Po njegovim riječima, dva fiziološka čimbenika bitno utječu na sposobnost učenja: unos tekućine i rezerve glikogena, tvari koja se nalazi u jetri.
Čak i ako dijete doručkuje doma, trebalo bi nešto pojesti u školi, jer se rezerve glikogena vrlo brzo troše, a nedostatak te tvari smanjuje koncentraciju i dovodi do umora.
Niska razina glikogena ima za posljedicu manje energije. Glikogen, naime, treba vodu da bi se pretvorio u glukozu, koja organizmu daje snagu.
Hesekerovo je istraživanje pokazalo da 10 posto od tisuću ispitane djece uopće ne pije tekućinu prije škole, a 25 posto ih u školu ne nosi hranu.
U tom dijelu dana trebalo bi popiti najmanje pola litre tekućine, kaže Heseker, dodajući da je najbolje piti vodu ili voćni sok pomiješan sa sodom.