Dvojica hrvatskih liječnika imala su koronavirus: "Ne znamo s čim imamo posla"

Screenshot: HRT

DVOJICA liječnika iz Vinogradske bolnice koja su preboljela koronavirus imaju dvije prilično različite priče. Dr. Luka Vidović je imao simptome i liječio se u bolnici "Dr. Fran Mihaljević", a prof. dr. Marijo Zovak, ravnatelj KBC-a Sestre Milosrdnice, bio je pozitivan i u izolaciji, ali nije imao nikakve simptome.

Doktor Vidović je ozdravio i već je na poslu.

"Bio sam 14 dana kod kuće, od toga sam 10 dana imao simptome, onda sam 3 dana mislio da sam ozdravio, ali sam ponovo dobio simptome pa sam se javio u zaraznu bolnicu na pregled i tamo sam proveo još tjedan dana", govori dr. Vidović za HRT.

Na početku je imao samo temperaturu 37,5, a do navečer 39,5, onda je počeo kašalj i ono što je zanimljivo, izgubio je osjet mirisa. Dok je bio zaražen, s obitelji je razgovarao samo telefonski i preko Skypea.

"Stvari koje su mi bile potrebne su ostavljali pred vratima i ja sam to uzimao bez fizičkog kontakta. Bilo je prvih 14 dana podnošljivo, onda malo stijesne vas 4 zida pa ste nervozni", kaže.

Bio je, kaže, dosta miran, znao je da je statistika na njegovoj strani.

"Imam 29 godina, nisam se bojao. Ja sam više bio frustriran što to toliko dugo traje. Najneugodniji simptom koji sam imao je ta bol koja je u večernjim satima bila užasna. Takvu bol još nisam doživio. Međutim, znao sam da je to bol koja je neugodna, a ne vitalno ugrožavajuća", kaže dr. Vidović.

Ravnatelj Sestara milosrdnica nije imao nikakve simptome

Prof. dr. Mario Zovak, ravnatelj KBC Sestre milosrdnice, ni u jednom trenutku  nije imao simptome, nije se osjećao bolesno i testiran je nekoliko puta.

"Drugog travnja test je bio pozitivan i u izolaciji sam proveo 21 dan. To je primjer koji treba reći jer je pitanje koliko je ljudi među nama asimptomatično", kaže.

Vrijeme u izolaciji mu je najteže palo.

"Iz jedne ful aktivnosti 24 sata - onda se čovjek mora malo zamisliti. Imao sam puno zaostataka, stvari koje sam ostao dužan i sam sebi i studentima. Najteže što čovjeku padne je osjećaj beskorisnosti. Ono što je mene najviše mučilo je da sam otišao kad su me najviše trebali. Najteže mi je što nisam mogao operirati", govori dr. Zovak.

Nije se prestao javljati na telefon. Radio je, kaže, cijelo vrijeme, vježbao koliko je moguće.

"Prošlo je to, hvala Bogu, sad idemo dalje. Zaista, ja o toj bolesti ne znam ništa", napominje.

Ne znamo, kaže, s čim imamo posla, a sigurni smo da će to potrajati.

"Ono što znamo je da država ima dobru strategiju, dobre rezultate. Slušajte upute Stožera, održavajte distancu, nemojte banalizirati i nemojte prerano uništiti ove dobre rezultate koje imamo", poručuje.

Pročitajte više