Dnevnik dječaka koji je preživio najužasniju bitku rata. "Djed i baka su mrtvi..."

Foto: EPA

Nedjelja, 3. svibnja: "Dobro sam spavao, probudio sam se, smijao se, ustao i čitao sam svoju knjigu do 25. stranice. Moj djed je mrtav, ja imam ranu na leđima, koža mi je otišla, moja sestra ima ozljede na glavi, a mama nema više mesa na ruci i ima rupu u nozi."

Ponedjeljak, 4. svibnja: "Baka je išla donijeti vode i vratila se. Uostalom, ja uskoro imam rođendan. Meni je osam godina, mojoj sestri 15, mojoj mami 38 i ona treba zavoj. Moja dva psa su poginula. Isto kao i moja baka Halja i moj najdraži grad Mariupolj."

To je osmogodišnji Jehor zapisao u svom dnevniku za vrijeme ruske opsade Mariupolja, piše Deutsche Welle.

Tjednima pod stalnom paljbom

Jehorove zapise spasio je njegov rođak, fotograf Jevgenij Sosnovski. On je sa svojom suprugom Svitlanom živio u stanu u jednoj višekatnici u središtu ukrajinskog lučkog grada Mariupolja. "Imao sam normalan život, ugodan život", pripovijeda ovaj 60-godišnjak. "Imao sam stan, imao sam posao, imao sam hobije."

A onda je Rusija 24. veljače 2022. u Mariupolj donijela rat, a time je poremetila i život Sosnovskog. Stanovnici tog grada tjednima su živjeli pod stalnom paljbom ruske vojske. Nije bilo struje, vode i plina. Ljudi su se nekako snalazili da bi osigurali ono najnužnije. Mjesecima je Rusija opsjedala taj grad. U napadima ili od posljedica bolesti ili ozljeda poginule su tisuće civila.

Pojedinosti i dalje nepoznate

Što se događalo za vrijeme višemjesečne opsade i kako izgleda život Ukrajinki i Ukrajinaca nakon aneksije Mariupolja, koja je suprotna međunarodnom pravu, teško je reći. Otkako je Mariupolj pod ruskim nadzorom ukrajinske vlasti i međunarodni istražitelji nemaju pristup tom gradu.

Ukrajinska nevladina organizacija Truth Hounds je skupa s organizacijama Human Rights Watch i SITU Research mukotrpno skupljala dokaze o brutalnim ruskim postupcima. Ispitivala je stanovnike, prikupila i analizirala stotine fotografija, videa i satelitskih snimki. Njezin izvještaj je stravičan.

Najmanje 8000 ljudi poginulo je u ruskim napadima na Mariupolj. Taj broj je, međutim, vjerojatno puno veći jer je u nekim grobovima zakopano više osoba, a neke grobnice možda još nisu identificirane. Ukrajina tvrdi da su ubijeni deseci tisuća ljudi, ali ne može navesti točne brojke.

Izvještaj o razaranju

Jedna od istražiteljica organizacije Truth Hounds je pravnica Marina Slobodjanjuk. Ona je vodila istraživanje i već godinama progoni ratne zločince. "Nije bilo prvi put da sam čula za bombardiranje", kaže. "Ali za tolike razmjere razaranja i ciljane napade na civile nisam čula nikad u životu. Takvo što nisam susrela u životu", dodaje. Marina Slobodjanjuk se nada da će zahvaljujući njezinim dokazima jednoga dana odgovorni za te strahote završiti na Međunarodnom sudu. "Svi dokazi su tu, netko bi ih samo morao skupiti", kaže i dodaje da je zato ovaj izvještaj jako važan.

U zajedničkom izvještaju tih organizacija detaljno su dokumentirani brojni "ruski napadi koji su očito suprotni međunarodnom pravu". Među njima su i ruski napadi na dvije bolnice, znamenito gradsko kazalište, skladište hrane, mjesto na kojem se dijelila humanitarna pomoć, jedan supermarket i stambenu zgradu koja je služila kao smještaj za nuždu.

Uništene gotovo sve stambene zgrade, škole, bolnice

U izvještaju se dalje kaže: "Ni u jednom od ovih slučajeva nismo pronašli dokaze da je u tim napadnutim zgradama ili u njihovoj blizini bila ukrajinska vojska, zbog čega su ti napadi proizvoljni i time protuzakoniti. Ili ako smo našli ograničenu vojnu nazočnost, onda je napad bio nerazmjeran i time vjerojatno protuzakonit."

U zajedničkom izvještaju tim je organizacijama uspjelo pokazati "kako je Rusija ljudima onemogućila život u gradu", kaže Slobodjanjuk. Nisu to bili samo napadi sami po sebi nego je Rusija napadala civile "svim zamislivim oružjem".

Izvještaj dokumentira da je do kraja opsade sredinom svibnja 2022. u Mariupolju bilo uništeno 93 posto svih stambenih višekatnica u središtu grada i svih 19 medicinskih ustanova. A i 86 od 89 škola, koje su ove organizacije mogle identificirati u Mariupolju, također je bilo uništeno.

Sjećanja na djetinjstvo u ratu

Jevgenij Sosnovski preživio je napade. U tome mu je pomogao prije svega njegov posao kao fotografa, kaže. "Ako svi umru, trebalo bi od njih nešto ostati", mislio je. I počeo je dokumentirati život pod ruskom paljbom i opsadom.

Te slike pričaju priče ljudi u strahovitoj svakodnevici tijekom brutalne agresije. Tu je i priča o njegovom rođaku Jehoru. "Ne znam gdje sam našao tu bilježnicu", kaže Sosnovski. "Možda ju je netko izgubio."

"Dao sam je djetetu, Jehoru, kad smo bili u podrumu", priča i dodaje: "Kako bi on mogao tu nešto crtati, da se dijete ima čime zabaviti i odvratiti pozornost od svega što se događa oko njega." Ali Jehor nije crtao. To su odrasli primijetili tek kasnije. Jehor počinje pisati dnevnik. Ono što je on zapisao ponovno je rasplakalo njegovog rođaka. To su sjećanja na djetinjstvo u ratu.

Sosnovski je uz Jehorovo dopuštenje fotografirao njegov dnevnik i objavljivao slike na Facebooku. Kad su morali bježati, sve što je mogao ponijeti bili su memorijski diskovi s fotografijama. "To se za mene pokazalo kao najveća vrijednost", kaže Sosnovski. Svi drugi predmeti će moći biti ponovno napravljeni, ali fotografije ne. Otisnute fotografije na papiru su izgorjele, ali nisu ove sačuvane na memorijskim diskovima.

Pročitajte više