U NEKIM ne tako davnim vremenima, bio bi to savršeni trenutak da se usklikne: "Dragi Ivo, long time no see...". Jer, vožd nam se vratio. Ušao u taksi. Odvezao se kući. U preširokim trapericama i iza sunčanih naočala. Onako mršav. I dostojanstven. Ali svejedno zabrinut. Nije se odvajao od crne aktovke. Niti je taksistu dao napojnicu.
Sanaderov "body language"
Dakle, bila je to dobra prilika da se Sanaderu još malo uglanca spomenik, samo da oni koji su to godinama s entuzijazmom činili, nisu odjednom digli ruke. Kao što je Sanader svojedobno iz "govora tijela" predsjednika Europske komisije Romana Prodija procjenjivao šanse Hrvatske za ulazak u EU, tako su ovoga vikenda hrvatski mediji iz Sanaderova "body languagea" iščitavali znakove slabosti.
Zašto je došao? Zašto je zabrinut? Kome je došao dati podršku? Koga je došao upozoriti? Što na to kaže Jadranka? I najzanimljivije od svega, kako to da se u ponedjeljak pohrlio susresti s glavnim urednikom Jutarnjeg lista, Mladenom Plešeom? Da nije zbog Davora Butkovića i Jurice Pavičića...
Kako su Butković i Pavičić pripremili teren za Sanaderov povratak
Naime, njih dvojica pripremila su u subotu teren za njegov dolazak, objašnjavajući čitateljima zašto su pali na Sanadera kao Hrvatice na Onurove plave oči. Pa tako komentator koji je svojedobno slao koketne poruke "Dragi Ivo, long time, no see...", sada skrušeno priznaje da je godinama ignorirao upozorenja o širenju Sanaderove koruptivne hobotnice.
"Od raznih novinara s terena dobivali smo izvješća kako Sanader stvara mrežu lokalnih vlasti, javnih poduzeća i HDZ-ovih podružnica, koji su svi financijski ovisni o vrhu HDZ-a i Vlade, dakle o samom Sanaderu", pisao je Butković u subotnjem broju lista. "Te smo informacije, na žalost, zanemarivali, baveći se Sanaderovom visokom državnom politikom, što jest bila golema profesionalna pogreška".
Pranje savjesti u prvom licu množine
I Jurica Pavičić oprao je savjest u prvom licu množine. "Mi novinari jeli smo mu iz ruke zbog Hristos se rodi i uklanjanja ustaških spomenika", pisao je Pavičić. "Nas novinare zaveo je s Hristos se rodi, a sada treba biti pošten i reći - Ivo Sanader je bio naša želja i odabir". Tko mu je to jeo iz ruke? Čija je Sanader bila želja? Čiji je on bio odabir? Koje novinare je on zaveo? Pavičić to najbolje zna, kao što to najbolje znaju oni koji mu godinama nisu jeli iz ruke i čija on nije bio želja, a najmanje odabir. I koje nije zaveo: jer su, primjerice, znali da je Srbe primio u Vladu tek nakon što ga je Bruxelles prisilio da se odrekne pravaša.
Oni koji su šutjeli, sad grizu
Bilo slučajno ili ne, to posipanje pepelom stvorilo je posebnu atmosferu uoči Sanaderova povratka. Oni koji su ga doveli na vlast i održavali na vlasti, sada su ga bacili lavovima. Oni koji priznaju da su namjerno šutjeli, sada svoj konformizam (i oportunizam) cinično dijele s onima koji su upozoravali na Sanaderovo rastuće zlo.
Skoro ti dođe žao Sanadera. Ne samo zbog širokih traperica i ponižavajuće vožnje u taksiju, niti zbog bivših sljedbenika koji su s njim tikve sadili, a sada mu ih o glavu razbijaju. Dođe ti ga žao kad se vidi tko ga danas napada i tko ga je nekad štedio. Odnosno, "jeo mu iz ruke".
Kome ćete opet jesti iz ruke?
Ako ništa, Jurica Pavičić makar je u jednoj stvari bio u pravu: "Onog časa kad herr Ivo padne, skinuli smo andolom fibru, ali nismo uklonili upalu. Bojim se da ona i dalje tinja, i čeka kad će se pojaviti idući patrijarh". Falio je samo dodatak: "Kojem ćemo opet jesti iz ruke".
Jer, kao što su iza Sanadera ostali Kosor, Šeks, Kalmeta, Milinović i ostali članovi kriminalne organizacije, tako su ostali i Butković, Pavičić, Pleše i Pavić. I podložništvo, i konformizam, i naknadna pamet, i licemjerje. Zato će nam čak i takav, ražalovani Sanader služiti kao dragocjeno podsjećanje: ne na to kakvi smo, nego na to kakvi su neki među nama. Oni koji su mu "jeli iz ruke". Dok su drugi od te ruke stradavali.