NOVO istraživanje predstavljeno na stranicama Američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) otkrilo je za koliko višak i manjak kilograma povećavaju rizik od hospitalizacije i smrti u slučaju infekcije virusom SARS-CoV-2.
Još relativno rano tijekom pandemije postalo je jasno da covid-19 ne pogađa sve jednako, da su rizici za teže kliničke slike i smrt različiti za različite ljude. Pokazalo se da su faktori rizika, među ostalima, dob, spol, pušenje, kronična opstrukcijska bolest dišnog sustava, visoki tlak, imunokompromitiranost, bolesti krvožilnog sustava, šećerna bolest i višak kilograma.
Zemlje s većim udjelom pretilih imaju višu smrtnost
Na povezanost pretilosti sa smrtnim ishodom, među ostalim, ukazuje značajna razlika u smrtnosti od covida-19 među državama s različitim udjelom ljudi s prekomjernom težinom.
Primjerice, stope smrtnosti u zemljama kao što su Japan i Južna Koreja, koje nemaju velik udio pretilih u populaciji, značajno su niže nego u zemljama u kojima je taj udio velik, kao što su SAD i Velika Britanija koje su na drugom, odnosno četvrtom mjestu po udjelu pretilih u populaciji u svijetu.
Udio osoba s prekomjernom težinom u Hrvatskoj kreće se oko 38.7%, a pretilih oko 18.7%. Po tome je Hrvatska pri vrhu EU.
Rizik naglo raste s indeksom tjelesne mase
No, kako vrijeme prolazi, sve je više podataka koji se prikupljaju i istražuju pa je određene rizike moguće sve bolje kvantificirati.
Prema studiji objavljenoj 12. ožujka na službenoj stranici CDC-a, rizik za hospitalizaciju i smrt od covida-19 raste s porastom prekomjernih kilograma, odnosno s indeksom tjelesne mase (BMI), u početku blago, a kasnije sve izraženije. No, ona također pokazuje da rizik povećava i pretjerana mršavost, odnosno manja tjelesna masa od one koja se smatra optimalnom.
BMI je vrijednost koja proizlazi iz mase (težine) i visine osobe. Definira se kao tjelesna masa podijeljena s kvadratom visine tijela, a izražava se u jedinicama kg/m2.
Studija se temelji na sljedećoj kategorizaciji:
Premala težina = < 18.5 kg/m2
Normalna težina = 18.5 - 24.9 kg/m2
Prekomjerna težina = 25 - 29.9 kg/m2
Pretilost = 30 kg/m2 ili više (u studiji je bila podijeljena u četiri kategorije: 30 - 34.9 kg/m2, 35 - 39.9 kg/m2, 40 - 44.9 kg/m2 i ≥ 45 kg/m2).
Pri izračunu BMI-ja u obzir se ne uzimaju samo kilogrami i visina nego i spol i godine. Na internetu se danas mogu naći brojni kalkulatori BMI-ja.
Rizik smrti za pretile može biti i do dva puta veći
Prema studiji, povećanje rizika za hospitalizaciju kretalo se od 1.07 za oboljele s BMI-jem od 30 - 34.9 kg/m2 do 1.33 za oboljele s BMI-jem ≥ 45 kg/m2 u odnosu na oboljele s BMI-jem 18.5 - 24.9 kg/m2 (zdrava težina). To znači da je rizik hospitalizacije za one s najvišim BMI-jem bio oko 33% viši od rizika za oboljele zdrave težine.
Povećanje rizika za smrtan ishod kod oboljelih kretao se od 1.08 za one s BMI-jem 30 - 34.9 kg/m2 do 1.61 za one s BMI-jem ≥ 45 kg/m2. Drugim riječima, rizik smrti za one s najvišim BMI-jem bio je oko 61% viši.
Teška pretilost povezana je također s prijemom na odjele intenzivne skrbi, s povećanjem rizika od 1.06 za pacijente s BMI-jem od 40 do 44.9 kg/m2 do 1.16 za one s BMI-jem ≥ 45 kg/m2.
Prekomjerna tjelesna težina i pretilost faktori su rizika i za invazivnu mehaničku ventilaciju, a kreću se od 1.12 za one s BMI-jem od 25 do 29.9 kg/m2 do 2.08 za oboljele s BMI-jem ≥ 45 kg/m2.
Poveznice pretilosti s rizikom za hospitalizaciju i smrt bile su izražene i kod odraslih osoba starijih od 65 godina. Rizik za pacijente najviše kategorije s BMI-jem ≥45 kg/m2 u usporedbi s pacijentima zdrave težine iznosio je 1,59 za hospitalizaciju i 2,01 za smrt.
Rizik povećava i izražena mršavost
No zanimljivo je da je prema studiji rizik za hospitalizaciju i smrt bio povećan i kod osoba s premalom težinom.
Pacijenti s premalom tjelesnom težinom imali su 20% veći rizik za hospitalizaciju nego oni sa zdravom tjelesnom težinom. Kod osoba u dobi manjoj od 65 godina s premalom tjelesnom težinom rizik da će biti hospitalizirani bio je za 41% veći nego kod onih sa zdravom težinom iste dobi, a kod bolesnika u dobi većoj od 65 godina s premalom tjelesnom težinom bio je veći za 7%.
Nalazi ove studije važni su za formiranje zdravstvenih politika. Prije svega, iz njih je moguće zaključiti da bi izrazito pretile osobe trebale imati prioritet pri cijepljenju.