Mjesec dana od početka rata u Iranu, sve veća nestašica sirove nafte prijeti prerastanjem u nešto mnogo gore: nestašicu gotovo svega.
Sukob na Bliskom istoku ograničio je protok nafte i prirodnog plina kroz Hormuški tjesnac, čime je globalna opskrba smanjena za otprilike petinu.
Ovaj poremećaj nije samo uzrokovao nagli rast cijena goriva, već je smanjio i zalihe petrokemijskih proizvoda nužnih za izradu svakodnevnih predmeta poput obuće, odjeće i plastičnih vrećica, piše CNN.
Pritisak se sada širi na sve dijelove potrošačkog tržišta, s rastom cijena materijala poput plastike, gume i poliestera. Posljedice su zasad najočitije u Aziji, koja čini više od polovice svjetske proizvodnje i uvelike ovisi o uvozu nafte i drugih sirovina.
U Južnoj Koreji, gdje građani panično kupuju vreće za smeće, vlada je pozvala organizatore događaja da smanje upotrebu jednokratnih predmeta na najmanju moguću mjeru. Tajvan je uspostavio telefonsku liniju za proizvođače koji ostaju bez plastike, dok su tamošnji uzgajivači riže lokalnim medijima izjavili da bi mogli podići cijene jer ne mogu nabaviti vrećice za vakuumiranje.
U Japanu je naftna kriza potaknula strah da pacijenti s kroničnim zatajenjem bubrega neće moći primiti terapiju zbog nestašice plastičnih medicinskih cjevčica koje se koriste u hemodijalizi. Istovremeno, malezijski proizvođači rukavica upozoravaju da nestašica nusproizvoda nafte potrebnog za izradu gumenog lateksa ugrožava globalnu opskrbu medicinskim rukavicama.
"Ovo se vrlo, vrlo brzo prelijeva na sve: pivo, tjesteninu, čips, igračke, kozmetiku", rekao je Dan Martin, suvoditelj poslovne inteligencije u tvrtki Dezan Shira & Associates, koja pomaže međunarodnim poduzećima pri širenju u Aziji.
To je zato što je plastične čepove, gajbe, vrećice za grickalice i spremnike sve teže nabaviti. "Derivati nafte također su potrebni za proizvodnju ljepila za obuću i namještaj, industrijskih maziva za strojeve te otapala za boje i čišćenje", dodao je Martin. "Poremećaj u opskrbi naftom i brodskom prijevozu vrlo se brzo prenosi na petrokemijsku industriju i potrošačku robu."
Poremećaji na tržištu roba i u proizvodnji stvaraju pritisak na rast globalne inflacije i opterećuju gospodarski rast. Proizvođači plaćaju više za energiju i sirovine, što utječe na profitne marže i počinje podizati cijene za potrošače. Rastući troškovi goriva ometaju putovanja i logistiku, dok bi ograničene zalihe drugih sirovina s Bliskog istoka, poput gnojiva i helija, mogle dovesti do poskupljenja hrane i elektronike.
"S tako složenim posljedicama suočavamo se u trenutku kada mnoga gospodarstva imaju ograničen prostor za ublažavanje šokova", objavio je Međunarodni monetarni fond u ponedjeljak na svom blogu. "Iako bi rat mogao oblikovati globalnu ekonomiju na razne načine, svi putevi vode prema višim cijenama i sporijem rastu."
Države su počele oslobađati povijesne količine nafte iz strateških rezervi kako bi ublažile posljedice rata. Međutim, veći dio šire opskrbne krize proizlazi iz nestašice nafte, nusproizvoda nafte i ključne sirovine za sintetičke materijale, za koje proizvođači imaju znatno manje zaliha i nemaju zamjenu.
Neke petrokemijske tvrtke u Aziji, koja više od polovice svoje nafte uvozi s Bliskog istoka, posljednjih su tjedana smanjile proizvodnju ili proglasile višu silu zbog ograničenih sirovina. Viša sila je pravni pojam koji se odnosi na nepredvidive okolnosti koje tvrtku sprječavaju u ispunjenju ugovora.
Južna Koreja iskoristila je obustavu američkih sankcija na određene ruske naftne proizvode kako bi kupila prvu pošiljku nafte iz Moskve od početka rata u Ukrajini. Seul je također uveo zabranu izvoza nafte radi očuvanja domaće opskrbe.
Martin iz tvrtke Dezan Shira & Associates, koji surađuje s proizvođačima u Vijetnamu, rekao je da nestašica nafte dovodi do viših ulaznih troškova za klijente, osobito one koji izrađuju proizvode sa strogim specifikacijama, poput poluvodiča, automobilskih dijelova te medicinske i prehrambene ambalaže.
"Zapravo nema puno izlaza, osim smanjiti proizvodnju i trošiti manje energije", rekao je. "Sve se tvrtke međusobno natječu. Svi su u istoj poziciji."
Dok se proizvođači utrkuju u nabavi materijala, cijene plastike i proizvoda koji je sadrže rastu. Prema podacima ICIS-a, platforme za praćenje tržišta roba, cijene plastičnih smola u Aziji porasle su za čak 59% na rekordne razine od kraja veljače, kada su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli prve zračne napade na Iran.
Jedan od najvećih veletrgovaca plastičnom ambalažom na Tajlandu izjavio je da je podigao cijene prozirnih celofanskih vrećica za 10%, a one se masovno koriste u restoranima, na štandovima s hranom i u dostavi. Indijski mediji izvještavaju da poskupljuje i flaširana voda, pri čemu su se cijene plastičnih čepova učetverostručile od početka rata. Dužnosnik Nongshima, najvećeg južnokorejskog proizvođača instant tjestenine, rekao je da njihov dobavljač plastične ambalaže trenutno ima zaliha za otprilike mjesec dana.
Shariene Goh, viša analitičarka za petrokemiju u ICIS-u, izjavila je da bi potrošačka roba koja se uvelike oslanja na plastičnu ambalažu, poput kozmetike, mogla biti još osjetljivija na nestašice od nekih proizvoda koji sadrže plastiku.
"Proizvođači finalnih proizvoda mogli bi iskoristiti svoje zalihe, no one bi se s vremenom mogle iscrpiti", rekla je. "Mislim da bi uskoro mogli ostati bez njih."
Budući da je Azija prva regija koja je osjetila posljedice krize s gorivom, novi problemi s opskrbom ne slute na dobro za ostatak svijeta ako se nafta i drugi resursi ne budu mogli proizvoditi ili isporučivati s Bliskog istoka. Osim što proizvodi oko 17% svjetske nafte i 30% plastične smole, Bliski istok, prema podacima Morgan Stanleyja, također osigurava 45% sumpora, koji se koristi za proizvodnju gnojiva, 33% helija, koji se koristi u proizvodnji poluvodiča, zdravstvu i zrakoplovstvu, te 22% uree i amonijaka, koji se koriste kao gnojiva.
Američki poljoprivrednici već plaćaju više za gnojivo jer je cijena uvezene uree od početka rata porasla za otprilike trećinu. U Indiji proizvođači kondoma izvještavaju o poremećajima u proizvodnji zbog nestašice ambalaže i silikonskog ulja, za čiju su izradu potrebne petrokemijske sirovine, ali i amonijaka.
"Slično kao tijekom pandemije covida, šok se odvija u fazama, a ne istovremeno - val poremećaja u opskrbnim lancima kreće se prema zapadu", napisali su analitičari J.P. Morgana u bilješci klijentima prošli tjedan.
Posljednjih nekoliko tjedana azijske zemlje bile su usredotočene na ublažavanje skokova cijena nafte mjerama kao što su oslobađanje naftnih rezervi, ograničavanje cijena goriva i skraćivanje radnog vremena radi uštede energije. No, prema J.P. Morganu, ograničenja opskrbe postat će ozbiljnija u travnju, s obzirom na to da posljednje isporuke sirove nafte poslane prije rata trebaju stići početkom mjeseca.
"Glavni izazov više nije cijena, nego fizička nestašica", navode analitičari banke. "Azija više nije isključivo u fazi prevencije."
Analitičari navode da neki proizvođači potrošačke robe odgađaju kupnju materijala u nadi da će cijene pasti ako se sukob na Bliskom istoku riješi.
Qiu Jun, 36-godišnji proizvođač poliestera iz grada Haininga na istoku Kine, rekao je da je od zatvaranja Hormuškog tjesnaca cijena poliesterskih granula potrebnih za izradu tkanine skočila za oko 50%. To je povećanje koje njegovi klijenti iz industrije kućnog tekstila, odjeće i prediva nisu spremni prihvatiti. Njegova tvornica s desetak zaposlenika i dalje radi, ali samo kako bi ispunila postojeće narudžbe. Kaže da je zauzeo pristup čekanja kako bi izbjegao preplaćivanje sirovina za proizvodnju zaliha koje ne bi mogao prodati.
"Zabrinut sam", rekao je Qiu. "Cijela industrija osjeća isto. Nitko ne zna kako će se rat razvijati."
Drugi pokušavaju smanjiti troškove upotrebom manje plastike u ambalaži. U Indoneziji, gdje su se cijene plastike udvostručile u posljednjih mjesec dana, tvrtke smanjuju debljinu ambalažnog materijala, navodi Indonezijska federacija za pakiranje. Neki čak razmatraju upotrebu drugih materijala, poput papira, stakla, aluminija ili reciklirane plastike. Međutim, iz federacije upozoravaju da bi svaka od tih opcija predstavljala vlastite izazove u pogledu trajnosti, usklađenosti sa sigurnosnim propisima i vremena potrebnog za prilagodbu proizvodnih linija i pronalazak novih dobavljača, što bi moglo potrajati od šest mjeseci do godinu dana.
Prelazak na recikliranu plastiku također bi mogao biti skup, rekao je Stephen Moore, osnivač MLT Analyticsa, platforme za podatke o trgovini plastikom. Naveo je da je globalna ponuda reciklirane plastike već ograničena i da ona u pravilu košta pet do sedam puta više od plastike dobivene iz fosilnih goriva.
"Čak i ako se situacija u Hormuškom tjesnacu sutra normalizira, mislim da će trebati proći još barem nekoliko mjeseci prije nego što se za azijski sektor plastike uspostavi privid normalnog stanja", rekao je.