TLO u Turskoj i sjevernoj Siriji bilo je rastrgano, napuknuto i pomaknuto u različitim smjerovima nakon snažnog potresa magnitude 7.8 i naknadnih potresa 6. veljače ove godine. Dvije jasne pukotine sada se protežu stotinama kilometara na mjestima gdje se tlo pomaknulo i do sedam metara u suprotnim smjerovima, piše u svojoj velikoj analizi Reuters.
Podaci o praćenju površine britanskog Centra za promatranje i modeliranje potresa, vulkana i tektonike (COMET) pokazuju koliko se tlo pomaknulo. Rasjed se proteže oko 300 km do obale Sredozemnog mora. Čak i na južnom vrhu većeg rasjeda, oko 150 km od epicentra inicijalnog potresa magnitude 7.8, selo Tepehan u pokrajini Hatay svjedočilo je nevjerojatnim pukotinama koje su prodirale do površine.
Snimka dronom od 10. veljače pokazala je pukotine koje su presjekle maslinik u selu.
"Oko 4:20 ujutro probudila nas je buka. Zbog početne panike nitko nije znao možemo li uspjeti napustiti kuće i možemo li preživjeti. Izgubili smo nadu", rekao je mještanin Mehmet Temizkan. "Bili su to vrlo veliki i snažni potresi koji su se probili sve do površine preko dugog niza rasjednih segmenata", rekao je Eric Fielding, geofizičar u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju, u izjavi na web stranici NASA-inog Earth Observatoryja.
"Ovo je izazvalo izuzetno snažno podrhtavanje na vrlo velikom području koje je pogodilo mnoge gradove i mjesta prepuna ljudi. Dužina rasjeda i magnituda potresa od 7.8 bile su slične potresu iz 1906. koji je uništio San Francisco", rekao je Fielding.
Zemlja se pomicala u suprotnim smjerovima
Zemljište s obje strane rasjeda kretalo se u suprotnim smjerovima, zaustavivši se na nekim mjestima oko sedam metara dalje od svoje polazne točke, prema podacima Chrisa Millinera s Kalifornijskog instituta za tehnologiju. Glavni potres ostavio je dugačku pukotinu s pomacima do pet metara. Kraća pukotina nakon naknadnog potresa magnitude 7.5 donijela je veće pomake zemljišta do sedam metara na nekim mjestima.
Manji gradovi neposredno iznad crte rasjeda pretrpjeli su najjače potrese. Glavna pukotina prošla je ravno kroz mnoga od tih naselja. Susan Hough, seizmologinja iz Geološkog instituta Sjedinjenih Američkih Država, rekla je da u mnogim slučajevima ljudi zbog resursa žive u blizini rasjednih zona.
"Ako živite u podnožju planina, ondje bi moglo biti više vode", rekla je Hough.
Satelitske snimke
Reutersova analiza i procjena pokazuju da su naselja izgrađena u blizini rasjedne zone imala veću populaciju što su bila bliže pukotini. Mnogi smrtni slučajevi i rušenja zgrada dogodili su se, međutim, u većim gradovima udaljenima od zone rasjeda, za što su stručnjaci rekli da je povezano s geografskim okolnostima.
Margarita Segou, seizmologinja s Britanskog geološkog instituta, rekla je da je sigurnije graditi na planinskim stijenama nego na mekom tlu u ravnici, koje ima tendenciju pojačavanja kretanja tla. Satelitske slike jasno su pokazale pomicanje površine.
Pukotina dužine 300 kilometara
Potresi su otvorili dvije ogromne pukotine na Zemljinoj površini, od kojih se duža proteže oko 300 km južnom Turskom.
"Potres ove veličine uzrokuje da se rasjed lomi prilično dugo", rekao je Roger Musson, počasni znanstveni suradnik Britanskog geološkog instituta. Pukotina se može usporediti s dužinom Tajvana, Južne Koreje ili Portugala.
"Užasno je imati ovako dug rasjed u naseljenom području", rekao je profesor Tim Wright, voditelj britanskog Centra za promatranje i modeliranje potresa, vulkana i tektonike.
Stručnjaci kažu da površinske pukotine nude vrijedan izvor podataka koji će im pomoći da razumiju procese koji su uzrokovali tako razoran događaj - i na kraju spasiti živote.
"Znanstvenici diljem svijeta koriste ove vrste podataka za izradu 'izvornih modela' događaja", rekao je Wright dodajući da bi takvi modeli mogli predvidjeti kako se strukture ponašaju tijekom potresa i kako bi mogle utjecati na ključnu infrastrukturu kao što su mostovi i ceste. "Dugoročno, forenzičko razumijevanje svakog potresa pomaže nam da se pripremimo za buduće događaje u različitim regijama."