U MALOJ dalmatinskoj općini Seget prošle je godine za reprezentaciju potrošeno 295.704,19 kuna. Pod reprezentacijom se, kako veli Zakon o porezu na dobit, podrazumijevaju troškovi "ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor", a u praksi se nerijetko svodi na hranu i piće koje predstavnici naroda konzumiraju na teret proračuna.
Od spomenutih segetskih 295.704,19 kuna, Općinsko je vijeće potrošilo 124.562 kune, a načelnik, ime mu je Vinko Zulim, član je HDZ-a i Segetom vlada od 1993. godine, 171.142,19 kuna. Tako barem piše u dokumentu pod nazivom "Izvješće o radu općinskog načelnika (ostvarenje proračuna) za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine."
Usporedba troškova
U istom je razdoblju i za istu namjenu u Splitu potrošeno 489.559 kuna. Iz splitske gradske uprave poslali su nam i stavke. Na catering za gradske vijećnike – ručak tijekom redovnih i tematskih sjednica – otišla je 54.531 kuna, za obilježavanje blagdana, spomendana i obljetnica 156.499 kuna, redovni troškovi protokola iznose 265.529 kuna, a sponzorstvo paketića za božićne blagdane učenicima i vrtićkoj djeci iz vukovarskog Sajmišta koštalo je 13 tisuća kuna.
U mailu iz Grada Splita preciziraju i da je "gledajući po vrsti usluge, za konzumaciju jela i pića od spomenutog iznosa u 2018. godini plaćeno 307.139 kuna". Gradonačelniku nije limitiran iznos za "trošak protokola", ali on i zamjenici "niti ne prakticiraju korištenje poslovne kartice. U 2018. godini po kartici su plaćena 4 računa u ukupnom iznosu 5.643,00 kune". Tako veli službeni Split.
Idemo sada uspoređivati: kada splitskih 489.559 kuna podijelimo sa 178.102 stanovnika, koliko ih je, prema tablici Državnog zavoda za statistiku, živjelo u gradu 2011. godine kad je obavljen popis, ispada da su splitski gradski oci lani pojeli i popili nešto više od 2,7 kuna po glavi stanovnika.
Podijelimo li, pak, segetsku reprezentaciju s 4854 tamošnja stanovnika, dobijemo nekih 60,9 kuna po glavi Segećana.
Bio je to dobar povod da pozovemo Zulima. Imali smo niz pitanja: otkud toliki trošak, je li možda nastao po mjesnim restoranima, tko ga je napravio, posjećuju li Općinu predstavnici drugih općina, gradova, država ili novac troše samo predstavnici vladajuće stranke... Razgovor prenosimo doslovno:
Halo.
Dobar dan, jesam dobio gospodina Vinka Zulima?
Je.
Ispričavam se što vam smetam, ja sam Vladimir Matijanić, novinar Indexa. Imate li koju minutu vremena?
Nemam. A pogotovo za vas. A pogotovo za vas s Indexa. Jer smatram da ne pišete neobjektivno, neistinito, je li snimate, snimajte (nešto nerazumljivo), znači neistinito, nehrvatski, nevjerski, a to su moji predznaci i s takvima nemam posle, takvima ne dajem odgovore. Jel vam jasno?
U redu. Mene zanima novac koji ste trošili na reprezentaciju.
Jel vam jasno?
Je li vama jasno šta mene zanima?
Jasno je meni, a jasno je i vama. Znači, kad budete pisali istinito, onda ću vam dat. I kad budete hrvatskiji i vjerskiji, onda možete sa mnom razgovarat. A do tada ne.
U redu...
Hvala.
Na što ste potrošili gotovo 300...
Hvala lijepa (prekinuo vezu).
"Nemojte me uznemiravati"
Znamo da je vatreno hrvatstvo i vjerništvo idealno utočište pred pitanjima o trošenju novca, no nismo htjeli posustati. Naumili smo Plenkovićevoj segetskoj uzdanici poslati pitanja pisanim putem. Ponovno ga nazivamo da nam barem izgovori svoju mail adresu:
Alo.
Gospodin Zulim?
Da.
Matijanić je ponovno iz Indexa, samo mi recite na koji mail vam mogu poslati pitanja.
Gospodine, nemojte me uznemiravati, to je broj jedan.
Ne uznemiravam vas, ja vas zovem kao načelnika općine u radnom vremenu...
Nemojte ma uznemiravat, rekao sam da za vas i vašu kuću, za vaš portal, ne želim davat izjavu, jer ste pristrani...
Ok, ne zanima me, samo vas pitam mail...
Ma zanima te (povisuje ton), nemam ja s tobom šta pričati. Doviđenja.
Na koji mail?
(Prekida razgovor).
Nazvali smo lokalnog svećenika, kaže da je Zulim ne dolazi na misu u Segetu
U želji da sa Zulimom ubuduće uspostavimo bolju komunikaciju, prema njegovu smo naputku ovom tekstu odlučili dati vjerničku notu, pa smo nazvali segetskog župnika don Nikolu Galova. Zanimalo nas je u kakvim je odnosima on, predstavnik Katoličke crkve, sa Zulimom kojemu je vjera, po osobnom priznanju, jedan od "predznaka".
"Osobno? Znate što, ja moram biti iskren. On tu na misu ne dolazi. Ja sam tu 32 godine, on nije bio u te 32 godine tri-četiri puta na misama", veli segetski župnik o Vinku Zulimu.
"Ali ne bih ja to želio da se shvati kao osobni obračun. Možda njemu ne odgovaram, ovdje imamo tri župe, neki svećenici su HDZ, ali ja nisam takav, ne želim biti stranačka osoba ni nikom podilaziti. To njemu smeta, kad bih ja bio mali od kužine, potrčko, onda bih ja bio dobar župnik. Ovako, kad ja propovijedam Evanđelje, želim biti na strani istine, na strani općega dobra, onda možda nisam dobar. Nemam ja ništa protiv njega, ali, znate, nismo u ljubavi kada ja nisam podoban, nisam politički opredijeljen. Ja sam rekao da je tu na vlasti tobože demokršćanska stranka, otkad je općina utemeljena, ali ne bi se reklo da je to tako", dodaje Galov, pa se žali što je na trgu uz crkvu otvorena kavana, što crkva nema parkiralište, a tvrdi i da ga "boli duša kad vidim toliko toga nereda u komunalnim stvarima".
Bila je to sličica iz Segeta, ujedno i sličica iz Hrvatske.