IAKO je koronakriza u punom jeku, hrvatski poduzetnici ne odustaju od zahtjeva da im se smanji porezno opterećenje. Trn u oku im je posebno PDV, budući da imamo jednu od najvećih stopa tog poreza na potrošnju u EU.
Od nižih poreza, poručuju poduzetnici i analitičari, koristi bi imale kako tvrtke tako i građani, dok bi manji prihodi u proračunu državu natjerali na provedbu reformi. S druge strane, ističu, nastavak ovakve porezne presije put je u daljnje kočenje gospodarskog razvoja i nastavak rasta javnoga duga koji će otplaćivati generacije koje dolaze.
Zbog prevelike potrošnje države imamo velike poreze
"Potrošnja države u Hrvatskoj je prevelika i zato imamo velike poreze. Time se guši privatni sektor, a poduzetnicima i građanima ostaje manje novca. Uloga države kod nas je jednostavno prevelika, a posljedica toga je da nam je mogućnost izbora jako sužena", ocjenjuje za Index konzultant Andrej Grubišić.
Grubišić stoga predlaže da država tijekom četverogodišnjeg mandata vlade smanji svoju potrošnju za otprilike 10 posto ili oko 18 milijardi kuna. Naime, potrošnja opće države, u koju osim središnje državne blagajne ulaze još i izvanproračunski fondovi te lokalna samouprava, u sljedećoj je godini planirana u iznosu nešto manjem od 183 milijarde kuna, od čega se oko 158 milijardi kuna, prema vladinim podacima, odnosi na središnji proračun.
Istodobno s rezanjem javne potrošnje, dodaje Grubišić, država bi trebala smanjivati porezno opterećenje, a prije svega opću stopu PDV-a koja kod nas iznosi 25 posto. Grube računice pokazuju da bi smanjenje opće stope PDV-a državnoj blagajni na godišnjoj razini uskratilo oko dvije milijarde kuna, što znači da bi povratak na stopu PDV-a od 22 posto, koliko je iznosila prije posljednje recesije, stvorio rupu u proračunu od oko šest milijardi kuna. Ipak, kaže Grubišić, pad prihoda u državnoj blagajni zapravo bi bio manji jer bi se, s jedne strane, ukinula snižena stopa PDV-a, dok bi, s druge strane, manji porezi potaknuli tvrtke i potrošače kojima bi tako ostajalo više novaca. Osim toga, smanjenje stope PDV-a na 22 posto ili čak manje od toga ne bi se dogodilo preko noći, nego postupno, također tijekom mandata vlade.
Ekonomisti: Reforme treba provoditi i u krizi
Ipak, jasno je da bi država čak i u slučaju manjeg pada prihoda od PDV-a morala rezati potrošnju. Država, podsjetimo, u sljedećoj godini očekuje da će od tog poreza ubrati oko 53.7 milijardi kuna, što taj porez čini najznačajnijim prihodom u državnoj blagajni. Ekonomisti s kojima smo razgovarali kažu da postoji nekoliko područja u kojima je moguće ostvariti velike uštede te da se one ne moraju ostvariti preko noći, već postupno - planskim djelovanjem.
"Ne zagovaram agresivno restrukturiranje državnih financija ni lomljenje stvari preko koljena, već postupno smanjenje uloge države u ekonomskom životu u Hrvatskoj. To se može početi realizirati već u sljedećoj godini, budući da će državi ionako nedostajati novaca", ističe Grubišić.
Andrej Grubišić
I ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da koronakriza ne može biti izlika za neprovođenje reformi. Naprotiv, napominje, u dobrim godinama jačaju pritisci da se ništa ne mijenja, pa u 2021. godini vidi pravi trenutak za početak reformi.
"Javna potrošnja u Hrvatskoj je velika, a veliko je i porezno opterećenje. Sve dok imamo tako veliku ulogu države u gospodarskom životu, Hrvatska će stagnirati", ocjenjuje za Index Novotny.
Novotny: Slovenija i Baltik su digitalizirali javne usluge, mi smo i dalje na štambiljima i biljezima
Prvo područje na kojem je moguće ostvariti uštede ekonomisti vide u državnoj upravi. Grubišić kaže da bi masu plaća u državnom sektoru postupno trebalo srezati za 10 posto, što bi oslobodilo, kako ističe, oko tri milijarde kuna. Za one koji bi morali otići iz javnog sektora, država bi se u prvoj godini vjerojatno morala zadužiti za isplatu otpremnina, no manji broj zaposlenih s većom produktivnošću srednjoročno bi stabilizirao javne financije. U plaće onih koji bi ostali raditi u javnom sektoru Grubišić ne bi dirao.
Ovdje valja podsjetiti kako dio ekonomista već godinama upozorava da u javnom sektoru, a posebno u državnoj upravi, ne postoji jasan sustav napredovanja i vrednovanja rada. Stoga dio ekonomista predlaže da se umjesto "zacementiranog" sustava koeficijenata u javnim službama uvedu platni razredi. Posljedica toga bila bi, kažu, veći angažman zaposlenih, kao i mogućnost njihova napredovanja ili pada na hijerarhijskoj ljestvici.
Novotny, pak, kaže da bi se velik dio problema s državnom upravom mogao riješiti digitalizacijom. Iako je pandemija koronavirusa dovela do jačanja digitalizacije u javnom sektoru, učinci su uglavnom bili kratkotrajni. Uz to, Hrvatska po digitalizaciji javnih usluga i dalje zaostaje za drugim usporedivim državama.
Damir Novotny
"Kod nas se samo oko 35 posto javnih usluga pruža preko interneta, dok je u Sloveniji to oko 90 posto, a u baltičkim zemljama su gotovo sve javne usluge digitalizirane. Mi, s druge strane, još trebamo štambilje i biljege. U tom dijelu postoji velik prostor za uštede", smatra Novotny.
Puno je povlaštenih mirovina, malo ljudi ima puni radni staž
Ekonomisti prostor za uštede vide i u mirovinskom, zdravstvenom i obrazovnom sustavu. Mirovinski je sustav, kaže Novotny, preopterećen umirovljenicima koji iza sebe nemaju dovoljno radnoga staža i ne može se financirati bez ogromnih proračunskih transfera. To potvrđuju i podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), prema kojima mirovinski sustav u ovoj godini raspolaže s nešto manje od 44 milijarde kuna, od čega se od doprinosa prikupi tek nešto više od 21 milijarde. Problem mirovinskog sustava, već godinama upozoravaju ekonomisti, posebno predstavljaju mirovine po posebnim propisima ili, kako se u javnosti najčešće nazivaju, povlaštene mirovine, za koje stručnjaci tvrde da su zapravo socijalna davanja koja opterećuju mirovinski sustav. Inače, povlaštene mirovine, prema posljednjim dostupnim podacima HZMO-a, prima oko 180.000 građana.
Velike uštede, ističe Novotny, mogu se ostvariti i u obrazovanju, tim više što je depopulacija napravila svoje pa brojne škole imaju sve manje učenika, a neke rapidno ostaju i bez njih. Unatoč tome, država i dalje održava postojeću mrežu škola, što također ima svoju cijenu. Hrvatskoj, dodaje naš sugovornik, nedostaje i visoko obrazovanje koje bi privlačilo i strane studente, kakvo imaju druge zemlje u okruženju. U obrazovanju bi, ističe i Grubišić, trebalo veći prostor otvoriti za privatno školstvo, što bi pridonijelo konkurenciji u tom sektoru i jačanju kvalitete obrazovnih usluga.
Zdravstveni sustav je neracionalan
Premda još traje pandemija koronavirusa, ekonomisti smatraju da je značajne uštede moguće postići i u zdravstvenom sektoru. Novotny upozorava da Hrvatska u usporedbi s ostalim zemljama ima prevelik broj bolnica, što predstavlja velik uteg za javne financije. Nelogično je, kaže, da se na razmjerno malom prostoru nalaze dvije ili više bolnica, a kao primjere uzima Vukovar i Vinkovce, zatim Varaždin, Čakovec i Koprivnicu te Šibenik i Knin. Bolnički sustav neracionalno je organiziran čak i u Zagrebu u kojem bi postojeće bolnice, smatra Novotny, trebalo povezati u jednu mega-bolnicu, kako su to napravili drugi u Ljubljani i drugim usporedivim gradovima. Smatra i da bi trebalo potaknuti daljnji razvoj privatnog zdravstva koje već sada privlači pacijente i iz inozemstva, a ne samo iz Hrvatske.
I Grubišić kaže da je zdravstveni sustav kod nas skup i neracionalan te smatra da bi građanima trebalo omogućiti da više koriste usluge privatnog zdravstva. To, međutim, podrazumijeva i reformu zdravstva, u kojem središnju ulogu igra Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), čiji su prihodi lani iznosili oko 27 milijardi kuna.
"Zašto bi ljudi morali davati taj novac HZZO-u? Zašto svoj novac ne bi usmjerili nekom drugom osiguravatelju koji će im ponuditi bolju uslugu?", pita se Grubišić.
Grubišić: Dosadašnja iskustva sa smanjenjem poreza pokazala su da koristi od toga imaju svi
Velik prostor za uštede ekonomisti vide i kod subvencija gubitašima u državnom vlasništvu. Grubišić kaže da bi subvencije trebalo ukinuti, a Novotny da bi većinu tvrtki u kojima država ima većinski vlasnički udio trebalo privatizirati, čime bi država došla i do velikih, iako jednokratnih, prihoda. Prostor za uštede ekonomisti vide i u lokalnoj samoupravi, koja generira velik dio parafiskalnih nameta.
Formula koja se temelji na istodobnom postupnom smanjenju poreza i postupnom rezanju državne potrošnje omogućila bi win win situaciju tvrtkama i građanima, poručuje Grubišić, kojima bi tako ostalo više novaca, a imali bi i veću mogućnost izbora. U konačnici, dodaje, koristi bi imala i sama država kojoj bi jače gospodarstvo i građani s debljim džepovima izdašnije punili proračun.
"I dosadašnje iskustvo sa smanjenjem poreznog opterećenja, poput smanjivanja poreza na dohodak i dobit, pokazalo je da dolazi do jačanja ekonomije, a time i boljeg punjenja proračuna", zaključuje Grubišić.
Novotny dodaje kako bi socijalni trošak reformi bio manji nego što se misli jer bi ljudi koji su ostali bez posla novi posao pronašli u privatnom sektoru koji bi, uz manje poreze i veću potražnju, otvarao nova radna mjesta.