U TEKSTU objavljenom u časopisu Buzin Buzz, internom listu veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, neimenovani autor tvrdi da Hrvatska uvozi voće i povrće koje se u EU u pravilu baca.
Više od 70 posto voća i povrća u Hrvatskoj druge je klase, tvrdi spomenuti autor teksta i dodaje kako je nedavni posjet supermarketima u Hrvatskoj i Europskoj uniji pokazao očitu razliku u kakvoći robe, čak i one koja se prodaje u trgovačkim lancima koji pripadaju Europskoj uniji. Tvrdi se i da takva roba, koja je u zemljama EU-a u pravilu predviđena za preradu ili otpad, dolazi na police hrvatskih trgovina. Isti autor svoj je tekst "začinio" i sarkastičnim humorom, zaključivši kako Hrvatska time zapravo radi uslugu Europskoj uniji jer pomaže u smanjivanju otpada, prenosi večeras HRT.
Sve nerazvijene zemlje su smetlišta razvijenih zemalja
Sličan stav imaju i poljoprivrednici u Hrvatskoj. Predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Željko Banjavčić tvrdi da su sve nerazvijene zemlje zapravo svojevrsna "smetlišta" razvijenih zemalja. On upozorava da se roba druge klase u nas često prodaje po cijenama jednakima višoj klasi. "Događa se i da se industrijska roba loše kvalitete, koja je vani dobivena besplatno, kod nas prodaje kao druga klasa, pa i po relativno visokim cijenama", upozorava Banjavčić.
Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Zlatko Zagorec pak kaže kako prekupci voća i povrća iz Hrvatske nerijetko na svjetskim veletržnicama kupuju staru i lošu robu. "Čekaju onu robu koja se ne proda taj dan, onda drugi dan dobiju u pola cijene ili trećinu cijene i onda se ta roba uvaljuje u naše špedicije i završava diljem Hrvatske", objasnio je Zagorec. On tvrdi da nerijetko staro voće i povrće od prošlogodišnjih europskih berbi završi upravo na policama hrvatskih trgovina, često lažno deklarirano.
Autor američkog teksta sugerira hrvatskim kupcima da sami naprave pritisak na trgovce kako bi promijenili situaciju. Američko veleposlanstvo pak ogradilo se od stavova iznesenih u tekstu, objasnivši kako oni ne odražavaju stajalište američke vlade ili veleposlanstva, već su isključivo "produkt primjećivanja američkoga građanina s trenutačnom zagrebačkom adresom".