Iranska najdalekometnija balistička raketa u operativnoj uporabi, Sajjil, može dosegnuti do 2000 kilometara, navodi Međunarodni institut za strateške studije (IISS), britanski sigurnosni think tank specijaliziran za obranu. Sličan maksimalni domet, prema procjenama, imaju i iranski napadački dronovi tipa Shahed.
Domet od 2000 kilometara dovoljan je za pogađanje ciljeva poput Atene ili Moskve, ali nije dovoljan da bi Iran mogao dosegnuti teritorij srednje i zapadne Europe, pa tako ni Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, britanske vojne instalacije u istočnom Sredozemlju nalaze se unutar dosega iranskih projektila. Britanska baza RAF Akrotiri na Cipru, primjerice, u dometu je ne samo Sajjila nego i projektila Ghadr i Emad-1.
U aktualnoj eskalaciji to pitanje više nije samo teorijsko. Posljednjih dana zabilježeni su incidenti povezani s dronovima u blizini britanske baze na Cipru, što je dodatno usmjerilo pozornost na iranske sposobnosti projektila i bespilotnih letjelica dugog dometa.
Iran već godinama razvija balističke projektile srednjeg dometa kao ključni element svoje vojne strategije. Sustavi poput Sajjila, Ghadra i Emada omogućuju mu da pokrije velik dio Bliskog istoka i istočnog Sredozemlja. U kombinaciji s napadačkim dronovima, koji se koriste i za izviđanje i za izravne udare, Iran raspolaže sposobnostima koje mogu ugroziti vojne baze, energetsku infrastrukturu i pomorske rute u regiji.
Iako Iran nema operativne interkontinentalne balističke projektile koji bi mu omogućili napad na zapadnu Europu ili Ujedinjeno Kraljevstvo, njegov arsenal dometa do 2000 kilometara dovoljan je da obuhvati Izrael, veći dio arapskih zemalja Perzijskog zaljeva te dijelove južne i jugoistočne Europe.
Upravo zato britanske i druge zapadne baze u istočnom Mediteranu ostaju unutar potencijalnog dometa iranskih projektila u slučaju daljnje eskalacije sukoba.