UVOĐENJE eura je građanima Hrvatske olakšalo uspoređivanje cijena između država eurozone i Hrvatske. S obzirom na to da je Hrvatska među najnerazvijenijim državama EU, a pogotovo eurozone, očekivalo se da će cijene biti znatno niže. Kada se pokazalo da je cjenovna razlika u trgovinama minimalna, a često su neki artikli skuplji u Hrvatskoj, na prvu je javnost okrivila euro.
Nakon što je nestala tečajna iluzija zbog razlike u valutama, cijene je bilo lako uspoređivati. Situaciju su iskoristili neki domaći političari, ali i političari u državama koje nisu uvele euro. Poljski premijer Mateusz Morawiecki je iskoristio situaciju u Hrvatskoj da bi opravdao odluku Poljske da ne ulazi u eurozonu: ''Ovaj kaos s cijenama u Hrvatskoj bi nam trebao poslužiti kao upozorenje.''
Uvođenje nove valute je jednostavno objašnjenje za kompleksnu problematiku, a političari vole jednostavne odgovore jer je tako lakše mobilizirati birače. Činjenica je ipak da su države koje ne planiraju uvesti euro, poput Mađarske i Poljske, 2022. imale daleko veću inflaciju od Hrvatske koja se pripremala za ulazak u eurozonu. Dugoročno podaci o kretanju cijena također pokazuju da je trend rasta cijena hrane u Hrvatskoj počeo puno prije uvođenja eura.
Cijene hrane su godinama više nego što bi trebale biti prema standardu i plaćama, a veliki dio mjesečnih troškova otpada na kupnju hrane. U Hrvatskoj se plaćaju skoro pa iste cijene znatno manjim plaćama, pa su troškovi prehrane veći dio mjesečnih izdataka.
Za usporedbu cijena od početka ove godine često se koristi primjer Njemačke, države s puno većim standardom i plaćama. Usporedbe su pokazale da su brojni prehrambeni artikli čak skuplji u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, a gledajući potrošačku košaricu, nema velike razlike.
To je istina, pokazuju službeni podaci. Hrvatska se zadnjih godina približavala prosjeku cijena hrane i bezalkoholnih pića u cijeloj EU, pa tako i prosjeku Njemačke. 2015. su cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj bile u prosjeku 9 posto niže nego na razini cijele EU, a do 2022. je Hrvatska čak postala skuplja od prosjeka za 1 posto.
S druge strane, u Njemačkoj su cijene hrane i pića bile 3 posto više od prosjeka EU 2015., a 7 posto 2022. Rast u Hrvatskoj je bio s indeksa 91 na indeks 101, pri čemu 100 predstavlja prosjek EU. U Njemačkoj je rast između 2015. i 2022. bio s indeksa 103 na indeks 107. Jasno je kako cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj rastu relativno puno brže.
Relativno visoke cijene hrane u Hrvatskoj nisu novost. Nisu rezultat ulaska u eurozonu, a ni u EU. 2008. je indeks cijena hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj iznosio 92, čak malo više nego 2015. Također, svih godina su bile bliže prosjeku EU nego državama sličnog standarda, kao što su Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka.
Iako su u prosjeku cijene hrane i bezalkoholnih pića malo veće u Njemačkoj nego u Hrvatskoj, što ne znači da puno proizvoda nije jeftinije, razlika u plaćama je toliko velika da se može tvrditi kako je daleko jeftinije kupovati hranu u Njemačkoj. Jednostavno, stanovnici Njemačke plaćaju u trgovinama približno iste cijene puno većim plaćama.
Usporedba neto plaća između dvije zemlje je komplicirana zbog razlike u oporezivanju, poreznih stopa i poreznih olakšica. Za usporedbu je stoga bolje koristiti određeni tip kućanstva nego prosjek po stanovniku.
Prema podacima koje prikuplja statistička agencija Eurostat, prosječni mjesečni prihod kućanstva s dvoje djece u kojem oba supružnika imaju prosječnu plaću je 2021. u Njemačkoj iznosio 6251 euro, a u Hrvatskoj 1944 eura. U Njemačkoj rast u odnosu na 2015. iznosi 1075 eura, tj. 21 posto, a u Hrvatskoj 482 eura, tj. 33 posto. U apsolutnom iznosu su prihodi u Njemačkoj brže rasli, ali su se relativno primanja kućanstva u Hrvatskoj približila s 28 posto prosječnih primanja njemačke obitelji na 31 posto primanja njemačke obitelji.
Iako su prosječno cijene u Hrvatskoj 2022. bile među najnižima u EU, točnije na 72.2 posto prosjeka EU i manje nego u svim članicama osim Mađarske, Poljske, Rumunjske i Bugarske, cijene hrane su bile relativno visoke. U 2022. su čak prešle prosjek EU, s indeksom 101. Slijedom toga je jasno da su hrana i bezalkoholna pića manje priuštivi u Hrvatskoj nego u Njemačkoj i da se na njih mora izdvajati veći dio kućnog budžeta.
To dokazuju i podaci. 2021. je čak petina (20 posto) troškova prosječnog kućanstva odlazila na prehranu u Hrvatskoj, za jedan postotni bod više nego 2015. S obzirom na to da su cijene hrane uz cijenu energije činile najveći dio inflacije u 2022., za pretpostaviti je da će podaci za tu godinu kada se objave pokazati daljnji rast udjela izdvajanja kućanstava za hranu.
Globalno pravilo je da se u bogatijim državama manji dio prihoda troši na prehranu. Primjerice, u državama Afrike se između 40 i 50 posto prihoda kućanstva troši na prehranu. Njemačkim kućanstvima kupnja hrane predstavlja samo 12 posto mjesečnih troškova u prosjeku. Daleko manje od kućanstava u Hrvatskoj.
Ali čak ni Hrvatska nije rekorder EU prema tome koliki se dio troškova kućanstava troši na hranu i bezalkoholna pića. Veći dio izdvajaju kućanstva u Poljskoj, Estoniji, Bugarskoj, Litvi i Rumunjskoj. Od susjednih država u Sloveniji 14 posto troškova kućanstva odlazi na prehranu, u Italiji 16 posto, Mađarskoj 18 posto, BiH 31 posto, Srbiji 23 posto i Crnoj Gori 27 posto. To su podaci za 2021., a razlika u rastu cijena hrane 2022. između država će vjerojatno promijeniti odnose (u Mađarskoj su rasle puno više nego u ostalim državama).
Kada se razgovara o prosjecima, uvijek treba imati na umu da su stvarni podaci za većinu ljudi gori od prikazanih. Većina ljudi ima plaće manje od prosjeka (u Hrvatskoj oko 60 posto), ne rade u svim kućanstvima oba supružnika, ako i rade oba supružnika, nemaju oboje prosječne plaće itd. Prosjek puno toga govori ,ali i skriva važne stvari.
Što su manja mjesečna primanja, to veći dio odlazi na prehrambene proizvode. Većini kućanstava u Hrvatskoj više od petine troškova, koliko pokazuju podaci o nacionalnom prosjeku, čini kupnja hrane i bezalkoholnih pića. Čak je i petina, koliko iznosi prosjek, na razini siromašnijeg kućanstva u Njemačkoj.
Zbog toga je važan opći ekonomski rast. Zbog manje razvijenosti Hrvatske je njen prosjek na razini sirotinje u Njemačkoj, čak i kada se pokazatelji korigiraju za razliku u cijenama. Banalno govoreći, bolje je biti sirotinja u bogatoj državi nego prosječno bogat u srednje razvijenoj državi. Stoga je prosjek jako bitan. Velika je razlika u siromaštvu između Njemačke i Hrvatske, Europe i Afrike, visokorazvijenih država i nerazvijenih država.