Screenshot: Lee Grigs/YouTube
U nastavku prenosimo dio iz "Pogledaj se X", autorice Schwartzman:
Smatrate li svoju glavu sendvičem? Slojevima kosti, kože i kose? Vjerojatno ne - mozak sve percipira kao cjelinu. Osjećamo dijelove jedino kad nešto pođe po zlu. Na primjer kod infekcije ušiju postanemo svjesni kontura glave.
Ljudska je glava u prvom planu znanosti, tehnologije, čak i umjetnosti. Uvijek je tu i bila. Zanimljivo je to da su prapovijesni prikazi glavi bili bez kontura lica. Tek su stari Egipćani počeli prikazivati profil ljudske glave.
Oblačimo se da nestanemo, da se uklopimo, da se transformiramo, da pretjerujemo, da deseksualiziramo, da privučemo, da igramo uloge, da se šalimo i da se ovjekovječimo.
Neizbježno i bezvremensko
U bilo kojem trenutku učimo kulturološki značaj kose. Možemo živjeti u razdoblju kad je zategnuta kosa u modi. Ili možda shvatimo da su duge šiške ono što se kuži i traži.
Ponekad nestajemo u kapuljače, ovratnike i sunčane naočale. Popravljamo nos, zatežemo kožu i stavljamo šminku. Ponekad dodajemo i ostale stvari: piercinge, rogove, antene, senzore, kamere i tehnologiju. Oponašamo. Postajemo Marija Antoaneta, ili Nefretiti, ili Terminator. Pokrivala za glavu trebaju glavu kako bi postojala.
Ona ne predviđaju bezglavu budućnost, ili strogo tehnološku. Većina ovdje navedenih pokrivala podsjećaju na ceremonijalna pokrivala. To su privremene prostorije u kojima boravimo, neizbježne su i bezvremenske.
Dok smo god bića s glavama, postojati će produžeci ljudske glave koji oponašaju ili preobražavaju naš opseg.