PRATIMO li u posljednje vrijeme vijesti o Kini, možemo primijetiti neobičan kontrast. Dok s jedne strane neprestano slušamo o spasonosnim kineskim investicijama koje je hrvatska vlada dogovorila s kineskom delegacijom, s druge strane europski lideri i analitičari sve glasnije upozoravaju na rizik koji kineska ekonomska ofenziva na Europu donosi.
Iz ove bismo diskrepancije čak mogli zaključiti da Hrvatska nije dio EU-a - ali jest. I stoga se opravdano nameće pitanje kako će Bruxelles reagirati na Zagreb koji mu iza leđa šuruje s Pekingom.
>> Njemački mediji upozoravaju na opasnost partnerstva Kine i Hrvatske
No i sam je odnos EU-a i Kine vrlo zamršen i proturječan. To možda najbolje ilustrira izjava Europske komisije iz ožujka prema kojoj je "Kina simultano partner za suradnju s kojim EU ima srodne ciljeve, partner u pregovorima s kojim EU mora pronaći ravnotežu interesa, ekonomski konkurent, a za tehnološko vodstvo i sistemski suparnik koji promiče alternativne modele vladanja". Opis Kine kao sistemskog rivala predstavlja dramatičan obrat u odnosu Europe prema Kini. Kao i SAD, i Europska unija je desetljećima tretirala Kinu kao zemlju u razvoju kojoj se treba u određenom smislu progledati kroz prste, od ekoloških standarda do kršenja načela slobodne trgovine i intelektualnog vlasništva.
Macron: "Period europske naivnosti je gotov"; Plenković: "Ovo je šansa za Hrvatsku"
Američki predsjednik Donald Trump je, međutim, od svog dolaska na vlast dramatično zaoštrio odnos prema Kini, pokrećući svojevrsni ekonomski rat protiv azijske sile. A prošlog je mjeseca Macron, obznanjujući da je "period europske naivnosti gotov", sugerirao da je i Europa izgubila strpljenje s Kinom.
EK i visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini su u ovoj izjavi predložili 10 "konkretnih akcija" koje bi europske zemlje mogle poduzeti, uključujući postizanje "više balansiranog i više recipročnog ekonomskog odnosa", "otvaranje prilika za javnu nabavu u Kini" i osiguravanje "ne samo cijene nego i visokih razina radničkih i ekoloških standarda" pri sudjelovanju kineskih tvrtki u europskoj javnoj nabavi i infrastrukturnim natječajima.
Europski lideri, predvođeni francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, sve su zabrinutiji zbog kineske politike ekonomskog nacionalizma i sve odlučniji suzbiti kineski utjecaj u Europi ekonomskim barijerama, piše CNN u analizi objavljenoj na dan 21. summita EU - Kina, održanog u Bruxellesu prošlog tjedna. Glavna tema na tom summitu bile su tri sporne točke: restrikcije na kineske investicije u Europi, regulacije koje blokiraju poslovanje europskih kompanija u Kini i zabrinutost oko sigurnosti telekomunikacijske opreme kineskog Huaweija.
>> Hrvatska potpisala ugovor s Huaweijem, Kinezi će nas digitalizirati
Posljednja točka posebno se tiče Hrvatske, s obzirom na to da je naš središnji državni ured za razvoj digitalnog društva s Huaweijem potpisao memorandum kojim se želi potaknuti suradnja na područjima digitalizacije i digitalne transformacije državne uprave. Drugim riječima, upravo bi nas Huawei trebao digitalizirati. Osim toga, Hrvatska i Kina su potpisale sporazume koji se odnose na željeznicu, poljoprivredu, Hrvatsku banku za obnovu i razvoj, znanost i sport.
Iako je trgovinska razmjena između Kine i EU-a vrijedna više od 500 milijuna eura, izravne kineske investicije u EU u padu su već drugu godinu zaredom, nakon što su najveće EU ekonomije postrožile pravila za kineske investicije u preuzimanje europskih kompanija. U međuvremenu je i na razini EU-a uspostavljen okvir za nadziranje državno potpomognutih stranih investicija, pogotovo na području tehnologije i kritične infrastrukture. EU dužnosnici, baš kao i njihovi američki kolege, optužuju Kineze da štite svoje tvrtke od strane konkurencije ograničenjima, subvencijama i selektivnom zaštitom intelektualnog vlasništva.
I opet, Hrvatska kao da nije dio te priče. Preciznije bi bilo reći, međutim, da se Hrvatska po pitanju Kine sve više svrstava u blok onih EU članica, od Italije do Mađarske i Poljske, koje sve otvorenije prkose Bruxellesu.
Vratimo se na slučaj Huawei: dok Hrvatska potpisuje ugovor, SAD vrši pritisak na EU da zabrani korištenje Huaweija u razvoju revolucionarne 5G mreže za bežičnu komunikaciju, tvrdeći da je Huaweijeva tehnologija rizik za nacionalnu sigurnost zbog mogućnosti špijuniranja za kineski režim. Kina i Huawei, naravno, odlučno odbacuju takve optužbe. Europska komisija je u međuvremenu odlučila da neće zabraniti Huaweijevu 5G tehnologiju, ali je zatražila od članica da same provedu procjenu rizika i predlože sigurnosne mjere za kineskog mobilnog diva čiji se udio na EU tržištu kreće između 35 i 40%.
CNN u još jednoj analizi od prošlog mjeseca opisuje Kinu kao "možda i najveći eksterni ekonomski i diplomatski izazov s kojim se EU trenutno suočava". Kina je izašla kao "veliki pobjednik iz europskog kaosa s Brexitom", zaključuje CNN-ov novinar James Griffiths. A upravo je summit 16+1, odnosno, Kina plus 16 zemalja istočne i srednje Europe, koji se prošli tjedan održao u Dubrovniku, primjer kineske ekonomske inicijative za koju se mnogi u Europi boje da joj je cilj podijeliti Europu. U skladu sa svevremenskom maksimom "podijeli pa vladaj", mogli bismo dodati. Premijer Andrej Plenković pak smatra da je ovo "velika politička poruka Hrvatskoj i šansa za hrvatsko gospodarstvo". Propalom hrvatskom gospodarstvu bi takva šansa jako dobro došla, no Plenković bi od svih ljudi trebao znati za kritike koje dolaze iz Bruxellesa - uključujući onu da je inicijativa 16+1 zapravo kineski trojanski konj.
Prilika za obnovu Europe ili kineski trojanski konj?
EU djelomično i sam snosi krivnju za ovakvu situaciju. "Postoji dojam da Unija nije napravila dovoljno, na primjer odbijanjem (sredstava) za velike infrastrukturne projekte. Kina dolazi popuniti prazninu", govori Dragan Pavličević, predavač kineskih studija na sveučilištu Xian u Suzhou, za Financial Times. "Ako ste vidjeli europske planove za povezivanje prije pet godina i ranije, nije bilo ničega osim crne rupe. Kao da Balkan ne postoji. Kineski pristup dao je zamah problemu investicija u infrastrukturu u regiji", za isti list ističe Anastas Vangeli s poljske Akademije znanosti. Kritičari će također reći da su njemačke i francuske optužbe na račun EU-a cinične jer se ove zemlje naprosto boje da će Kina ugroziti njihovu, ne uvijek poštenu, dominaciju na Starom kontinentu.
Foto: Luka Stanzl/Pixsell
EU je, valja podsjetiti, drugi najveći trgovinski partner Kini, odmah iza SAD-a, s više od milijardu dolara vrijednom trgovinskom razmjenom s komunističkom velesilom koja je prigrlila slobodno tržište - samo do određene mjere, naravno - i otvorila se svijetu. A kako SAD s Trumpom postaje sve više neprijateljski nastrojen prema, kako tvrdi, nepoštenoj trgovini s Kinom, Peking vjerojatno vidi Europu kao idealno alternativno tržište.
U ekonomskom povezivanju s Europom Kina je vjerojatno najveći napredak dosad ostvarila kad je pridobila Italiju za pridruživanje kineskoj grandioznoj Inicijativi pojasa i ceste - planu za izgradnju niza prometnica i prometnih čvorišta koji će bolje povezati Kinu i Europu preko drevnog Puta svile. Štoviše, uz talijanski Trst, grčki Pirej, španjolsku Valenciju i portugalski Sines, Kina bi mogla stvoriti novu prometno-logističku mrežu koja bi skratila prijevoz dobara iz Kine, ali i transformirala cijelu industrijsku i prometnu konfiguraciju Europe.
"Kina je vrlo zainteresirana za razgovor s EU nacijama odvojeno, više nego u bloku. U bilateralnim odnosima, Kina ima bolju poziciju zbog svoje goleme ekonomske moći", rekla je za CNN znanstvena suradnica u Institutu za kineske studije u Berlinu Lucrezia Poggetti, obrazlažući kinesku strategiju. A političke posljedice takve ekonomske strategije već se mogu vidjeti: Grčka i Mađarska, u koje je Kina uložila golema sredstva (u Grčkoj je kupila luku Pirej), utjecale su na razvodnjavanje EU kritike Kine zbog njenog ekspanzionističkog i pravno upitnog svojatanja Južnog kineskog mora, s postavljanjem vojne infrastrukture na umjetnim otocima tisuću kilometara daleko od kineske obale.
>> Amerikanci otkrili misterioznu kinesku konstrukciju u moru
"U oba slučaja, Grčka se bojala uznemiriti kinesku vladu i potencijalno izgubiti pristup ekonomskim prilikama koje joj je obećao Peking pa se umjesto toga usprotivila EU. Mađarska je također politički bliža Kini", ocjenjuje Poggetti i dodaje da je "za Peking još lakše zabiti klin između EU-a i euroskeptičnih vlada" kao što su Italija i Mađarska. A u tu priču ulazi i Velika Britanija, koja je jednom nogom već izvan EU-a i koja bi se mogla prikloniti Kini umjesto da zadrži bliske veze s Unijom nakon izlaska.
Bivši portugalski ministar za EU Bruno Macaes upozorio je u ožujku da članice EU-a Kinu kao sredstvo pritiska koriste jedne protiv drugih, dok Kina u isto vrijeme iskorištava stare europske podjele za vlastitu korist, postavljajući se kao "lutkarski majstor" u Europi. "Problem je što EU nema efektivne mehanizme za rješavanje ozbiljnih konflikata među državama članicama, što nacije EU-a dovodi u iskušenje da pozivaju vanjske aktere da mijenjaju status quo za njih", zaključio je.
Kineska strategija u Europi: Podijeli pa vladaj?
"Moć EU-a, kakva je da je, u međunarodnoj trgovini i odnosima ovisi o njenom ujedinjenom djelovanju. Tako da ako neka zemlja želi ući u bilo koji sektor u Europi, pokušati promicati nejedinstvo ili potkupiti države članice jednu po jednu i poslovati s njima individualno je moćna strategija", upozorava i stručnjak za Kinu sa sveučilišta Nottingham Jonathan Sullivan.
Štoviše, čini se da Kina ovu strategiju primjenjuje s dosta više uspjeha nego Rusija ili SAD s Trumpom. A Hrvatska, s dodjelom izgradnje Pelješkog mosta Kinezima (iako 85% računa podmiruje EU) i novim ambicioznim dogovorom o cijelom nizu kineskih investicija prošlog tjedna, definitivno izgleda kao još jedan primjer kineske ekonomske ofenzive na djelu.
Foto: Damir Senčar/Hina
Nasuprot ovakvom tumačenju, kineski premijer Li Keqiang poručio je iz Dubrovnika da je Peking predan "slobodnoj trgovini utemeljenoj na pravilima" s Europom te da zajedno sa svojim europskim partnerima, uključujući Hrvatsku, "stoji zajedno za multilateralizam". U usporedbi s Trumpovim alarmantnim napadima na sam koncept slobodne trgovine, multilateralizma i međunarodnih saveza, kineski komunistički režim se sad, paradoksalno, predstavlja kao branitelj liberalnog svjetskog poretka kojem možemo zahvaliti na neviđenom prosperitetu u posljednjih 70 godina.
Jasno je da su međunarodni odnosi u previranju kakvo nismo vidjeli od sloma Sovjetskog Saveza. EU će morati pronaći zajednički odgovor na ove dramatične promjene, uključujući sve dominantniju Kinu. Za Hrvatsku, koja će dogodine i sama predsjedati Unijom, bilo bi dobro da ne zaboravi da nije sama i ne može nastupati sama.