Mala transgenska riba zebrica česta je u laboratorijima gdje istraživači pomoću nje istražuju utjecaj gena na razvoj. Veće vrste modificiraju se u komercijalne svrhe: losos je izmijenjen da bi bio veći i preživio niske temperature.
No proizvodne tehnike spore su, skupe i nepredvidive. Metode koje funkcioniraju na miševima ne uspijevaju proizvesti plodnu ribu. "Ne uspijevamo pretvoriti matične stanice ribljega embrija u jajašca i spermu", objašnjava Goro Yoshizaki s tokijskoga ribarskog fakulteta.
Zato je Yoshizakijeva ekipa iz gonada nezrelih riba izdvojila primarne stanice (PGC) od kojih se stvaraju samo spolne stanice. Znanstvenici su maksimalno deset takvih stanica modificiranih tako da stvaraju zelenu fluorescentnu markersku bjelančevinu, usadili u 74 pastrve (Oncorhynchus mykiss).
U 16 slučajeva stanice su migrirale u gonade, gdje je zelenkasti sjaj otkrio da se pretvaraju u jajašca ili spermu. Nakon normalne oplodnje 4 posto tih spolnih stanica razvilo se u živu ikru. Uspješnost je niska, ali mogla bi se poboljšati implantiranjem PGC-a u sterilnu ribu, nagađa Yoshisaki.
Ta je tehnika dvostruko brža od konvencionalne metode u kojoj se genetski modificirana riba odabire nakon dodatnoga ciklusa razmnožavanja. "To je bio dug proces", kaže razvojni biolog Yaniv Hinits s londonskoga Kraljevskog koledža. Pastrvama treba godinu dana da sazriju, a jaja polažu jednom na godinu.
Ta bi metoda mogla pomoći u zaštiti ugroženih vrsta ribe. Riblja jajašca i embriji preveliki su da prežive zamrzavanje pa ih se ne može sačuvati. PGC je manji. "Moralo bi biti moguće zamrznuti ih i ponovno oživjeti"; kaže McAndrew. Spremljeni PGC mogao bi se dovesti do zrelosti u surogatima iz drugih vrsta, dodaje Yoshizaki.
Te bi stanice mogle zadovoljiti i svjetske potrebe za sushijem. Tunin PGC na primjer, mogao bi se presaditi u sterilnu skušu. Manju je ribu jeftinije čuvati, a brže bi proizvela veće količine tunine sperme i jajašaca. Mlađ bi se mogla iz uzgajališta puštati u more, kaže Yoshizaki.