
Parlamentarni izbori održani 11. lipnja 2023. godine
Najviše glasova na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, koji su održani 11. lipnja, prije nešto više od četiri mjeseca, dobio je Pokret Europa sad (PES). Odmah iza njih bila je koalicija stranaka okupljena oko opozicijske Demokratske partije socijalista (DPS), a treću najveću podršku birača koji su u nikad manjem broju izašli na birališta dobila je koalicija ekstremne desnice, proruskog i prosrpskog bloka stranaka Za budućnost Crne Gore (ZBCG). Riječ je zapravo o dvjema strankama, i to Novoj srpskoj demokraciji i Demokratskoj narodnoj partiji, koje su u ranijim sazivima crnogorskog parlamenta djelovale kroz koaliciju Demokratski front.
Dakle, lider PES-a Milojko Spajić je kao relativni pobjednik spomenutih izbora dobio mandat od novoizabranog predsjednika Crne Gore, svog partijskog kolege Jakova Milatovića, da formira 44. vladu Crne Gore. I tu započinju sve njegove muke i nevolje.
Deset principa
Spajićev PES je odmah po završetku izbornog procesa i potvrde relativne pobjede na izborima izašao u javnost s deset principa kao temeljem za buduće pregovore s potencijalnim partnerima oko formiranja nove vlade. U startu su iz tih razgovora bili isključeni koalicija okupljena oko DPS-a i građanski pokret Ujedinjena reformska akcija (URA).
Spajić ni jedne ni druge nije želio za partnere iz raznih razloga; DPS kao partiju koja po njegovom mišljenju nije napravila neophodnu transformaciju i otklon od višedesetljetnog djelovanja povezanog s korupcijom i kriminalom, a URA-u upravo zbog toga što je u relativno kratkom vremenu obnašanja vlasti pokazala da je sklona korupciji i kriminalu.
Međutim, obje su ove partije, barem deklarativno, svjetonazorski bile objektivno bliže definiranim principima PES-a od, primjerice, ZBCG-a, Socijalističke narodne partije ili Demokrata. A principi koje je definirao PES ticali su se potvrde da je Crna Gora neovisna i suverena država zasnovana na demokraciji i jednakim pravima svih njenih građana, zatim jačanja borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije, uspostavljanja održivog ekonomskog modela upravljanja, reforme izbornog zakonodavstva, eliminacije nacionalnih, vjerskih i političkih podjela te nepotizma i klijentelizma koji su desetljećima razarali crnogorski demokratski napredak.
Pritisci sa Zapada i iz Beograda
S druge strane, Zapad je ne jednom jasno dao do znanja mandataru Spajiću da u novoj vladi ne bi smjeli sjediti predstavnici ZBCG-a zbog njihovih nedvojbenih veza s ruskim centrima moći te provođenja politika kreiranih na Andrićevom vijencu 15 u Beogradu, koje imaju za cilj destabilizaciju ne samo Crne Gore nego cijele regije.
Prije svega, ovdje se mislilo na deklarirane stavove ZBCG-a o nepriznavanju neovisnosti Kosova, nepriznavanju postojanja genocida u Srebrenici, opstrukciji euro-atlantske politike sankcija Rusiji zbog invazije Ukrajine, ali i negativnom odnosu koji je ova koalicija imala prema učlanjenju Crne Gore u NATO savez.
Za razliku od Zapada, očekivanja službenog Beograda, koja su priopćavana brutalno, bez imalo obzira za diplomatsku komunikaciju i ton, i to preko izjava najviših dužnosnika, počevši od predsjednika Vučića do ministra vanjskih poslova Dačića, bila su da koalicija ZBCG mora ući u novu vladu. Razlog je bio: "Ako mogu Albanci u Sjevernoj Makedoniji, zašto ne bi mogli Srbi u Crnoj Gori? Dakle, Srbi su ponovno diskriminirani."
Apsolutno se zanemarivala činjenica da su za ZBCG zaista uglavnom glasali građani Crne Gore koji se deklariraju kao Srbi, ali da je mnogo veći dio pripadnika srpskog naroda u Crnoj Gori glasao za druge partije, primjerice, PES, Demokrate ili Socijalističku narodnu partiju.
Mandatar je pokušao balansirati
Mandatar Spajić našao se između čekića i nakovnja. Ne samo da je trpio pritiske ambasada Quinte (SAD-a, UK-a, Italije, Njemačke i Francuske), odnosno specijalnog izaslanika State Departmenta za Zapadni Balkan Gabriela Escobara - koji su, kako sam naveo, izjavljivali da je sudjelovanje ZBCG-a u budućoj vladi za njih neprihvatljivo - te s druge strane najviših dužnosnika Srbije nego se u crnogorskoj javnosti uvelike počelo špekulirati kako je u samom PES-u došlo do podjele i rascjepa na procrnogorski i prosrpski blok.
Prema tim narativima, prosrpski blok pod direktnom kontrolom predsjednika države Jakova Milatovića uspio je nametnuti svoja stajališta mandataru Spajiću te isposlovati da se sporazum ipak napravi sa ZBCG-om i pored toga što su stranke manjinskih naroda, prije svih Bošnjačka stranka (BS) i Hrvatska građanska inicijativa (HGI), decidirano priopćile kako neće ulaziti u vladu u kojoj sjedi ekstremna desnica u vidu ZBCG-a. Dakle, Spajić je u konačnici ipak popustio, a kako će se takav epilog odraziti na odnose Crne Gore sa zapadnim partnerima - ostaje za vidjeti.
Potpisan koalicijski sporazum
Prema neslužbenim informacijama, većina partija budućih konstituenata nove crnogorske vlade potpisala je koalicijski sporazum. Sporazum su potpisali lider PES-a i budući premijer Crne Gore Milojko Spajić te lideri ZBCG-a, odnosno Nove srpske demokracije i Demokratske narodne partije, zatim lideri Demokrata, SNP-a, Albanskog foruma i Albanske alijanse, kao i predsjednik građanskog pokreta CIVIS. Navodi se da bi sjednica Skupštine Crne Gore, na kojoj će za predsjednika biti izabran četnički vojvoda Andrija Mandić iz redova ZBCG-a, trebala biti održana 26. listopada. Odmah nakon te sjednice najvjerojatnije bi trebala biti održana i nova, na kojoj bi bila izabrana 44. vlada Crne Gore.
Prema postignutom koalicijskom sporazumu, ZBCG bi Spajićevoj vladi trebao davati manjinsku podršku nešto više od godinu dana, do kraja 2024. godine, a nakon toga je dogovoreno da ova koalicija uđe u vladu, koja bi tada bila rekonstruirana, te dobije jedno potpredsjedničko mjesto i četiri ministarstva. Zapravo je riječ o svojevrsnom kompromisu između zahtjeva zapadnih partnera s jedne strane i inzistiranja dijela PES-a, zalaganja predsjednika Crne Gore i snažnog lobiranja vlasti Srbije s druge strane. ZBCG nije faktički ušao u vladu, već joj je dao manjinsku podršku, ali je zauzvrat dobio mjesto predsjednika skupštine i mogućnost postavljanja svojih članova po dubini vlasti.
Međutim, s obzirom na to da predsjednik Skupštine Crne Gore sukladno službenoj dužnosti postaje član Nacionalnog vijeća za obranu i sigurnost, postavlja se racionalno pitanje na koji način će reagirati gospodin Mandić, kao dugogodišnji protivnik učlanjenja Crne Gore u NATO i same politike spomenutog vojnog saveza te velik pobornik ruske neoimperijalističke politike i predsjednika Putina, kada na svoj radni stol dobije obavještajna izvješća iz NATO-ove središnjice.
Hoće li ih odmah proslijediti Kremlju ili će prije toga za dozvolu pitati pretpostavljenog na Andrićevom vijencu 15 u Beogradu? Nevjerojatno, ali moguće. I što će NATO učiniti u vezi cijelog tog cirkusa? U ovom trenutku nisu poznati modaliteti daljnje suradnje na relaciji NATO-Crna Gora.
U novoj vladi PES će imati premijera i deset ministarstava, Demokrate umjesto zamjenika premijera, potpredsjednika vlade i četiri ministarstva, SNP dva ministarstva, Albanski forum jedno potpredsjedničko mjesto i jedno ministarstvo, Albanska alijansa jedno ministarstvo i građanski pokret CIVIS jedno potpredsjedničko mjesto.
Zanimljivo istraživanje CGO-a o konstituentima nove vlade Crne Gore
Zanimljivo istraživanje provela je jedna od najeminentnijih i najcjenjenijih nevladinih organizacija u Crnoj Gori, Centar za građansko obrazovanje (CGO), a tiče se ideološke profilacije glasača, odnosno pristalica ključnih konstituenata nove vlade Crne Gore.
Prema spomenutom istraživanju, stavovi pristalica ove četiri ključne stranke i koalicije buduće vlasti drastično odudaraju od europskih vrijednosti i proklamiranih politika EU prema, primjerice, ratu u Ukrajini, pitanju genocida u Srebrenici, neovisnosti Kosova, a u povijesno-ideološkom smislu eklatantan primjer je odnos prema četničkom pokretu.
Četnički pokret je relativno do uvjerljivo popularniji kod svih subjekata buduće vlasti: ZBCG - 60%, SNP - 48%, PES i Demokrate - 27%, uz napomenu da je više od polovine pristalica Evrope sad i Demokrata neopredijeljeno u vezi ovog pitanja.
Što se tiče pokolja u Srebrenici, stanje je još gore. Zločin genocida negira 86.6% pristalica ZBCG-a, 64.4% SNP-a, 41.6% PES-a i 41.5% Demokrata.
Neovisnost Kosova je problematično i otvoreno pitanje za 96% pristalica ZBCG-a, 84% SNP-a, 55% PES-a i 55% Demokrata.
Na strani Rusije u sukobu s Ukrajinom je 75.4% pristalica ZBCG-a, 60% SNP-a, 42% PES-a i 40% Demokrata, pri čemu je 47% pristalica Demokrata neopredijeljeno povodom ovog pitanja. Posljedično, njihov je stav protivan sankcijama Ruskoj Federaciji.
U konačnici, utjecaj Rusije u regiji ne smatra opasnim 82% pristalica ZBCG-a, 66% PES-a, 64% SNP-a i 44% Demokrata, pri čemu je 35% Demokrata neopredijeljeno.
Ako su navedeni podaci relevantni, a ponavljam da je istraživanje proveo jedan od najcjenjenijih NGO-a u Crnoj Gori s jakim kontaktima u EU institucijama i EU NGO sektoru, postavlja se logično pitanje kako je moguće da predstavnici biračkog tijela Crne Gore s ovim svjetonazorima provedu zacrtane politike ubrzane EU integracije, produbljivanja suradnje u okviru NATO saveza, odnosno politike dobrosusjedske suradnje. Bojim se da ako krenu u proklamiranom pravcu, najurit će ih vlastiti birači.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala