Kad je 1933. započela gradnja Golden Gate Bridgea, danas možda najprepoznatljivijeg simbola San Francisca, taj projekt nipošto nije imao jednoglasnu podršku javnosti. Naprotiv, most koji se danas smatra arhitektonskim i inženjerskim čudom dugo je izazivao sumnje, strahove i otvoreno protivljenje.
Ideja o mostu koji bi premostio tjesnac Golden Gate pojavila se još početkom 20. stoljeća, no mnogi su je smatrali neostvarivom. Tjesnac je poznat po snažnim morskim strujama, gustim maglama i jakim vjetrovima, a područje je i seizmički vrlo aktivno. Kritičari su tvrdili da bi takav most bio preskup, tehnički neizvediv i opasan, posebno u slučaju potresa ili sudara brodova s nosačima.
Otpor nije dolazio samo od građana. Brodarske kompanije protivile su se projektu jer su strahovale da bi most ograničio plovidbu prema luci San Francisca. Dio lokalnih političara upozoravao je na golemi financijski rizik, osobito jer je projekt odobren u vrijeme Velike depresije, kada su mnogi smatrali da bi novac trebalo usmjeriti u hitnije socijalne potrebe.
Unatoč svemu, projekt je ipak krenuo 1933. godine, zahvaljujući upornosti glavnog inženjera Josepha Straussa i potpori dijela javnosti koja je u mostu vidjela priliku za zapošljavanje tisuća ljudi i dugoročni gospodarski razvoj regije. Gradnja je trajala četiri godine, a most je otvoren 1937., uz veliko slavlje i više od 200 tisuća pješaka koji su ga prvi prešli.
Ironično, upravo ono čega su se kritičari najviše bojali - veličina, upadljivost i "narušavanje krajolika" - s vremenom je postalo razlog njegove slave. Golden Gate Bridge danas je neodvojiv dio identiteta San Francisca i jedan od najfotografiranijih mostova na svijetu, dokaz da i najkontroverzniji projekti ponekad postanu bezvremenski simboli.