Govoreći o iznimnom radnom i ljudskom potencijalu Ljubomira Čečuka, akademik Prpić podsjetio je da je Čečuk, nakon što je 1951. položio specijalistički ispit iz urologije, samo tri godine kasnije položio i specijalistički ispit iz opće kirurgije. Ipak, istaknuo je, do kraja radnoga vijeka Čečuku je na prvome mjestu bila urologija.
Zvonimir Mareković istaknuo je da je Čečuk bio veliki liječnik koji je, ne samo stvorio temelje urologije u Hrvatskoj, već je slijedeći suvremene tokove, doista unaprijedio urološku struku.
Osim toga, podsjetio je, akademik Čečuk brinuo se da se brojne generacije liječnika i kirurga, posebice urologa, obrazuju na najuglednijim europskim i svjetskim ustanovama. Pri tomu su, rekao je Mareković, Čečuku uvijek bili najvažniji pacijenti jer je, podsjetio je, uvijek govorio - učinite za pacijente sve što znanost može i medicina dopušta.
Akademik Ljubomir Čečuk rođen je u Omišu 1920., gimnaziju je završio u Splitu, a studij medicine 1946. u Zagrebu. U Kliničkoj bolnici "Rebro" osamostalio je Urološki odjel pretvorivši ga u Kliniku za urologiju koju vodi do umirovljenja 1986.
Osnovao je 1981. samostalnu katedru za urologiju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu i tako stvorio temelje za razvoj suvremene urologije u nas. Začetnik je transplantacijske medicine u Hrvatskoj i utemeljitelj moderne kirurgije bubrega, odvodnih mokraćnih puteva i suvremene urološke onkologije, te organizator programa zbrinjavanja uroloških bolesnika, posebice onih ovisnih o dijalizi.
Za redovitoga člana HAZU izbaran je 1990.
Ljubomir Čečuk umro je u Zagrebu 9. kolovoza 2002. a pokopan je u rodnome Omišu.
(Hina) ip dd