PO OVOM opisu reklo bi se da je jebivjetar. Voli novac i luksuz, lijepe žene i skupe jahte, voli se naslikavati i pričati o svojim egzotičnim putovanjima više nego o poslu kojim bi se trebao baviti. Dovršava bajkovitu vikendicu, vozi dobre aute, u uredu ima golemi akvarij, uvijek je dotjeran i ležeran.
Međutim, taj isti "jebivjetar" već šest godina nalazi se na čelu najvećeg osiguravajućeg poduzeća (državnog, nego kakvog), proglašen je menadžerom godine, godinama je u vrhu najbeznačajnije od svih vladajućih stranaka u čije ime drži blagajnu Croatia osiguranja kao političke krave muzare.
Jedan od važnijih politokratskih menadžera
I dok vjerojatno nitko normalan ne bi pridavao toliku pažnju još jednom - i pritom još najjadnijem - u nizu raskola u HSLS-u kad bi se radilo samo o "jebivjetru", činjenica da se novi šef liberala rješava onoga tko je faktično bio najvažniji dužnosnik stranke i tko je godinama figurirao kao jedan od važnijih politokratskih menadžera, pojačava važnost najnovijeg liberalnog teatra.
Hrvoje Vojković napustio je stranku. Darinko Kosor je ostao. To bi možda mogao biti početak kraja obojice: Vojkovića kao čovjeka s političkim zaleđem i Kosora kao šefa stranke koju sve manje ljudi uzima ozbiljno. Ako HSLS pritom još ostane bez Croatia osiguranja, postat će upitan i njegov opstanak.
Od privrženosti stranci do valjanja u političkom blatu
Pa ipak, Vojković opet mora biti glavna zvijezda. Jer evo što je izjavio u razmaku od dva tjedna. Nakon sjednice Predsjedništva koje je trebalo odlučivati o njegovoj sudbini: "Ja mogu samo potvrditi svoju privrženost stranci, predsjedniku stranke i izgradnji liberalne opcije kako smo to utvrdili na predsjedništvu". A dva tjedna kasnije izjavljuje sljedeće: "Nisam više htio biti u tom političkom blatu, jer tko pliva u blatu, taj tako i završi".
Čemu služi titula menadžera godine?
Za nekoga tko tako prezire blato, pa još i političko, Vojković se u njemu prečesto valjao. Slagao je afere kao cjepanice, pa je bilo vrijeme da mu se jedna od njih - a možda i sve odjednom - konačno sruše na glavu. Croatia osiguranje pretvorio je u leglo partijskih i drugih sinekura, gradi vikendicu bez dozvola u zaštićenom parku prirode, potopio je dvije jahte osigurane kod tvrtke na čijem je čelu, navodno je tukao ženu, dok zaista rijetki mogu objasniti kako Vojković s plaćom predsjednika uprave uspijeva namaknuti toliku imovinu. Puno je lakše objasniti kako je uspio održavati pristojan imidž u medijima: oglasima svog poduzeća. Pritom mu famozna titula menadžera godine može u ovim prilikama poslužiti prvenstveno kao ulaznica za Remetinec.
Politika dala, politika uzela
Priča o Hrvoju Vojkoviću tipična je priča o menadžeru kojemu je politika dala sve. Ili o političaru koji je u državnom poduzeću pronašao unosnu sinekuru. To mjesto oduvijek je bila moneta za koalicijsko potkusurivanje i od dolaska Sanadera na vlast pripadalo je liberalima. Zato nevjerojatno zvuči najnovija Vojkovićeva mantra o "privrženosti vođenju uprave Croatia osiguranja i nastojanju da politički nagažman minimizira kako bi javnu percepciju tvrtke i njezino poslovanje u što većoj mjeri oslobodio tereta politike".
Teret ili blagoslov politike?
Još je bizarnija njegova primjedba na račun Darinka Kosora kako on nastoji na čelno mjesto CO-a postaviti osobu preko koje bi kontrolirao poslovne procese tvrtke. Sve dok je Vojković bio ta osoba, problema nije bilo. I sve te godine koliko je na čelu tvrtke bio potpredsjednik HSLS-a, Croatia osiguranje nije bilo "pod teretom politike".
Možda zaista nije, s obzirom na to da su Vojkoviću godinama iz tvrtke prigovarali da ga nikad nema na radnom mjestu, da odlazi na spiritualna hodočašća ili na ona manje produhovljena, jahtom po jadranskim otocima. Kao svaki pravi menadžer, organizirao je tvrtku tako da joj on nije bio potreban. Što je za tvrtku zapravo bio blagoslov.
To je neki novi Hrvoje Vojković - nepotreban
U trenutku kad gubi političko zaleđe, sasvim je prirodno da Vojković nastoji zadržati ono što mu je puno važnije: čelno mjesto u Croatia osiguranju. Potvrdio je to podnoseći ostavku na stranačku dužnost: "Uvjeren sam da će ova moja odluka stvoriti pretpostavke da se nastavak poslovanja Croatia osiguranja ubuduće promatra isključivo kroz prizmu struke i vrednuje na temelju ekonomskih kriterija uspješnosti poslovanja".
Kako to sada lijepo zvuči: struka, poslovanje, ekonomski kriteriji, uspješnost... Kao da nikad nije bilo ni vlasti, ni stranke, ni koalicije, ni Đurđe Adlešič, ni Sanadera, a bogami ni Tibeta, ni jahti, ni žena, ni bajkovite vikendice u parku prirode. To je neki novi Hrvoje Vojković. Jedini problem leži u činjenici da takvih kao što je on ima na bacanje. I obično završavaju na otpadu.